Ljekovitost pelina

314
ljekoviti pelin

Ljekovitost pelina poznata je od davnina. Pelin (Artemisia absintium L.) je zeljasta, aromatična, u donjem dijelu drvenasta trajnica ili polugrm visine 30-90 cm. Pelin se još od davnina smatra ljekovitom biljkom. Kod nas raste na suhim livadama, kamenim staništima, uz rubove šuma i na neobrađenim površinama. Cvate od srpnja do rujna.

Prije cvatnje sabiru se listovi (Folia absinthii), a za vrijeme cvatnje čitava biljka (Herba absinthii) odnosno cvjetni vrhovi čija dužina može biti najviše do 30 cm. List i čitava biljka suše se u hladu na vjetrovitom mjestu ili u specijaliziranim sušarama maksimalno na 40°C. Sabrana biljka ne smije sadržavati odrvenjele dijelove stabljike, niti se smije sabirati kad je ocvala.

Ljekovito djelovanje pelina

Ljekovitost pelina proizlazi prije svega iz njegovog eteričnog ulja sastavljenog od niza kompleksnih organskih spojeva. Destilacijom herbe dobiva se 0,2-1,5 % eteričnog ulja u kojem se nalazi kamazulen, tujon, tujol. Sadrži i gorki glikozid i gorke tvari, kao što su seskviterpenski lakton absintin te njegov izomer anabsintin. Od organskih kiselina u pelinu se nalaze jabučna, taninska i jantarna kiselina. U stabljici se nalaze i brojni flavonoidi, osobito glikozidi kemferola i kvercetina, smole trjeslovine i mnogo kalija.

U humanoj medicini koristi se kao stomahik (kod želučanih problema) i kao karminativ (kod problema s probavom). Zbog gorkih tvari ima svojstvo da potiče apetit i smatra se sredstvom koje poboljšava rad hormonalnih žlijezda. Koristi se u industriji likera, ima akaricidno djelovanje te se koristi kao repelent insekata.

pelin
Pelin u cvatnji

Uvjeti za uzgoj pelina

Pelin je biljka umjerenih potreba za toplinom. Vlaga je najpotrebnija u vrijeme razvoja cvjetnih grana i nakon glavne košnje. Uspijeva i na nedovoljno plodnim tlima, iako će bolje prinose dati na plodnim, vlažnim i rastresitim tlima dobrog vodozračnog režima. Voli tople, sunčane površine zaklonjene od vjetra, a zahvaljujući dobro razvijenom korijenu crpi vlagu iz dubljih slojeva tla. Zbog višegodišnjeg uzgoja na istoj parceli ne uklapa se u plodored. Nakon četiri do šest godina uzgoja pelina na istoj površini urod i kakvoća se smanjuje pa ga je potrebno posaditi na novu površinu. Te površine moraju biti slobodne od korova, a najbolji predusjevi su jednogodišnje leguminoze i gnojene okopavine nakon kojih tlo ostaje čisto od korova i bogato hranjivima. Obradu tla treba započeti odmah nakon skidanja prethodnog usjeva. Ako je predusjev bila strna žitarica, najprije treba obaviti prašenje strništa, a kasnije krajem rujna i početkom listopada površinu na kojoj će se uzgajati pelin treba orati na dubinu 30 do 35 cm. U proljeće se obavlja predsjetvena površinska obrada tla. Ako površina za uzgoj nije bila prethodne godine gnojena stajskim gnojem, onda u jesen pri oranju treba primijeniti oko 50 t/ha zrelog stajskog gnoja. U osnovnoj se gnojidbi primjenjuje mineralno NPK gnojivo (70-90 kg/ha fosfora, 120-140 kg/ha kalija i 70 kg/ha dušika prije početka vegetacije, a 30-40 kg/ha nakon svake žetve). Količine fosfornih i kalijevih hranjiva dodaju se na osnovu folijarne analize.

Sjetva pelina

Pelin se može razmnožavati generativno i vegetativno. Vegetativno razmnožavanje tj. dijeljenje starijih i robusnijih biljaka zadržalo se samo u oplemenjivačko-sjemenskim programima. Osnivanje novog nasada pelina provodi se izravnom sjetvom ili sadnjom presadnica. Pelin se sije rano u proljeće sijaćicama na razmak između redova 40 do 50 cm, a u redu 15 do 30 cm ovisno o kultivaru i potrebnom vegetacijskom prostoru pri čemu se sjeme pomiješa s pijeskom i polaže na površinu tla jer klije samo ako ima dovoljno svjetlosti. Treba napomenuti da se sjetva ne smije obavljati pri jačem vjetru jer se sjeme neće pravilno rasporediti po površini, a može dospjeti i na susjednu površinu. Količina sjemena potrebna za sjetvu je oko tri do četiri kg/ha pri čemu se nakon nicanja provodi prorjeđivanje sklopa. Ušteda na sjemenu može se postići proizvodnjom presadnica u toplim ili hladnim klijalištima pri čemu je za površinu od jednog ha potrebno 0,5 kg sjemena. Sjetva se u klijališta obavlja krajem veljače ili početkom ožujka preciznim sijaćicama na razmak između redova osam do deset cm, a u redu jedan do dva cm. Nakon nicanja mlade biljčice zasipavaju se humusom te je potrebno održavati vlažnost, plijeviti korove i prorijediti preguste sklopove te održavati zdravstveno stanje presadnica. Sjetvu u klijalištu moguće je obaviti i u kontejnere. Sadnja se obavlja u svibnju na razmak između redova 40 do 50 cm, a u redu 20 do 30 cm kad se biljke dovoljno razviju i narastu u visinu od osam do deset cm. Dijeljenje starih biljaka koristi se za proizvodnju na manjim površinama. Od jedne biljke dijeljenjem busa može se dobiti tri, pet ili osam novih biljaka pri čemu je važno da svaka biljka ima dio korijena. Sadnja ovakvog sadnog materijala obavlja se na međuredni razmak 50 do 60 cm, a u redu 40 do 50 cm. U rjeđem sklopu biljke će biti robusnije i proizvest će više sjemena. U proizvodnji pelina provode se uobičajene agrotehničke mjere kao što su okopavanje, kultiviranje, plijevljenje, prihrana, navodnjavanje te zaštita od bolesti i štetnika. Suzbijanje korova obavlja se u drugoj godini prije kretanja vegetacije, kultivacija dva do tri puta tijekom vegetacije, a prihrana dušičnim gnojivima u dva navrata: prva prije prvog okopavanja, a druga poslije prve kosidbe. Od mjera njege provodi se i prorjeđivanje usjeva iz direktne sjetve. U usjevima pelina od bolesti se javljaju: lisna pjegavost koju uzrokuju Cercospora absinthi; u kišnim godinama često se javlja rđa stabljike i lista koju uzrokuje Puccinia absinthi; gljivične bolesti javljaju se rjeđe, a uzrokuju ih Erysiphe spp., Plasmopora spp. i dr. Sve se bolesti bez ikakvih teškoća suzbijaju fungicidima. Od štetnika manje ili veće štete izazivaju: lisni savijač (Semasia pupillana), pelinov moljac (Depresaria absinthiella), stjenice (Lygus incorum), gusjenice noćnog leptira (Euzophera cinerosella) i žičnjaci (Elateridae). U prvoj godini prinos droge je vrlo mali jer pelin ne cvate. Od druge godine prva žetva obavlja se pred cvatnju (srpanj), a u sustavu navodnjavanja ili u kišnim godinama može se dobiti i druga žetva (rujan). Zelena masa kosi se kosilicama i odmah odvozi na sušenje. Svježa masa suši se u sušnicama na temperaturi od 40°C. Tijekom sušenja potrebno je voditi računa da herba zadrži svoju aromu, miris, prirodnu zelenkastu boju te sve normative kvalitetne droge. U jednom otkosu može se dobiti 16 000 do 32 000 kg/ha zelene mase, od čega se sušenjem dobije 4 000 do 8 000 kg/ha suhe herbe. Za jedan kg suhe herbe potrebno je osušiti četiri kg svježe mase pelina.

