Grebež ovaca ili scrapie (engl. scrapie, prema “to scrape“, znači strugati) je smrtonosna, neurodegenerativna bolest ovaca (muflona i koza) uzrokovana bjelančevinastom zaraznom česticom prionom. Kao i goveđa spongiformna encefalopatija (GSE) i Creutzfeldt-Jakobova bolest u ljudi (kravlje ludilo), ova bolest ovaca i koza pripada skupini transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE).
Uzročnik izaziva propadanje živčanih stanica mozga (encefalopatija) pri čemu nastaje praznina. Tada tkivo mozga poprima spužvasti (spongiformni) izgled. Prioni se izlučuju iz tijela ovaca i koza plodnim tekućinama, izmetom i drugim izlučevinama. Koncentracija priona nije izravno proporcionalna njihovoj zaraznosti. Tlo može predstavljati rezervoar priona koji vezani uz čestice tla mogu u okolišu opstati godinama.
Trenutačno ne postoje učinkovite metode inaktivacije priona u tlu, a učinci prirodnih mehanizama razgradnje priona uglavnom su nepoznati. Neke vrste lišajeva (posebno Parmelia sulcata, Cladonia rangiferina i Lobaria pulmonaria) sadrže proteaze enzime koji mogu razoriti prione. Zato se danas provode brojna istraživanja o aktivnosti proteaza i procjeni njihovih učinaka na prionsku infektivnost. Prionski gen koji kodira prionsku bjelančevinu prisutan je kod većine sisavaca.
Tri lokacije na genu priona određene su kao visoko polimorfne i mogu imati učinak na grebež ovaca. To su kodoni 136, 154 i 171. Za kodon 154 nema dokaza o djelovanju na primljivost za grebež, ali najvjerojatnije ima učinak na vrijeme inkubacije bolesti. Iako kodoni 136 i 171 kontroliraju vrijeme inkubacije i osjetljivost na bolest. Utvrđeno je da je kodon 171 glavni genski čimbenik u osjetljivosti na grebež ovaca.
Nije opasna za ljude
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je odredila preporuke o daljnjim studijama i podacima potrebnim za istraživanje zoonotskog potencijala transmisivnih encefalopatija životinja i procjenu rizika proizvoda koji potječu od malih preživača, a ulaze u prehrambeni lanac u Europskoj uniji. Usprkos svemu, grebež ovaca nije zoonoza, dakle ne predstavlja rizik za zdravlje ljudi, suprotno od GSE ili „kravljeg ludila“. Grebež ovaca kao bolest je prvi put opisana u 18. stoljeću (1732. godine) u Velikoj Britaniji i kasnije u Njemačkoj. Najprimljivije su ovce u dobi od 3 do 5 godina.
Karakteristični klinički znaci su grebanje ili češkanje o različite predmete, stabla ili ograde zbog svrbeža, te žvakanje, mljackanje, nesiguran hod, konvulzije (nenamjerne mišićne kontrakcije koje traju određeno vrijeme), brojne druge promjene ponašanja i neurološki poremećaji. Ako oboljelu životinju podražimo dodirom u području oko korijena repa i donjeg dijela kralježnice započinje grickati u prazno. Oboljele životinje izgube dlaku, imaju ogrebotine i rane na koži, ne jedu, mršave i naposljetku uginu.
Bolest se može prenositi kontaktom s drugih prijemljivih životinja. Također i s majke na potomstvo i mladunčad poslije porođaja nakon izlaganja plodnoj tekućini zaražene životinje. Ovce su različito prijemljive na grebež ovisno o genskoj varijaciji. Inkubacija bolesti traje različito, po nekoliko godina. Sumnja na grebež ovaca se obavezno prijavljuje. Sve ovce i koze starije od 18 mjeseci koje pokazuju kliničke znakove od strane središnjeg živčanog sustava (neuobičajeno ponašanje, odvajanje od stada, intenzivno žvakanje, ataksija, neurološki znakovi, izraziti svrbež i posljedični gubitak vune), a u kasnijoj fazi bolesti, lezije na koži, gubitak težine, gubitak apetita, letargija i grčevi su sumnjive.
U slučaju sumnje na grebež dostavlja se cijela lešina na pretragu. O prispijeću sumnjive lešine ovlaštena veterinarska organizacija unaprijed obavještava Laboratorij za transmisivne spongiformne encefalopatije Hrvatskog Veterinarskog Instituta u Zagrebu (ili regionalne podružnice tj. Zavode u Križevcima, Rijeci, Splitu ili Vinkovcima). Sukladno Programu nadziranja ovaca i koza na grebež ovaca u Republici Hrvatskoj, uginule ovce i koze starije od 18 mjeseci također se dostavljaju na pretragu. Grebež ovaca se može potvrditi isključivo laboratorijskom pretragom. Konačnu potvrdu bolesti izdaje referentni laboratorij Europske unije (Animal Health and Veterinary Laboratories Agency (AHVLA), Weybridge, Velika Britanija).
Kako prevenirati bolest?
Ne postoje lijekovi niti cjepiva za bolest ovu bolest. Stoga je jedini način da se osigura poduzimanje preventivnih mjera koje će pomoći u smanjenju rizika od grebeža ovaca. Neke od ovih preventivnih mjera uključuju: identifikaciju životinja i vođenje evidencije, odvajanje ženki od drugih životinja tijekom porođaja, selektivni uzgoj i odabir pasmina ovaca genski rezistentnih na grebež, izbjegavanje držanja ovaca i koza u područjima gdje je zabilježena bolest zbog ostataka priona u okolišu, provođenje strogog nadzora, identifikacija potencijalno visokorizičnih životinja i proizvoda, kontrola prometa živim životinjama i proizvodima, neškodljivo zbrinjavanje lešina, zabrana prometa životinjama iz zaraženog stada te usmrćivanje i neškodljivo uništavanje zaraženih životinja.
Izvor: Gospodarski kalendar
 uzrokovana bjelančevinastom zaraznom česticom prionom.){kind=link}