Ratarstvo

Pir, krupnik ili dinkl (Triticum aestivum spp. spelta), zdrava je žitarica koja obiluje proteinima. Iako se uzgajala od davnina, stvaranjem visokorodnih sorti žitarica, ova vrlo značajna vrsta gotovo je izčezla, te je održavana samo u bankama gena diljem svijeta. Međutim, počela se ponovno sijati 70.-ih godina 20. stoljeća, buđenjem ekološke svijesti stanovništva, i neophodnosti konzumiranja „zdrave“ hrane.

Povratak prirodnom načinu gospodarenja, uporabom organskih gnojiva biljnog i životinjskog podrijetla, tlu vraća plodnost i biološku aktivnost. U ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji nije dopuštena uporaba kemijskih sintetičkih gnojiva, te se plodnost i biološka aktivnost tla održava i povećava maksimalnim korištenjem rotacije usjeva (plodoreda), uporabom različitih biljnih i životinjskih ostataka kao gnojiva, sjetvom leguminoza i zelenom gnojidbom, mljevenim stijenama koje sadrže neophodne mikroelemente ishrane i primjenom različitih biodinamičkih pripravaka.

Da bi zadovoljila uvjete ostvarivanja prava na zeleno plaćanje, poljoprivredna gospodarstva koja nisu do sada sijala soju, zasijala su proljetos ovu uljaricu. Radi velikog interesa za sjetvu soje, na tržištu nije bilo dovoljnih količina odgovarajućih ranih sorti ( 000- 0 ) pogodnih za sjetvu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, te su pojedina gospodarstva zasijala kasnije sorte od onih preporučenih.

Sve skuplja energija s jedne strane i potreba za proizvodnjom jeftinih ratarskih proizvoda s druge strane, doveli su do potrebe racionalizacije pojedinih elemenata u proizvodnji.

Tlo je prirodna tvorevina ili rastresiti dio Zemljine kore, razvijeno u prostoru i vremenu pod utjecajem pedogenetskih procesa transformacije mineralne i organske tvari u različitim uvjetima litološke podloge – matičnog supstrata, reljefa, klime, živih organizama, vremena i utjecaja ljudske aktivnosti. Biljkama tlo služi kao izvor hraniva, vode, zraka, posredno topline, te kao medij za ukorjenjivanje. Tlo je temeljni resurs za proizvodnju hrane, zbog čega je prijeko potrebno poznavati svojstva tla da bi se ono moglo koristiti na trajno održivi način.

U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo promjena vremenskih uvjeta koji izazivaju različito stanje ratarskih usjeva pojedinih godina, stoga je svaka proizvodna godina specifična sama za sebe i kao takvu je treba sagledavati.

Prihrana je samo jedan segment u gnojidbi okopavina, kultura sijanih ili sađenih na širi međuredni razmak. Najznačajnije okopavine u našim proizvodnim uvjetima su kukuruz, krumpir, soja, suncokret i šećerna repa. Iako je prihrana redovita mjera, ona mora biti usklađena sa cjelovitom gnojidbom. To znači da bi trebalo poznavati tip tla, opskrbljenost tla osnovnim hranivima, pH vrijednost tla, sadržaj humusa, klimatske prilike, te genetski potencijal sorte ili hibrida.

Svođenje računa za proteklu godinu u poljoprivredi se uglavnom odnosi na klimu i novac. Pojednostavljeno, to pak znači da je 2014. u prvom redu bila ekstremno kišna, ali i “suha” kada je o kunama u seljačkom džepu riječ.

Pravilno određena količina sjemena za sjetvu prvi je korak ostvarenju željenog sklopa odnosno broja biljaka po hektaru. Da bi izračunali količinu sjemena potrebno je poznavati klijavost, čistoću, masu 1000 sjemenki, te optimalnu gustoću sjetve za određenu sortu ili hibrid.

U poljoprivrednoj proizvodnji se plodnost tla uvjetno definira kao njegova sposobnost da osigura biljci sve potrebe za hranivim tvarima, vodom, zrakom i toplinom odnosno sve čimbenike koji su neophodni za normalan rast i razvoj uzgajanog usjeva.

Mak se uzgaja zbog sjemena i ploda – tobolca. Sjeme maka se koristi u prehrambenoj industriji, slastičarstvu i kućanstvu za spravljanje kolača, on je vrlo važna ljekovita i uljana biljka, a uzgaja se i kao ukrasna biljka.

Ovogodišnji niski prinosi pšenice na većini lokaliteta u našoj zemlji uzrokovani su vremenskim prilikama, nepravovremenom i neadekvatnom agrotehnikom ili niskim ulaganjima zbog financijske situacije na pojedinim poljoprivrednim gospodarstvima.

Konoplja (Cannabis sativa L.) je jedna od najstarijih i najvažnijih biljaka koja ima vrlo široku primjenu u različitim industrijskim granama. Pored vlakna, konoplja daje sjeme iz kojeg se dobiva ulje i uljane pogače. Drvenasti dio stabljike - pozder uspješno se koristi za proizvodnju celuloze, papira, te ekološkog građevinskog materijala za zvučnu i toplinsku izolaciju.

Uljani lan u nas nije imao do sada neku tradicionalnu i stabilnu proizvodnju. Uzgajao se na manjim površinama za sjeme (ptičja hrana, pekarstvo, lijek) i kao sjemenski usjev.Trenutno je uljani lan u nas simbolično zastupljen u proizvodnji, samo na 15 - 30 ha.

U uvjetima intenzivne proizvodnje žitarica traže se visoki i kvalitetni prinosi uz racionalnu gnojidbu. Kad se primjeni odgovarajuća agrotehnika i zaštita od štetočinja, do izražaja dolazi odgovarajuća i učinkovita uporaba gnojiva kao jedino sredstvo za povećanje prinosa. Za ostvarenje visokih prinosa potrebno je poznavati potrebe biljaka za hranivima, stanje hraniva u tlu, te klimatske uvjete tijekom vegetacije.

Svjedoci smo netipično vrlo kišnog ljeta, stoga je sama kalcizacija otežana u ovom razdoblju. Poznato je da je za ratarske kulture kalcizaciju najbolje napraviti nakon žetve, u suhom periodu i to plitkom obradom tla tzv. prašenjem strništa. Ove godine takav zahvat bilo je gotovo nemoguće izvesti. Također, sada se pokazalo da je velika količina oborina dovela do ispiranja hraniva iz tla.