Ljekovito bilje

Borovica, kleka, brinja, smrika, smrič ili fenja samo su neki od brojnih narodnih naziva za omiljenu i cijenjenu biljku stručnog imena Juniperus communis.

Jadran obiluje poznatim i manje poznatim grmovima, od kojih neka imaju i ljekovita svojstva. Vrlo je važno znati u koje vrijeme brati lišće i sakupljati plodove, te na koji način ih skladištiti i čuvati. Neki od značajnijih grmova jadranske obale su lovor, drača i mirta. Koja su to ljekovita svojstva i koji se pripravci koriste, donosimo u nastavku.

Ljudi uzgajaju čuvarkuće još od davnih vremena. Ove su biljke davno prije korištene u magijske svrhe, a i danas se koriste kao ljekovita biljka. U davna vremena, kada su kuće bile prekrivene slamom, ove su biljke uzgajane na krovu kako bi učvrstile slamu, a do današnjih dana je ostao običaj da se lonac sa čuvarkućama drži na krovu. To je stoga jer u narodu postoji vjerovanje da ova biljka štiti od groma. Zbog ovih je razloga i dobila narodno ime - čuvarkuća.

Borač je od davnina poznat kao biljka koja daje hrabrost, okrepljuje i pridonosi dobrom raspoloženju. Danas se uzgaja na velikim površinama zbog sjemena iz kojeg se proizvodi ulje za potrebe farmaceutske i kozmetičke industrije. Svježi listovi i cvjetovi sve češće pronalaze svoje mjesto u salatama, varivima, slasticama i hladnim napitcima.

Korove obično smatramo nepoželjnima jer rastu tamo gdje mi ne želimo i oduzimaju prostor, vodu, svjetlost i minerale biljkama koje uzgajamo. No, većinu korova lako možemo pretvoriti u saveznike za očuvanje ili poboljšanje zdravlja ako ih koristimo za pripremu čajeva ili uz malo mašte od njih napravimo zdravo i ukusno jelo. Toj grupi pripadaju neke od najpoznatijih ljekovitih biljaka kao npr. maslačak, kopriva, gavez, cikorija i pirika, ali i neke pomalo zaboravljene biljke kao npr. loboda, tušt, troskot, mišjakinja, kiselica i štir.

Paprena metvica ili menta je zbog mirisa i djelotvornosti jedna od najomiljenijih kulinarskih i ljekovitih biljaka u cijelom svijetu. Svježa ili osušena koristi se za pripremu čaja, dodaje juhama, salatama, mesu, voću, povrću, pićima i slasticama.

Briga za zdravlje, želja za što prirodnijom prehranom, jednostavna priprema i dostupnost cijele godine neki su od razloga što klice iz dana u dan postaju sve popularnije. Konzumiranjem sjemenki u početnoj fazi klijanja unosimo u organizam veliku količinu vitamina, minerala i enzima važnih za dobro funkcioniranje organizma. Uz malo mašte i želje za eksperimentiranjem klice možemo upotrijebiti u jelima koja svakodnevno pripremamo u svom domu.

S obzirom na cijenu koju stevija ostvaruje na tržištu, te činjenice da se radi o biljci zanimljivoj dijabetičarima, kao i svima onima koji žele potrebu za slatkim zadovoljiti na prirodniji način, ova biljka svakako ima svoje mjesto u proizvodnji. Za njezino daljnje širenje u proizvodnji potrebno je riješiti pitanja oko njezine slobodne prodaje, čime bi se proizvođačima otvorila vrata trgovina pa bi bio moguć i uzgoj na većim površinama.

Pod pojmom začina podrazumijevamo cijelu biljku, njezine dijelove, korijen, podanak, list, plod, koji dolaze u svježem ili osušenom stanju i koji se upotrebljavaju radi postizanja arome i okusa u kulinarstvu, kod pripreme napitaka, ali i medicini jer imaju blagotvoran učinak na zdravlje organizma. Upotrebljavaju se dijelovi biljaka koji su najpikantniji i imaju najjače izraženu aromu. Specifična aroma i okus dolaze od različitih eteričnih ulja koja su zastupljena u određenoj koncentraciji u pojedinom začinu.

Ova samonikla biljka raširena je na području naše zemlje, raste gotovo posvuda, u listopadnim i crnogoričnim šumama, na proplancima, livadama i pašnjacima.

Švedska grenčica, švedska gorčica , gorke švedske kapi ili Schweden Bitter stoljećima je poznat eliksir za dug život, očuvanje dobrog zdravlja i otklanjanje brojnih zdravstvenih tegoba. U našim krajevima popularizirala ga je austrijska travarka Marija Treben, koja je u knjizi „Zdravlje iz Božje ljekarne“ iznijela niz svjedočanstava ljudi koji su koristili švedsku grenčicu i kojima je dokazano pomogla.

Srčane bolesti, zbog kojih život prerano skonča 40% svjetskog stanovništva, moguće je spriječiti zdravim načinom života, prilagođenom prehranom, tjelesnom aktivnošću i prestankom pušenja. I brojne ljekovite biljke pomažu zdravijem radu srca. Glog i bijela imela šire krvne žile, valerijana i matičnjak umiruju i opuštaju, srčenica je stari narodni lijek kod ubrzanog rada srca. Velik broj biljaka (poljska preslica, zečji trn) potiče izlučivanje vode iz tijela putem mokraće pa rasterećuje srce i snižava povišeni krvni tlak.

Postoje brojni razlozi - visokovrijedna proizvodnja, veći povrat uloga od tradicionalnih usjeva, mogućnost dužeg skladištenja, manja opasnost od štetnika i bolesti, može se uzgajati kao međuusjev, potražnja na manjim tržnicama i lokalnom tržištu, uzgoj moguć na manjim površinama i prodaja u manjim količinama.

Brojne biljke sadrže djelatne tvari koje smiruju kašalj, ublažavaju upale sluznice usne šupljine i ždrijela, olakšavaju izlučivanje sluzi iz dišnih organa, pomažu kod bronhitisa itd. Trputac, plućnjak, dobričica, divizma, kadulja, jaglac, podbijel, islanski lišaj i borove iglice najčešće se koriste kod tegoba dišnih organa.

Rosopas, kičica, artičoka, smilje, pelin, maslačak, paprena metvica i povrtnica samo su neke od ljekovitih biljaka koje sadrže tvari koje potiču izlučivanje žuči, smiruju grčeve i smanjuju bolove kod upale žučnog mjehura i žučnih kanala te pomažu izlučivanje manjih žučnih kamenaca iz organizma.

Želučane tegobe sve su češći razlog odlaska k liječniku. Želudac stradava zbog nepravilnog načina prehrane, pušenja, pretjeranog konzumiranja alkohola i kave, ali i svakodnevne izloženosti napetosti i stresu. Stolisnik, kičica i pelin stari su i provjereni narodni lijekovi za brojne želučane tegobe.