Za uzgoj, ne samo salate, nego i drugog lisnatog povrća primjerene su hidroponske tehnike uzgoja bilja u zatvorenom sustavu u hranjivoj otopini bez supstrata.

Kao najčešće korištene izdvajaju se: tehnika hranjivog filma, aeroponika i plutajući hidropon.

Tehnika hranjivog filma

Tehnika hranjivog filma temelji se na održavanju tankog sloja (do 1 cm) aerirane hranjive otopine koja kontinuirano teče preko korijena biljke u plitkim kanalima položenim pod nagibom (od 0,3 do 2 %) koji omogućuje cirkuliranje otopine slobodnim padom. Hranjiva otopina se pomoću crpke dovodi iz spremnika do kanala s biljkama. Otopina koja nije iskorištena od strane biljaka sabire se u spremnicima, analizira i ponovno vraća u sustav. Upravo je recirkulacija hranive otopine glavna prednost ove hidroponske tehnike. Ovisno o uzgajanoj kulturi, širina kanala varira od 10 do 20 cm, dok je maksimalna dužina 20 m.

Kanali mogu biti smješteni na tlu ili nosačima, a najčešće se izrađuju od polimernih materijala (polietilen, polivinil klorid). Na kanalima su otvori u koje se postavljaju presadnice ili lončići s biljkama. Njihov je korijen kontinuirano opskrbljen vodom i hranjivima, pri čemu je idealna brzina protjecanja otopine od 3 do 8 L/m2 u satu za npr. salatu. Nedostaci ove tehnike su rizik od prekida toka hranjive otopine koji vrlo brzo uzrokuje sušenje korijena, stres te prekomjerno zagrijavanje kanala u ljetnom razdoblju zbog kojeg mogu stradati mlade biljke u početnoj fazi rasta.

Aeroponika

U aeroponici se korijen biljke nalazi u zraku tamnog prostora, a hranjivom se otopinom opskrbljuje prskanjem svake 3 do 4 minute u trajanju 15 do 20 sekundi u obliku maglice (aerosola) što osigurava visoku vlagu (> 95 %) u zoni korijena. U aeroponskom su uzgoju polistirenske ploče s biljkama pričvršćene na konstrukciju koja može biti horizontalna, vertikalna i piramidalna. Crpka distribuira hranjivu otopinu iz spremnika do cijevi s rasprskivačima, koje se nalaze unutar konstrukcije te opskrbljuju korijen biljke.

Hranjiva se otopina slobodnim padom vraća u spremnik. Kod sustava u obliku prizme (slova A) dobra je iskoristivost volumena zaštićenog prostora, odnosno udvostručen je broj biljaka po jedinici površine, no zbog variranja intenziteta svjetlosti može doći do neujednačenog rasta biljaka. Već i kratkotrajan prekid zamagljivanja korijena uzrokuje njegovo oštećenje i brzo sušenje. Visoka početna ulaganja te primjena složenih elektroničkih uređaja opravdavaju primjenu ove hidroponske tehnike samo za visokoprihodovne kulture.

Aeroponika        
Foto: bertrandpiccard.com

Plutajući hidropon

Plutajući hidropon ili sustav plutajućih kontejnera se kao najjednostavnija i najpogodnija tehnika za uzgoj lisnatog povrća i začinskog bilja prvo koristio u proizvodnji presadnica duhana. Danas se efikasno koristi u proizvodnji presadnica povrća te u uzgoju lisnatog povrća i začinskog bilja. Važno je naglasiti kako se u uzgoju presadnica otopina ne aerira kako bi se spriječio rast korijena biljaka izvan lončića kontenjera.

Plutajući hidropon         
Foto: B. Benko

U plutajućem hidroponu biljke se uzgajaju u hranjivoj otopini, odnosno vodi kojoj su dodane hranive tvari, neophodne za rast i razvoj. Hraniva se dodaju u optimalnim količinama i odgovarajućem odnosu. Osnovna je prednost ovog sustava što biljkama tijekom 24 sata osigurava pristup vodi i biljnim hranivima u obliku iona te kisiku koje mogu optimalno koristiti tijekom svih faza rasta. Navedeno rezultira bržim rastom, ranijom berbom što osigurava više proizvodnih ciklusa tijekom godine te veći prinos.

Ovaj sustav uzgoja čine plitki bazeni ispunjeni hranjivom otopinom na kojoj plutaju polistirenske ploče ili kontejneri s biljkama. Hraniva otopina se kapilarno diže kroz otvore lončića kontejnera ili proreze ploča do supstrata u njima, odnosno, do korijena biljke. Polistirenski kontejneri mogu imati razni broj lončića. Ploče mogu biti različitih dimenzija, ovisno o vrsti povrća i namjeni uzgoja, odnosno, uzgaja li se lisnato povrće zbog mladih listova za rez ili zbog rozete, odnosno glavice. Lončići kontejnera ili prorezi na pločama pune se perlitom ili nekim drugim supstratom u koji se sije sjeme povrća ili začinskog bilja.

Bitno je prekriti cijelu površinu bazena

Proizvodna površina bazena, odnosno, njegova širina i dužina ovisi o dimenzijama zaštićenog prostora i plutajućih polistirenskih ploča ili kontejnera za uzgoj lisnatog povrća. Vrlo je važno da površina cijelog bazena bude potpuno pokrivena polistirenskim pločama. To je iz razloga kako bi se spriječio razvoj algi koje se ne mogu razvijati bez svjetla, a koje zagađuju hranjivu otopinu i stvaraju nepovoljne uvjete za uzgoj povrća. Visina okvira bazena treba osigurati dubinu hranive otopine 20-25 cm i plutanje polistirenskih ploča s biljkama. Na dno pripremljena bazena obvezno se postavlja sustav cijevi za povremenu dopunu i dnevnu cirkulaciju hranjive otopine, odnosno, za obogaćivanje otopine kisikom. Hranjiva otopina se postupno dodaje u bazen ovisno o njezinoj potrošnji, odnosno o transpiraciji biljaka.

Za uzgoj salate koja se bere rezanjem u fazi razvijenih 5 do 6 listova (baby leaf), najčešće se koriste polistirenske ploče (96 cm × 60 cm × 2,7 cm) površine 0,5 m2 s uskim konusnim prorezima koji se pune perlitom krupnije granulacije (0 do 6 mm) kao medijem za zadržavanje sjemena.

Posijane ploče, prekrivaju se sitnijim perlitom, vlaže se vodom i slažu jedna na drugu do nicanja kada se ploče polažu u bazene ispunjene aeriranom hranjivom otopinom. Kako bi se smanjilo razdoblje od sjetve do polaganja ploča u bazene, potrebno je osigurati optimalne uvjete za klijanje. To je temperatura od 18 do 20 °C i relativna vlaga zraka oko 95 %.

Kod uzgoja glavica sjeme se stavlja u čepove

Kad je cilj uzgoja salate rozeta ili glavica, tada se sjeme polaže u čepove, odnosno, kocke kamene vune dimenzija 3×3 cm koje odgovaraju veličini mrežastih plastičnih košarica (čašica) u koje se pri sadnji polažu presadnice salate ili endivije. Košarice se postavljaju na polistirenske ploče na kojima su označena sadna mjesta razmaka 20×20 cm. Ploče se polažu u bazene s hranivom otopinom određenog kemijskog sastava i optimalne temperature. Priprema hranive otopine najčešće se izvodi putem fertirigatora.

Budući da biljke neprestano troše hranivu otopinu, posebice pri višoj temperaturi zraka kad je transpiracija intenzivnija, razina otopine se smanjuje te je potrebno provoditi nadopunu bazena. Osim što se preporučuje svakodnevno kontrolirati pH- i EC-vrijednost, količinu otopljenog kisika i temperaturu hranive otopine, svaka dva tjedna potrebno je utvrditi sastav hranive otopine kemijskom analizom. Na temelju rezultata vidljivo je koja hraniva i u kojoj količini su potrošile biljke te se korigira sastav otopine kojom će se nadopuniti bazen.

Provjera pH vrijednosti vodene otopine kod organskog hidroponskog uzgoja   
 Foto: Shutterstock

Optimalna pH vrijednost

Optimalna pH-vrijednost otopine je od 5,8 do 6,2, dok EC-vrijednost u uzgoju salate treba biti oko 2,5 dS/m. Na pristupačnost hraniva biljci utječu pH-vrijednost i temperatura hranive otopine te količina otopljenog kisika u otopini. Ako je temperatura otopine viša, smanjuje se sposobnost otopine za zadržavanje kisika. Također, disanje korijena je intenzivnije te je i veća potrošnja kisika. Nedostatak kisika u hranjivoj otopini (ispod 3 mg/L) rezultirat će manjom propusnosti korijena za vodu. Tada biljka ne može usvajati hraniva u potrebnoj količini, a može doći i do akumulacije toksina. Rast biljke je sporiji i moguća su oštećenja biljaka te kloroze listova.

Snižavanjem previsokih temperatura otopine osigurat će se zadržavanje većih količina kisika i smanjiti respiracija korijena. No, i pri niskoj temperaturi otopine usvajanje hraniva i rast biljaka će biti usporeno. Preporučena temperatura otopine iznosi od 21 do 23 °C, dok je optimalna količina otopljenog kisika od 4 do 9 mg/L. Nakon jednogodišnjeg razdoblja proizvodnje, bazeni se prazne. Ostatak upotrijebljene hranive otopine može se iskoristiti za gnojidbu povrtnih kultura u uzgoju na tlu. Bazeni se dezinficiraju te se ponovno može započeti s pripremom hranjive otopine, punjenjem bazena te kontinuiranom sjetvom i berbom.

Prednosti plutajućih kontenjera

Sustav plutajućih kontejnera ima niz prednosti pred tehnikom hranivog filma:

  • manji rizik od propadanja biljaka u slučaju prekida rada crpke jer je korijen biljke u izravnom kontaktu s velikim volumenom hranive otopine;
  • dobro iskorištenje zaštićenog prostora;
  • veliki broj proizvodnih ciklusa tijekom godine;
  • dugotrajno korištenje hranjive otopine (uz korektivnu dopunu bazena).

Također, plutajući hidropon omogućava visok stupanj automatizacije osnovnih agrotehničkih zahvata, no tu je ipak problem visokih ulaganja u strojeve za sjetvu, berbu te čišćenje upotrijebljenih ploča od biljnih ostataka i perlita (strojevi dolaze u obzir samo za površine veće od 5000 m2).

U uzgoju sustavom plutajućih kontejnera krajnji rezultat su čiste biljke (bez čestica tla). Time je smanjen utrošak ljudskog rada i vode za pranje povrća pri berbi i primarnoj doradi. Također, pakiranjem u vrećice ili posudice od polietilena visoke gustoće ovako proizvedeno povrće predstavlja atraktivan proizvod, posebice za trgovačke lance, ali i ugostiteljske objekte.

Pročitajte još o uzgoju salate:

Prehrambena vrijednost salate

Tipovi, varijeteti i sorte salate 

Uvjeti za uzgoj salate, plodored i gnojidba

Izbor kultivara salate i rokovi uzgoja

Tehnologija uzgoja salate u tlu

Bolesti i štetnici salate

Prethodni članakTehnologija uzgoja salate u tlu
Sljedeći članakBolesti i štetnici salate
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.