Mnoge biljke iz različitih biljnih porodica koje koristimo u obliku začina, kao čaj ili u obliku eteričnog ulja, djeluju kao antibiotici, kao što su češnjak, luk, stolisnik, đumbir, timijan, kadulja i druge.
Prednost biljnih antibiotika je u tome što se protiv bakterija ne bori samo antibiotska tvar nego i cijela skupina tvari čija se koncentracija mijenja od jedne do druge biljke. Bakterije imaju genetičku sposobnost za prijenos i stjecanje otpornosti na lijekove koji se koriste kao terapeutska sredstava. To ne znači da nebismo trebali uzimati antibiotike kada to smatra liječnik.
Poznata Hipokratova rečenica „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana“, govori nam da bi u svoju prehranu trebali unijeti što više hrane i bilja koja sadrže antibiotska svojstva koja mogu na prirodan način podržati naš imunološki sustav i pomoći nam obraniti se od štetnih bakterija.
Bijeli luk (Allium sativum)
Louis Pasteur prvi je opisao protubakterijski učinak sokova bijelog luka. Bijeli luk sadrži nekoliko korisnih sastojaka, uključujući alicin,jedan od najmoćnijihantibiotika širokog spektra djelovanja. Ispitivanja provedena u Nizozemskoj pokazala su da treba jesti 5 do 15 češnja srednje veličine dnevno, kako bi se postiglo najpovoljnije antibiotičko djelovanje bijelog luka. Ovu količinu i nije baš lako unijeti u organizam, no i manje doze mogu biti korisne u kombinaciji s drugim ljekovitim biljkama i antibioticima. Na prvi znak prehlade i hunjavice poželjno je uzimati 1-2 češnja svježeg češnjaka 3 puta na dan.
Crveni luk (Allium cepa)
Crveni luk ima gotovo jednako protubakterijsko djelovanje kao i njegov bliski srodnik bijeli luk, te se također ubraja u prirodne antibiotike. Crveni luk nije samo biljni lijek, već cijela biljna ljekarna. Sirov, pečen, kuhan ili sušen, stoljećima se koristi kao ljekovito sredstvo.
Sladić (Glycyrrhiza glabra)
U ljekovite svrhe koristi se korijen sladića za koji se predpostavlja da sadrži do 33% protubakterijskih sastojaka u odnosu na ukupnu suhu masu. Kinezi su stoljećima sladić koristili za liječenje bakterijskih i virusnih infekcija. Jedan od njegovih osam aktivnih protuvirusnih sastojaka, glicirhizin,koji prema nekim istraživanjima sprječava razvoj velikog broja procesa koji sudjeluju u reprodukciji virusa. Korijen sladića koristi se i kao biljni lijek koji podržava funkciju nadbubrežne žlijezde. Kao čaj, samo od korijena sladića uzima se jedna čajna žlica na jednu šalicu čajnog oparka, a piju se dnevno 2-3 šalice. Osim toga, sladić je prijatnog slatkastog okusa, (ne podiže razinu šećera u krvi) koji ublažava gorčinu nekih drugih ljekovitih biljaka koje se koriste protiv prehlade, tako da ga je dobro koristiti u kombinaciji s njima.
Kadulja (Salvia officinalis)
Kako u srednjem vijeku, tako i danas kadulja zbog svog antibakterijskog, antifungicidnog i antivirusnog djelovanja ima važno mjesto u medicini. Kadulja je sjajna biljka za probleme dišnih puteva, smanjuje temperaturu na prirodan način, pomažući tako kod gripe i prehlade, a ujedno smiruje i probleme sa želucem.Za pripremu čaja od kadulje koristi se 1 žličica kadulje na 2 dl vode. Za sve navedene zdravstvene probleme kadulju treba kuhati 3 minute, poklopiti da odstoji jedan sat i procijediti. Čaj uzimati 2-3 puta na dan.
Napomena: dugotrajno uzimanje čaja od kadulje može izazvati mučninu i povraćanje. Također se ne preporuča djeci, trudnicama i dojiljama.
Timijan (Thymus vulgaris)
Čaj od timijana preporuča se kod svih oboljenja dišnih puteva, kod astme, hripavca, upale pluća, upala sluznice želuca i crijeva. Čaj se priprema tako da se 1 čajna žlica timijana prelije s 1 šalicom ključale vode, ostavi se 3-5 minuta i nakon toga se procijedi. Dovoljno je uzeti samo ½ čajne žlice, a čaj se pije u gutljajima , 2-3 šalice dnevno. Dugotrajno uzimanje čaja od timijana može uzrokovati malaksalost. Ne preporuča se trudnicama i dojiljama.
Izvor: Gospodarski kalendar
