Kad govorimo o ukrasnom bilju, osim o proizvodnji, važno je promišljati i o primjeni kao važnom segmentu industrije ukrasnog bilja. Proizvodnja i primjena ukrasnog bilja predstavljaju radno intenzivnu, usko specijaliziranu, visoko automatiziranu i dohodovnu granu gospodarstva koja je na tržištu dostigla ukupnu vrijednost od 43,09 milijardi USD u 2023. godini, odnosno očekuje se vrijednost od 46,68 milijardi USD u 2024. godini s porastom od 8,9 %. Do 2028. godine, taj bi porast prema nekim projekcijama trebao iznositi 9,7 % i doseći ukupnu vrijednost od 67,56 milijardi USD na globalnoj razini.
Jasno je da je takav porast moguć samo uz nova tehnološka rješenja, razvoj prometa i lanaca prodaje. Kao što postoje ograničenja u dostupnom slobodnom zemljištu za uzgoj prehrambenih usjeva, isto vrijedi i za uzgoj ukrasnog bilja. Ipak, sustavi vertikalnog uzgoja ukrasnog bilja nisu tako česti kao kod povrća i začinskog bilja.
Foto Shutterstock
Primjena u vrhunskoj gastronomiji
U sustavma vertikalnog uzgoja prakticira se uzgoj presadnica sezonskih cvjetnih vrsta i nekih trajnica koji traje relativno kratko, mjesec do dva. Prednosti takvog uzgoja leže u upotrebi malih površina koje se intenzivno koriste i obrtaj sredstava je brz i intenzivan. U takvim strogo kontroliranim uvjetima, moguće je uzgojiti zdrave presadnice bez prekomjerne upotrebe pesticida. Upravo to je i razlog da se ovakvi sustavi koriste za uzgoj jestivog cvijeća poput dragoljuba, maćuhica i kadifica. Primjena ovih vrsta u vrhunskoj gastronomiji uobičajena je, a itekako je važno da se jestivi cvjetovi koji se koriste za dekoraciju jela ne tretiraju pesticidima.
Primjena ukrasnog bilja odnosi se na podizanje javnih i privatnih površina zelenila u urbanim i ruralnim sredinama. Poznati su brojni razlozi zbog čega je važna primjena zelenila u urbanim sredinama, poglavito u kontekstu ublažavanja posljedica uzrokovanih klimatskim promjenama, kao i s ciljem vraćanja prirode u grad kao dijela okoliša neophodnog čovjeku u zdravstvenom i psihološkom smislu.
Zasjenjivanje izgrađenih površina biljnim pokrovom uvelike snižava trenutnu temperaturu zraka tijekom dana. Takve površine općenito akumuliraju manje topline pa su i noćne temperature niže. Zelenilo u gradovima isparava vlagu iz listova pa i na taj način hladi zrak. Lišće zadržava prašinu i zagađenje, a gusti biljni pokrov, pod uvjetom da je zdrav i dobro održavan, ublažava intenzitet oborina pri tlu, smanjuje eroziju, ublažava brzinu vjetra. Biljke u gradovima stanište su za druge organizme i doprinose povećanju biološke raznolikosti. Zeleni koridori omogućuju kretanje životinja kroz grad stoga je zelena infrastruktura itekako važna.
Zbog skučenog prostora, ali i zbog ublažavanja učinka toplinskih otoka primjena vertikalnog ozelenjivanja i podizanja krovnih vrtova danas postaje sve češća.
Premda pojavu vertikalnog ozelenjivanja možemo pratiti kroz povijest, otac suvremenih sustava zelenih zidova je francuski botaničar Patrick Blanc koji je na zamisao o primjeni biljaka na pročeljima zgrada došao proučavajući rast biljaka na stijenama i liticama u tropskom području.
Na nosivi zid ili konstrukciju postavlja se metalni okvir koji podupire PVC ploču debljine 10 mm. Na nju su spojena dva sloja poliamidnog filca debljine 3 mm. Ovi slojevi oponašaju mahovine koje rastu na liticama i podupiru korijenje mnogih biljaka. Mreža cijevi koju kontroliraju ventili, osigurava dotok hranjive otopine koja sadrži otopljene minerale potrebne za rast biljaka. Filc je kapilarno natopljen ovom hranjivom otopinom koja teče niz zid gravitacijom. Korijenje biljaka uzima potrebne hranjive tvari. Višak vode skuplja se na dnu zida u žlijebu, prije nego što se ponovno ubrizga u mrežu cijevi: sustav radi u zatvorenom krugu. Biljke se biraju prema njihovoj sposobnosti rasta u ovoj vrsti okoliša i ovisno o dostupnoj svjetlosti.
Uvjeti na specifičnoj lokaciji
Prilikom odabira biljnih vrsta za sustav vertikalnog vrta važno je voditi računa o uvjetima koji vladaju na specifičnoj lokaciji. Također, važno je razumjeti da su na gornjim dijelovima vertikalnog vrta uvjeti za rast bilja ekstremniji. Naime, površina je više izložena jakom suncu, vrućini, ali i hladnoći, vjetru, jačem intenzitetu oborina, dok je na nižim dijelovima manje svjetla i više vlage. Također, treba uzeti u obzir da se biraju vrste koje i na prirodnim staništima rastu u plićem tlu. Što se umjerenog pojasa tiče, uglavnom se radi o vrstama iz planinskog područja gdje biljke prirodno rastu na stijenama, tražeći u pukotinama između kamenja prostor za rast korijena i opskrbu neophodnom vodom i mineralnim tvarima, a prilagođene su jakom suncu, vjetru, hladnoći i oborinama.
Osim na otvorenom, vertikalni vrtovi mogu se podizati i u interijerima. Pri tome postoji više komercijalnih sustava koji se pričvrste na zid i zasade. Uglavnom se u takvim uvjetima koriste biljne vrste iz tropskog područja.
Takvi sustavi nisu jeftini ni prilikom podizanja, ni za održavanje, ali djeluju vrlo efektno, a dobrobiti koje pružaju su brojne. Pogled na površinu vertikalnog vrta djeluje umirujuće, budi maštu i djeluje poticajno. Općenito biljke u interijerima poboljšavaju koncentraciju korisnika prostora, povećavaju toleranciju na bol i pomažu kod sindroma bolesnih zgrada snižavajući, u suradnji s mikroorganizmima tla, koncentracije hlapivih organskih sastojaka u zraku. Povećanjem vlage zraka povoljno djeluju na respiratorni sustav i definitivno podižu raspoloženje. Kombinacijom lisnatih i cvatućih tropskih vrsta za interijere može se stvoriti vrlo privlačan prostor. Za podizanje sustava vertikalnih vrtova potrebno je adekvatno znanje i oprema, a rezultati mogu biti zadivljujući.
Pročitajte još:
