Mirisne frezije, koje krajem zime dolaze u cvjećarnice u širokom rasponu boja, uglavnom pastelnih tonova, možda su još uvijek nedovoljno poznate.
Rod Freesia obuhvaća zeljaste višegodišnje cvjetnice iz porodice Iridaceae. Porijeklom su s istočne strane južne Afrike, od Kenije na jug do Južne Afrike, a većina vrsta nalazi se u provincijama Cape. Vrste bivšeg roda Anomatheca sada su također uključene u rod Freesia.
Frezije u tlu imaju gomolj, promjera 1–2,5 cm. Iz njega izrasta rozeta uskog lišća dugog 10–30 cm i rijetko razgranate stabljike 10 – 40 cm visoka s nekoliko listova i labavim jednostranim cvjetnim klasom. Mnoge vrste imaju mirisne cvjetove uskog lijevkastog oblika, iako one koje su prije pripadale rodu Anomatheca, poput F. laxa, imaju plosnate cvjetove.
Velik broj kultivara frezije
Oplemenjivanjem i križanjima između vrsta Freesia refracta i Freesia leichtlinii nastao je u 19. stoljeću velik broj kultivara. Brojni su kultivari uzgojeni od ovih vrsta i oblika Freesia corymbosa s ružičastim i žutim cvjetovima. Moderni tetraploidni kultivari imaju cvjetove u rasponu od bijele do žute, ružičaste, crvene i plavo-ljubičaste. U Nizozemskoj ih uglavnom profesionalno uzgaja oko 80 uzgajivača. Frezije se mogu lako uzgajati iz sjemena. Zbog svog specifičnog i ugodnog mirisa često se koriste u kremama za ruke, šamponima, svijećama itd. Međutim, kao cvjetna vrsta za rez se uglavnom koriste u vjenčanim buketima.
Freesia laxa (ranije nazivana Lapeirousia laxa ili Anomatheca cruenta) jedna je od drugih vrsta roda koja se najčešće uzgaja. Manja je od kultivara mirisne frezije i ima plosnate cvjetove.
U blagom podneblju frezije se mogu uzgajati u tlu, u vrtovima. Najbolje ih je kombinirati s vrstama trajnica koje dobro porkivaju tlo, poput puzave ivice (Ajuga reptans) kako bi se gomolji zaštitili od hladnoće. Ipak, puno je sigurnije vaditi ih u jesen i gomolje preko zime uskladištiti ili uzgajati u uzgojnim posudama koje se tijekom zime mogu skloniti na od hladnoće zaštićeno mjesto. U posude 12-14 cm promjera može se posaditi i šest gomolja. Za rast im odgovaraju lagana, pjeskovita tla i dobro osunčani položaji.
Gomolji se sade sredinom proljeća na dubinu 5-8 cm na zaštićenim položajima, a supstrat održava vlažnim. Gomolji se sade u grupama, na udaljenosti od oko 10 cm jedan od drugog. Svaki gomolj potjera 4-6 cvjetnih stapki od kojih svaka nosi 10-15 sjedećih cvjetova, usmjerenih na jednu stranu i poredanih kao žice na harfi. Boje cvjetova frezija kreću se od prljavo bijele, žute, crvene i modre.
Postoje i kultivari s dvostrukim cvjetovima. Ako se ne režu cvatne stapke, kad jedna završi sa cvatnjom i propadne, potjerat će nova te tako produljiti čaroliju boja i mirisa u vrtu.
Kad počnu jesenski mrezevi, gomolje treba izvaditi iz tla i uskladištiti. Nakon vađenja iz tla, gomolje je potrebno prvo dobro osušiti, a tek zatim se reže požutjelo lišće. Čuvaju se na tamnom, suhom i od temperatura smrzavanja zaštićenom mjestu.
Cvjetna stapka se za vazu reže kad su otvorena najmanje 4 cvijeta u cvatu. Prije stavljanja u vazu, dobro je cvjetne stapke podrezati, a u vodu dodati malo šećera. Sve kako bi se rascvali i još neotvoreni cvjetovi.
