Zubača (Cynodon dactylon Pers.), a zovu je još i prstasti troskot, zubovina, lokob, krvokopica itd., potječe iz Afrike, a rasprostranjena je po čitavom svijetu u tropskom, toplom i umjereno toplom klimatskom pojasu.
Iako je zubača biljka južnih krajeva u Europi je rasprostranjena u Sredozemlju, Panonskoj nizini, sve do južnih obronaka Alpa. U SAD dolazi pod imenom Bermudagrass i njome zasijavaju livade i pašnjake na suhim i toplim položajima. Kod nas je prilično raširena u području krša, Primorju i na otocima, gdje ponekad čini glavnu sastojinu pašnjaka. U Podravini i uopće između Save i Drave ima je obilno na boljim pašnjacima. U sušnijem dijelu godine kad druge vrste „izgore“ na tim staništima, zubača prekriva najveći dio površine i čini rijetko dostupnu pašu za domaće životinje.
Posjeduje prilagodljivost na širok spektar ekoloških čimbenika, što je čini jednom od najadaptabilnijih vrsta u poljoprivrednom prostoru i izvan njega. Višegodišnja je biljka. Razvija dugačak bus sa stabljikama (vriježe), koje se na koljencima zakorjenjuju i tako pužu po tlu. Biljka se snažno razvija i gusto prekriva površinu tla. Zubača ima izvanrednu sposobnost vegetacijskog razmnažanja i pomoću podzemnih stabljika-rizoma, koji idu u dubinu i do 35 cm i šire se često do 1 m dužine. Vlati su joj visoke do 30 cm i na vrhu imaju 3-7- dijelni prstasti klas. Korijen zubače je značajno razvijen, što joj daje izrazitu otpornost na sušu.
Dobra i kao krma
Budući da je zubača vrlo neugodan korov na suhim oranicama toplih klimata i u vinogradima, dugo se podcjenjivala glede njezine krmne vrijednosti. Međutim, zubači bi trebalo posvetiti znatnu pozornost u mediteranskom i submediteranskom području, kao i na pjeskovitim i sušnijim tlima, gdje može biti vrijedna krmna kultura i vrsta koja stvara početni vegetacijski pokrov na živim pjescima.
Izvrsne rezultate daje u zaštiti od erozije, pogotovo ako se sadi vegetativnim dijelovima umjesto sjemenom. Zubača armira tlo uz vodotokove i na taj način stabizira obale. Izvrsne rezultate daje i kod zasnivanja ukrasnih (okućnice, parkovi) i sportskih travnjaka (golf tereni).
Ekološki zahtjevi
Zubača je izrazito termofilna biljka (voli toplinu), pa u sjevernim krajevima kasno počinje s vegetacijom. Inače u optimalnim uvjetima za svoj rast rano počinje s vegetacijom i raste konstantno tijekom ljeta sve do zime. Uspjeva u krajevima s godišnjom količinom oborina višim od 410 mm. U vrijeme ljetnih suša, kad prestaje rast drugih trava, samo se zubača zadržava u zelenom stanju. Osjetljiva je na niske temperature, naročito u ranu zimu. Najčešće se sreće na ocjeditim i suhim tlima, ali podnosi duže poplave. Podnosi i zaslanjena tla, a prema nekim istraživanjima podnosi i kisela tla čak do pH 2,7. Slabija zasjena joj ne smeta, a jača je zasjena iscrpljuje.
Koristi se za košnju i ispašu. U svijetu su stvorene mnoge sorte, otporne na bolesti, štetočinje, visoke i niske temperature. Hranjiva vrijednost joj varira, iako je domaće životinje rado konzumiraju, pogotovo ovce. Na povećanje sadržaja bjelančevina (obično 11-14 %) u krmi znatno utječu povećane količine dušika, ranija i češća košnja ili ispaša (prije cvatnje).
Izvrsno podnosi napasivanje. Kasnije počinje s rastom, pa ublažava posljedice nedostatka krme usljed ljetne suše, kad većina drugih komponenata travnjaka zaustavlja porast. Intenzivnim selekcijskim u SAD stvoreni su izuzetno vrijedni hibridi zubače s prinosom 10-15 t/ha suhe tvari, većom lisnatošću i manjim udjelom stabljike (ne zaboravimo da je lisna masa najvrjedniji dio voluminozne krme). Jako dobro reagira na gnojidbu dušikom i kalijem (podjednaki zahtjevi). Neadekvatna gnojidba kalijem često je glavni razlog lošeg sklopa ove trave.
Izvor: Gospodarski list
, a zovu je još i prstasti troskot, zubovina, lokob, krvokopica itd., potječe iz Afrike.){kind=link}