Droga pelina je vršni dio biljke do 30 cm i službena je droga svih farmakopeja (Asinthii summitas herba). Upotrebljava se u obliku čajeva, tinktura i ekstrakata, a koristi se u humanoj i veterinarskoj medicini te u industriji likera (pelinkovac, vermut). Za čajeve se koristi sam ili u kombinaciji s drugim biljkama.

pelin
Sjeme pelina
pelin
Nasad pelina

Recept za gorki liker od pelina:

Sastojci:

1,5 kg šećera, 3 grančice svježeg pelina (oko 20 cm dužine) ili 3 žlice sušenog lista pelina, 5 dcl vode, 3 litre rakije te 1 grančica svježeg pelina ili jedna žlica sušenog lista biljke (za kasnije dodati).

Stavite šećer i 3 grančice pelina u lonac, na laganoj temperaturi te pustite sve lagano da se karamelizira. Kad ste dobili karameliziranu masu, u lonac natočite 5 dcl vode i kuhajte dok se šećer ne rastopi u vodi. Sklonite lonac s vatre, i u vruću tekućinu dodajte preostalu žlicu (ili grančicu) pelina. Tek kada se sadržaj u loncu u potpunosti ohladio, dodajte 3 litre rakije. Pretočite u staklenke ili boce s poklopcem i dobro zatvorite. Ostavite sadržaj da stoji 7 dana, ali svaki dan dobro promućkajte. Ne preporučuje se šećernim bolesnicima, vozačima i mlađim osobama.

Priprema čaja od pelina

Kipućom vodom (2 dcl)  prelijte jednu čajnu žlicu pelina, ostavite neka odstoji poklopljeno 5 minuta te procijedite. Ovako pripremljen čaj pijte do tri puta dnevno, najduže tjedan dana. Napravite pauzu od sedam dana te ako još imate tegobe, nastavite s konzumacijom.

Čaj od pelina

 

Liker od pelina
Izvor: http://opg-horvat.hr
Suhi čaj od pelina
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakAGRA 2019, poljoprivreda i prehrana nove generacije u Gornjoj Radgoni
Sljedeći članakJarebika je nepravedno zanemarena voćkarica!
Avatar
Viši predavač na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Rođena je 28. ožujka 1969. godine u Koprivnici. Osnovnu školu i srednju poljoprivrednu školu završila je u Križevcima. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer ratarstvo, diplomirala je 1997. godine. Poslijediplomski studij iz područja Bilinogojstva, smjer povrćarstvo, upisala je na istom fakultetu 2003. godine. Magistarski rad pod naslovom „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“ obranila je 2008. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2013. Od 1997. godine zaposlena je u poljoprivrednom poduzeću „Jakšinić“ kao odgovorna osoba za promet zaštitnim sredstvima, a od 2003. godine na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima na radnom mjestu stručnog suradnika. Tijekom rada na Visokom gospodarskom učilištu radila u agrokemijskom laboratoriju i sudjelovala u izradi analiza tla, biljnog materijala i vina, te u izvođenju stručne prakse na ekonomiji Visokog gospodarskog učilišta. Akademske godine 2006./2007. sudjeluje u izvođenju vježbi i stručne prakse iz modula „Žitarice i zrnate mahunarke“, a od akademske godine 2008./2009. sudjeluje i u izvođenju vježbi iz modula „Poljoprivredna botanika“. Akademske godine 2006./2007., 2007./2008., 2008./2009., 2010./2011. sudjelovala u izvođenju vježbi iz kolegija „Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje“. Od 2011./2012. sudjeluje u izvođenju nastave na kolegiju Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje, a od 2012./2013. na kolegiju Hmeljarstvo i bobičasto voće. Od 2014./2015. nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Osim navedenog sudjelovala je kao član povjerenstva na 60 završnih radova te bila mentor na 12 završnih radova. Temeljem sudjelovanja u istraživačkom radu do sad je objavila 14 znanstvenih i 6 stručnih radova. Sudjelovala je i u izradi te prezentiranju radova na 14 znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu bila je uključena u stručni i znanstveno-istraživački rad, a završetkom poslijediplomskoga studija uključena je i u rad na VIP projektu “ Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“. Trenutno radi na jednom VIP projektu „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnogotpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ i jednom znanstvenom projektu „Taxonomy, Ecology and utilization of carob tree (Cerotonia siliqua L.) and bay laurel (Laurus nobilis L.)“. Izbor u nastavno zvanje višeg predavača proveden je u travnju 2015.