Kako izabrati pogodnu lokaciju za uzgoj vinove loze?

Prvi korak kod podizanja vinograda je odabir odgovarajuće lokacije, odnosno položaja. Prilikom odabira položaja valja uzeti u obzir više različitih čimbenika koji utječu na klimu pojedinog područja.

Čimbenici koji utječu na klimu pojedinog područja su geografska širina, nadmorska visina, reljef (nagib, ekspozicija, blizina velikih vodenih površina i šuma), tlo (fizikalno – kemijske karakteristike, dubina, tekstura itd.). Najboljim položajima za vinograde smatraju se brežuljkasti tereni, no to ne znači da se vinova loza neće uspješno uzgajati i dati dobru kakvoću priroda i na ravnim terenima.

Do koje nadmorske visine je rentabilan uzgoj u Hrvatskoj?

Vinova loza se uspješno uzgaja u umjerenom pojasu u kojem su jasno izražena četiri godišnja doba. To je načelno prostor između 25° i 52° sjeverne, te 30° i 45° južne geografske širine.

Nadmorska visina ima izravan  i velik utjecaj na uvjete vinogradarske proizvodnje, a djeluje prvenstveno kroz klimatske faktore, odnosno temperature i oborina. Naime, za svakih 100 m nadmorske visine temperatura se smanjuje za otprilike  0,5^o C, dok se intenzitet svjetla i UV zračenja povećava, jednako kao i količina oborina, i to za 10 – 30 mm.

Vinova loza se uzgaja od 0 m pa sve do iznad 2000 m nadmorske visine, ovisno o geografskom položaju područja. Tako se u zemljama koje su bliže žarkom pojasu, vinova loza uzgaja na većim nadmorskim visinama nego u ostalim dijelovima umjerenog pojasa. Iako se cijela Hrvatska nalazi u granicama umjerenog pojasa, rentabilan uzgoj vinove loze u kontinentalnom dijelu moguć je do približno 350 m nadmorske visine, dok se u području Primorske Hrvatske te granice kreću od same razine mora, pa do čak 550 m na nekim položajima (Sv. Nedjelja, Dingač…).

Kako reljef utječe na uzgoj vinove loze?

Iako se vinova loza može uzgajati na topografski vrlo različitim terenima, općenito se smatra da su nagnuti tereni tipični i najpovoljniji za dozrijevanje grožđa. Takvi položaji izloženi su sunčevoj svjetlosti barem dio dana, a sunčeve zrake padaju na njih pod povoljnim kutom. Osim toga, oni onemogućavaju zadržavanje hladnog zraka i magle, tako da su znatno smanjene opasnosti od kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazova. S obzirom da zbog nagiba omogućavaju brzo otjecanje ili isparavanje oborinske vode, oni osiguravaju i povoljne vodozračne odnose u tlu, te su takva tla obično i povoljnijih fizikalnih svojstava.

Ravnice i polja su, zbog većih opasnosti od mrazova i pojava bolesti kao posljedice zadržavanja vlažnog zraka, obično manje povoljna za uzgoj vinove loze. Tla na takvim položajima su najčešće plodna i duboka, što utječe na povećanu bujnost i rodnost vinove loze. Zbog toga je grožđe s takvih položaja u pravilu slabije kakvoće, ali visokog prinosa.

Ekspozicija, odnosno strana svijeta prema kojoj je položaj okrenut, utječe na temperature zraka i tla, relativnu vlagu zraka te intenzitet osvijetljenosti. Na nagnutim terenima u južnim i toplim krajevima za uzgoj vinove loze mogu se koristiti položaji svih ekspozicija. Međutim, u hladnijim krajevima su položaji sjeverne i sjeveroistočne ekspozicije posve neprikladni za uzgoj vinove loze. Najpovoljnija za hladnije krajeve je jugozapadna i južna ekspozicija.

Zašto su blizine vodenih površina dobre za vinovu lozu?

Blizina velikih vodenih površina ima iznimno povoljan utjecaj na uzgoj vinove loze. Naime, voda se sporije zagrijava, a u jesen sporije hladi od okolnog zraka pa otpuštajući toplinu zagrijava okolni zrak i sprječava nagla kolebanja temperature. Zbog toga su znatno smanjene opasnosti od oštećenja zbog ekstremno niskih, ali i ekstremno visokih temperatura. Osim toga, vodene površine doprinose i boljoj osvijetljenosti, jer loza osim izravne insolacije prima i svjetlost koja se reflektira od vodene površine.

