Vrste iz velike obitelji bromelija omiljene su sobne biljke i zbog svog atraktivnog izgleda, ali i zbog jednostavnosti uzgoja. Njihova je ukrasna vrijednost u rozetasto smjeπtenim dugim zelenim listovima. Često proπaranim ili obrubljenim kontrastnim bojama te egzotičnim cvatovima, na kojima se osobito ističu pricvjetni listovi, tzv. brakteje. Izdržljive su u zatvorenim prostorima sa centralnim grijanjem zimi i dobro prilagođene suhoj atmosferi.
Epifitske i terestričke bromelije
Prirodno rastu u tropskim i suptropskim područjima Sjeverne i Južne Amerike te savanama i polupustinjama od Teksasa do Patagonije. Različitost staništa uvjetovala je načine života vrsta unutar biljne porodice. Većina pripada epifitskim vrstama koje rastu na drveću (Vriesea, Aechmea, Guzmania, Tillandsia), a ostatak čine terestričke vrste poput Cryptanthusa koje rastu na tlu. Korijenje epifita prvenstveno služi pričvršćivanju biljaka za podlogu, a u drugom redu za primanje vode i hranjiva. Biljke skupljaju vodu u šupljini nastaloj zbog rozetastog smještaja listova. Posebnim stanicama smještenima pri dnu tog lijevka odvode je po cijeloj biljci. Tijekom sušnih razdoblja vodom ih opskrbljuju kapljice rose koje niz lišće dospijevaju u lijevak. Zanimljivo je da Aechmea fasciata i Vriesea splendens primaju vodu i hranu uglavnom preko korijenja.
Započelo je s ananasom
Ime je porodica dobila po Olansu Bromelu, švedskom botaničaru iz 18. stoljeća. Prva vrsta iz porodice bromelija koja je uvezena u Europu bio je ananas, i to potkraj 17. st. radi dobivanja jestivih plodova. Kao ukrasne biljke bromelije su poznate od 18. st., a prva među njima Guzmania lingulata. Veća potraživanja započinje početkom 20. st., kad su izgrađeni prvi staklenici s umjetnim zagrijavanjem. Tada počinju putovanja u njihovu prirodnu postojbinu i donose se različite vrste koje naglo osvajaju europsko traište. Uzgoj započinje u Belgiji, a odatle se širi po botaničkim vrtovima drugih zemalja.
Ljepota u pricvjetnim listovima
Većina vrsta, lisnatih i cvatućih ima oblik rozete koju tvore izduženi kožasti listovi, a uzgajaju se kao sobne biljke. Karakteristično je da sredina rozete ima oblik lijevka u koji biljka sprema vodu i hranjive tvari. Iz ljevkastog središta izbija neobični cvat na dužoj ili kraćoj cvatnoj stapki, a ukrasnu vrijednost daju mu slikoviti pricvjetni listovi – brakteje. Potrebno je nekoliko godina do pojave cvata koji traje nekoliko mjeseci.
Nije svejedno iz koje se perspektive promatra cvatuća biljka. Cvatovi na dužim stapkama uočljiviji su na nekom povišenom mjestu, dok u rozetu utonuli cvat Nidulariuma moramo gledati iz ptičje perspektive.
Nakon cvatnje biljka propada ostavljajući potomstvo – nekoliko mladica pri bazi rozete. Lisnate vrste i primjerci kupljeni u cvatu lako se uzgajaju.
Pojedinačno, u skupinama ili na komadu kore
Bromelije se sade pojedinačno u lonce, a vizuelni efekt dobiva se odabirom harmonične ili kontrastne pozadine kao i biljaka pratilica. Većinom se uzgajaju u manjim loncima, jer korijen služi u prvom redu za učvršćenje. Mogu se uzgajati na epifitskim deblima (komadu pluta, deblu drveta, bambusovoj trski ili kori drveta), tako da se mlade biljke omotaju mahovinom i privežu. Mahovina i lijevak u središtu biljke ne smiju se isušiti.
Pričvršćivanje za komad drveta, kore ili druge podloge obavlja se vrlo jednostavno. Prvo se izabere podloga i u njoj izdubi šupljina u koju će se smjestiti bromelija. Još je bolje ako podloga već ima prirodno udubljenje. Biljka se izvadi iz lonca, njezino korijenje omota vlažnim tresetom i mahovinom i sve pričvrsti pomoću plastificirane žice. Ovako pripremljeno korijenje prisloni se na podlogu i priveže žicom.
Bromelije podnose centralno grijanje
Bromelije uspijevaju u zatvorenim prostorima s centralnim zagrijavanjem i dobro podnose suhu atmosferu. Starije biljke nemaju većih zahtjeva za toplinom i svjetlošću. Lisnate bromelije kao i one kupljene u cvatu bit će zadovoljne na umjerenoj temperaturi od oko 10° C, dok je prije cvatnje potrebna osjetno viša, oko 25° C. Većini godi svjetlo mjesto bez izravna sunca. Zalijeva se odstajalom vodom ili kišnicom, tako da se ulijeva u lijevak na sredini rozete svakih 1 – 2 mjeseca, ljeti češće zimi rjeđe. Kad iz središta rozete počne izbijati cvat prestaje se sa zalijevanjem u lijevak. Zemlja oko korijenja mora se između dvaju zalijevanja lagano prosušiti. Vrste bez lijevka zalijevaju se na uobičajeni način, pazeći da kompost bude vlažan, a nikako mokar. Listovi se rose samo ljeti, a jednom do dvaput mjesečno rose se blagom otopinom tekućeg hranjiva (0,05%). Presađuju se vrlo rijetko, jer supstrat služi bromelijama, u prvom redu za ućvršćenje.
Jednostavno razmnožavanje
Bromelije se razmnožavaju mladim biljkama koje se razvijaju nakon cvatnje. Kad razviju nekoliko listova i zametnu vlastito korijenje, oprezno se odvajaju oštrim nožem pazeći da se ne ošteti majčinska biljka. Ako su mekane i neodrvenjele, ostave se nekoliko dana na zraku da se osuše. Sade se u plitke lonce napunjene tresetnim supstratom. Na dno lonca mora najprije doći sloj šljunka ili krhotina glinenih lonaca radi bolje drenaže. Dok ne stasaju drže se u toplome (20- 25° C) i vlažnome okruženju.
Vrste
Ananas (Ananas bracteatus)
Za sobni uzgoj preporučuju se osobito lijepi šarenolisni oblici manjeg promjera rozete, jer sobni uvjeti ne pogoduju razvoju plodova. Najprivlačniji je A. bracteatus “Striatus” zeleno, krem i ružičasto ispruganih listova dužine 30 – 60 cm. Da bi boje listova bile izražajnije, treba puno svjetla, najbolje na izravnom suncu. Najljepše izgleda posađen pojedinačno u dekorativne posude nasuprot kontrastnoj pozadini ili u miješanom nasadu, okružen biljkama zelenih listova.
Ehmeja (Aechmea fasciata)
Ova atraktivna vrsta sivozelenih listova s praškastim, poprečnim premenovima i slikovite cvatne glave vrlo lako se uzgaja. Dobro razvijena biljka ima 60 cm u promjeru. Cvatni klas s grimiznim cvjetovima koji izranjaju između ružičastih brakteja pojavljuje se obično sredinom ljeta i traje do početka zime. Kao i većina vrsta iz velike obitelji bromelija cvate samo jedanput. Kako cvat uvene, biljka se smrežura i propadne, a istodobno niču dvije do tri mlade koje se odvoje i zasebno posade. Nakon dvije godine vegetativnog razvitka i one će procvjetati. Cvatnja se može ubrzati pomoću zrele jabuke koja, kao i plodovi citrusa izlučuje plin etilen, biljni hormon koji pospješuje cvatnju. Isprobajte ovaj trik na bromelijama. Biljku zajedno s nekoliko jabuka stavite u prozirnu plastičnu vrećicu i držite tako jedan do dva tjedna. Nakon otprilike četiri mjeseca započet će oblikovanje cvijeta. Najljepša je pojedinačno posađena u keramičkom loncu ili miješanim nasadima zelenih biljaka poput filodendrona, fikusa, maranti i dr.
Kriptantus (Cryptanthus sp.)
Ovom rodu pripadaju najmanje bromelije pogodne i za uzgoj u bocama. Njihova vrijednost je u plitkim rozetama lijepih listova koji mogu biti ravni, trakasti ili vrpčasti u zelenoj, crvenoj, smeđoj ili žutoj boji. Rubovi su trnoviti i valoviti. Noviji kultivari ističu se poprečnim i uzdužnim prugama. Što je više svjetla, boje lišća su življe. Sade se u miješanim skupinama ili pojedinačno u uzgojne posude. Razmnožava se mladim biljčicama koje se stvaraju pri bazi majčinske. Majčinska biljka nakon stvaranja potomstva ne odumire kao neke druge vrste bromelija.
Guzmanija (Guzmania)
Pripada skupini srednje velikih bromelija promjera rozete oko 40 cm, a ukrasna vrijednost je u crvenim i narančastim pricvjetnim listovima zvjezdasta oblika koji dugo zadržavaju boju. Cvat koji izbija iz središta rozete je klasast, a oblik mu je poput cilindra, češera ili kugle. Bijeli ili žuti cvjetići neupadljivi su i brzo otpadaju. Vrste obojenih listova i cvatova pripadaju najljepšim bromelijama. Godi joj puno svjetla, ali i
zaštita od ljetnog sunca u podne. Razmnožava se mladim biljkama koje se razvijaju dok je majčinska biljka još u cvatu. U vrijeme odvajanja mladica, majčinska biljka već počinje propadati. Odmah se sade u stalni lonac, jer oskudno korijenje služi samo za održavanje biljaka u uspravnom položaju. Životni vijek je 2 – 3 godine, a osim pojedinačno dobro uspijeva i u miješanim nasadima uz dovoljno svjetla.
Neoregelija (Neoregelia)
Neoregelija stvara gustu, plitku i široku rozetu. Sve vrste odlikuju se žilavim, sabljastim, sjanozelenim listovima što se šire iz središnjeg lijevka. Narastu do 30 cm dugi. Sve dok se ne počne oblikovati cvat, biljka se zalijeva u lijevak. Cvjetovi nisu upadljivi, ali neposredno prije cvatnje dijelovi listova u sredini rozete poprime jarkocrvenu boju koja dugo potraje. Izvrsno uspijeva u suhim i svijetlim prostorima, ali podalje od ljetnog sunca u podne. Stvara malo korijenja, pa se uspješno uzgaja na epifitskom deblu. Kultivar “Tricolor” osim središnjih crvenih ima vanjske zelene listove žuto isprugane.
Nidularium (Nidularium)
Stvara gustu, zatvorenu rozetu svijetlozelenih listova. Narastu do 30 cm dugi, a obrubljeni su sitnim bijelim bodljama. Boju mijenjaju ovisno o stadiju rasta. Po sredini lista nalazi se bijela crta koja starenjem biljke poprima žutu boju. