Trešnja zahtijeva srednje godišnje temperature zraka između 10 i 17°C, a u doba dubokog mirovanja može izdržati temperature i do -30 °C. Izraziti je heliofi t, te zahtijeva puno svjetla i topline, a zadovoljava se s manjom količinom oborina (oko 500 mm godišnje). Odgovaraju joj duboka, dobro drenirana tla neutralne ili blago alkalne reakcije. Uspješno se uzgaja između 30° i 60° sjeverne geografske širine, te na nadmorskoj visini do 1.000 m.
Važno je znati da je većina sorata samoneoplodna, pa su potrebni multisortni nasadi, ili sadnja isključivo samooplodnih sorata da bi se postigao uspjeh u proizvodnji. U slučaju multisortnih nasada oprašivača ne smije biti manje od 15%.
Prednost gustog sklopa
U poluintenzivnim nasadima sadi se na razmak 5,0 x 3,0 m, gustoća sklopa iznosi 666 stabala/ha ili 15 m2 hranidbenog prostora po jednom stablu. U intenzivnim nasadima sadi se na razmak od 5,0 x 1,5 m, uz gustoću sklopa od 1.330 stabala/ha; 5,0 x 1,25 m uz gustoću sklopa od 1.600 stabala/ha, pa sve do 4,0 x 0,6 m gdje je gustoća sklopa 4.150 stabala/ha ili 2,4 m2 hranidbenog prostora po jednom stablu.
Prednosti gustog sklopa su što tako uzgajane voćke ulaze u rodnost već u drugoj, odnosno trećoj godini, a u petoj godini postižu punu rodnost s prirodom od 12 do 25 kg po stablu. Plodovi su najčešće ekstra i prve klase koji su najviše traženi na tržištu.
Trešnje se beru kada su plodovi posve zreli, jer naknadno ne dozrijevaju. Kako čak 25% težine plod trešnje dobiva u posljednjem tjednu prije berbe, berba se pokušava produljiti čim više da bi se urod poboljšao i dobio čim veći plod. Dozrijevanjem se povećava udio topivih tvari u plodu, ali se čvrstoća mesa smanjuje, stoga je dan početka berbe kompromis između ta dva čimbenika. Za svježu potrošnju plodovi se beru s peteljkom, ručno, što znatno poskupljuje proizvodnju. Mogu se čuvati u hladnjačama do 30 dana na temperaturama od 0-1°C, uz relativnu vlažnost zraka od 85%. Plodovi sadrže vitamine C, B i A, biofl avonoide, antocijanin, melatonon, elagičnu kiselinu, koji pomažu u borbi protiv raka, prevenciji srčanih bolesti, ublažavanju bolova uzrokovanih gihtom i artritisom, kao i glavobolju. Zbog tih svojstava trešnja se odavno koristi u narodnoj medicini, a vrlo slična zdravstvena svojstva imaju i plodovi višnje. Trešnja se većinom uzgaja za potrošnju u svježem stanju, manji broj uzgaja se samo radi prerađevina (kompoti, džemovi, marmelade, sirovina za konditorsku industriju), a najmanje se uzgajaju isključivo za proizvodnju likera ili rakija.
Troškovi podizanja nasada
U RH se 2011. g. ukupno proizvodilo 6.241 tona trešanja, od čega je većina proizvodnje bila ekstenzivna, za vlastite potrebe (4.121 tona ili 66% ukupne roizvodnje). Svakako je potrebno povećanje proizvodnje namijenjene tržištu na suvremenim plantažnim nasadima, jer je ova voćna vrsta kod potrošača cijenjena i tražena, te na tržištu postiže dobru cijenu. Prosječna proizvodnja trešanja po ha u promatranim godinama iznosi 3,4 tone, i pokazuje dosta velike oscilacije. Prosječan europski prinos trešnja po ha u EU iznosi oko 4 t/ha, a u europskoj proizvodnji trešanja dominira Italija. Za podizanje suvremenog nasada trešnje, kakvi su nam potrebni za intenziviranje proizvodnje, potrebno je oko 75.000,00 kn/ha, bez troška krčenja prethodne vegetacije i bez postavljanja zaštitnih mreža, koje su neophodne za zaštitu od tuče, ali i za zaštitu od ptica. Cijena zaštitne mreže po ha iznosi 80.000,00-100.000,00 kn. Pri uzgoju s razmacima sadnje od 4,0 x 2,0 m ostvaruje se pokriće varijabilnog troška po hektaru od 38.143,00 kn, što govori o trešnji kao dohodovnoj kulturi, ali uz ostvarenje visokog i kvalitetnog prinosa, kakvog tržište traži. U troškovima se ističe trošak berbe, na kojeg otpada 35% 131913troška. Berač za sat vremena berbe nabere 20 kg ploda, a cijena sata rada se kreće oko 25 kn. Upravo je ovo i glavni problem u proizvodnji trešnje, jer je teško pronaći kvalitetnu radnu snagu, a trošak berbe je izuzetno visok.
Trešnje je moguće uzgajati i u zaštićenom prostoru, u čemu danas prednjači Nizozemska, a takav uzgoj postoji i kod nas, u okolici Slavonskog Broda.Trešnje se kod ovakvog uzgoja uzgajaju pri gustoći sklopa od 6.000 – 9.000 sadnica/ha, uz predviđeni puni prinos od 30-50 t/ha. Uzgoj u zaštićenom prostoru omogućava raniji dolazak na tržište, te veći i kvalitetniji prinos, ali zahtijeva velika ulaganja u investiciju, te puno znanja uz korištenje sofi sticirane tehnologije.
Trešnje se u zaštićenom prostoru uzgajaju i u Austriji, s ciljem dobivanja ploda u ožujku, kada je moguće ostvariti visoku prodajnu cijenu, koja je neophodna za pokriće ove investicije. Ukupni trošak zasnivanja zaštićenog prostora, u austrijskom primjeru, na površini od pola hektara iznosi 320.000 €; tu je uključen trošak sadnica, potpornja, sustava za grijanje i građevine. Uzgajaju se sorte Early Star, Samba i Grace Star, na podlozi Gisela 5, s cijenom sadnice od 7,5€. Zaštićeni prostor se grije bioplinom, s tim da se grijanje uključuje od siječnja, jer je trešnjama potrebna određena suma niskih temperatura. Očekivani prinos je 18 t/0,5 ha, uz očekivanu zaradu od 10-12 €/kg ploda (maloprodajna cijena čileanskih trešanja je oko 1,5 €/100 g ploda). Isplativa proizvodnja za jedno gospodarstvo već je na pola hektara pa do maksimalno 2 ha. Proizvodnja na manjim površinama omogućuje gospodarstvu smanjenje troška berbe, jer je na manjim površinama može samostalno obaviti. Stoga je ova voćna vrsta isplativa i zanimljiva i može se preporučiti i manjim gospodarstvima.