Šume pozitivno utječu na uzgoj vinove loze u područjima s jakim vjetrovima kao vjetrozaštitni pojasevi ili na pjeskovitim tlima sprječavajući eroziju. Također ublažavaju i temperaturne ekstreme te povećavaju relativnu vlažnost zraka. Međutim, u određenim uvjetima povećavanje vlažnosti zraka može biti i nepovoljno jer pridonosi razvoju gljivičnih bolesti, a ako je šuma preblizu vinograda može doći do njegovog zasjenjivanja, kao i konkurentskog odnosa za vodu i hraniva.

Kakvo tlo voli vinova loza?

Iako se vinova loza može uspješno uzgajati na vrlo različitim, pa i prilično siromašnim i škrtim tlima, ono ipak mora zadovoljiti neke kriterije koji su neophodni za gospodarski opravdanu proizvodnju grožđa. Može se reći da vinova loza općenito bolju kakvoću daje na lakšim, pjeskovitim tlima krupnijih čestica, ako sadrže dovoljne količine humusa i ako razina podzemne vode nije previsoka. Ona su propusnija za vodu, lakše i brže se zagrijavaju, te imaju povoljan vodni, zračni i toplinski režim.

Za ocjenu pogodnosti vodnog režima tla vrlo je značajna propusnost tla za vodu. Ona je mnogo izraženija u lakšim, pjeskovitijim tlima koja su sačinjena od krupnijih čestica, te su takva tla i boljeg vodnog režima u zoni korijenovog sustava.  Za razliku od njih, tipovi tala s velikom količinom čestica gline slabo su propusna za vodu, a time i nepovoljnija za uzgoj vinove loze. Isto tako, visoka podzemna voda može biti štetna jer vinova loza teško podnosi ekscesivnu vlagu u tlu, s obzirom da zbog nedostatka kisika može doći do gušenja ili asfikcije korijena.

Pri povećanoj temperaturi tla povećava se i brzina apsorpcije vode iz tla, ali se isto tako može dogoditi da u tlu ima dovoljno vlage, no temperatura nije dovoljno visoka da je biljka može apsorbirati pa pati od njenog nedostatka. Osim toga, kad je temperatura tla niska, ona onemogućuje pravilan razvoj korijena, a posljedično i razvoj nadzemnog dijela vinove loze.

Toplinski režim tla ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su njegova zbijenost, boja, kemijski i mehanički sastav, reljef, ekspozicija itd. Slično kao i kod vodnog režima, teža, zbijena tla s više čestica gline teže se zagrijavaju i sporo hlade. Veća količina organske tvari također doprinosi povoljnijem toplinskom režimu, jednako kao i tamna boja tla.

Zračni režim tla od velikog je značaja za korijen vinove loze, jer je kisik neophodan za disanje i razvoj korijena, jednako kao i za mikrobiološku aktivnost, te bržu razgradnju organske tvari u tlu. Da bi količina kisika u tlu bila na optimalnim razinama, tlo mora imati mrvičastu strukturu, a to se postiže adekvatnom obradom. U slučaju da duboka obrada tla nije provedena na odgovarajući način, smanjuje se količina kisika u tlu i to ponajviše uslijed zbijenosti tla i nedostatka makropora u tlu. U takvim uvjetima korijen teško apsorbira hraniva i vodu.

Na prikladnost tla za uzgoj vinove loze utječe i kemijski sastav, odnosno sadržaj različitih biogenih elemenata. To su u prvom redu makroelementi, odnosno elementi koje vinova loza treba u većim količinama: dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (Mg) i sumpor (S), te mikroelementi koji su vinovoj lozi potrebni u manjim količinama: željezo (Fe), mangan (Mn), bakar (Cu), cink (Zn), bor (B) i dr. Poznato je i da vinovoj lozi odgovara slabo kiselo tlo, odnosno idealan je pH od 6,0 – 6,5, međutim vrijednosti pH od minimalno 5,0 pa do maksimalno 8,4 mogu se smatrati zadovoljavajućima za uzgoj vinove loze. Veće količine fiziološki aktivnih karbonata dovode do alkalizacije tla, pri čemu je otežano usvajanje nekih hraniva, naročito željeza.

Veća količina organske tvari pridonosi poboljšanju vodnog, toplinskog i zračnog režima tla, posljedično i na cjelokupni razvoj i produktivnost vinove loze. Zbog toga se uz gnojenje mineralnim gnojivima, neophodnim smatra i dodavanje dostatnih količina organskih gnojiva, kao što su stajski gnoj, treset ili kompost. Na plodnost tla utječe i njegova mikrobiološka aktivnost. Razne bakterije i gljive sudjeluju u razgradnji organske tvari, a veća količina mikroorganizama u tlu poboljšava i fizička svojstva tla zbog povećanja poroznosti.