Kiše su „razvodnile“ plodove pa nisu slatki kao inače. Fali im sladora, ali su zdravi. Ima ih dovoljno za rakiju i likere. Mama Marica je već napravila kotunjadu, tj. starinski bonbon. Još tribam skuvati džem, kaže Rozalinda Banić, koja ima čak šest raznoraznih diploma i vjerojatno je hrvatska rekorderka u proizvodnji domaćih delicija od magunja, odnosno planike.

Orkanski vjetar i kiše koje su zaredale od Dušnog dana naovamo više su štete učinile na maslinama nego plodovima planike. To nam je potvrdila i uspješna poduzetnica Rozalinda Banić iz Kraja na Pašmanu.

Štetilo je i planikama koje su i ove godine dobro rodile, kaže Rozalinda. Njihove plodove magunje ili maginje, prvke, jagodnjake i kako ih još sve ne zovu, jugo je isto potreslo, ali planike su niže, zapravo gusti grmovi oko kojih obično ima viših stabala i raslinja koje ih štite od jakih udara vjetra. – Na lokaciji Gnjilina, na vrh brda odakle pogled puca na biogradsku rivijeru, a vidi se i samostan Ćokovac, između dva maslinika, u Gaju, ima najviše grmova planike.Tu je i štala u kojoj ljeti borave ovce. One čiste teren, brste i prave prolaze, tako da je moguće doći do svakog grma i brati magunje, kaže Rozalinda.

Ubrala je oko 70 kilograma, iako ih je dosta otpalo. One na nižim granama pojedu ovce. Sreća je, dodaje, što magunje zriju puna dva mjeseca pa one zelenije nisu popadale. Veću štetu od udara juga napravile su kiše, koje su „razvodnile“ plodove pa nisu slatki kao inače.

 –Nedostaje im sladora, kaže Rozalinda, ali su zdrave.

Rakija “udre u šišku“

Rozalinda je otkrilakako pravi rakiju od magunja.

Ubrani plodovi, oko 50 kg, već su u maštelu. Tu fermentiraju 40 dana, a potom u dvije ture idu u kotao. Rakiju, veli, nije lako napraviti, pogotovo ako nemaš odgovarajući kotao. – Naš je iznutra bakreni, namijenjen kuhanju loze, a ne voćnih rakija. Takvi kotlovi su opremljeni mješalicom da smjesa ne zagori, pojašnjava Rozalinda, ali ona i s ovim “običnim” kojega ima zna napraviti dobru rakiju. Umjesto mješalice na dnu kotla stavi travu muravinu koja raste u šumi i staru pamučnu krpu ili majicu. Potom na tu podlogu dodaje smjesu fermentiranih magunja, kuha lagano i tako od 50 kg ploda dobije 20 litara dobre rakije od magunja. Rakija neko vrijeme odleži u demižani, a potom se puni u boce od pola litre. U svaku bocu stavi i po jedan plod da se vidi od čega je rakija. Kad vide kupci, pogotovo turisti, lakše je objasniti što su magunje. Na boci s deklaracijom i etiketom piše:Rakija od magunja koju proizvodi i  puni obiteljski obrt Lanđin.

Dok je piješ čini se laganija od loze, ali isto „udre u šišku“, kaže Rozalinda. Ima specifičan okus i miris, dopada se ljudima pa drage volje odvajaju po 50 kuna za bočicu.

Rozalinda Banić-berba plodova sa stabla planike na području Gnjiline

Za rakiju od magunja kao i za druge proizvode OPG Banić i obiteljskog obrta Lanđin, dobila je oznaku Hrvatski otočni proizvod (HOP). Magunje sadrže obilje C vitamina. Dovoljno je pojesti sedam plodova dnevno da se zadovolje potrebe za tim vitaminom. Osim vitamina C sadrže i spoj etil galat kojega struka drži prirodnim antibiotikom.

Recept za liker i kotunjadu

Kakav je recept za liker?

Jednostavan, u rakiju od magunja stavi zrile plodove magunja, doda cukar da se sve zajedno macerira. Nakon 10-ak dana odtoči. Liker je u početku crvenkast, a s vremenom kad ostoji prelazi u tamno crvenu boju.

Osim rakija i likera tu je i već spomenuti tradicionalni suhi bombon od magunja znakovitog imena kotunjada. – Radi se zapravo o starinskom bombonu, kaže Rozalinda. Magunje se skuhaju i propasiraju. Potom se dodaje cukar, krušne mrvice, mendule, klinčići, cimet i drugi začini. Nastavi se kuhati dok ne dobiješ gustu smjesu koju poslije izliješ na mokre krpe u roštijeri, razvuče se da bude tanko i suši. Ako je bura osuši se za 10-ak dana, a po jugu triba čekati i do misec dana. Kad se osuši, iskrižaš na kockice, uvaljaš u cukar i slažeš u kutijice na listove lovora.

Za taj starinski bombon isto imaju oznaku HOP. Za proizvode od magunja jedino još nemaju oznaku za džem. – Možda ću zatražiti ove godine, kaže Rozalinda i otkriva čime se sve bavi ona i njezina obitelj.

Čak 12 proizvoda OPG Banić ima oznake HOP-a

Ekološki, ali bez ekoznaka

Osim obrta imaju i OPG u sklopu kojega obrađuju gotovo 3 hektara zemlje.Proizvode povrće u plastenicima i na otvorenome. – Svake godine sadimo sve više i sve se proda. Što više sadimo to više prodajemo i to uglavnom turistima kojih je sve više na Pašmanu, govori Rozalinda, a da bi proširili asortiman i plastenike aplicirali su na mjeru 6.3.1. za mala gospodarstva i odobreno im je 113.000 kuna. Podigli su i plastenike, nabavili malo jači motukultivator za povrćarstvo. Uz masline, vinograd, magunje, povrtnjak i ribarenje ona skrbi i o 20 ovaca koje daju meso i sir. Svi proizvodi OPG-a Banić kao i obrta “Lanđin” su ekološki, iako službeno za sad ne nose ekoznak. Još su u prijelaznom razdoblju koje traje tri godine.

Kruh, vino, ogrjev i lijek

Od maginja se mogu napraviti i dobro vino pa i kruh. U negdašnja stara i ratna, vremena, maginja se brala i sušila, potom mljela te s dodatkom oko 1/3 brašna, koristila za proizvodnju kruha. Prerađevine od magunja sačuvaju u sebi vitamin C. Takve prerađevine mogu se koristiti i kao preventiva za očuvanje imuniteta te zaštitu od gripe. Za liječenje se rabe i kora za čaj protiv smetnji urinarnih puteva te korijen protiv upalnih procesa i reumatskih smetnji. Lišće se nekad dosta rabilo za hranidbu stoke, dok je drvo izuzetno kalorično za ogrjev. Primjena ploda je poznata i u kozmetičkoj industriji gdje se koristi kao dodatak kremama za lice koje omogućavaju ravnomjerno tamnjenje kože. Krema se koristi i za očuvanje, odnosno sprječavanje starenja kože.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje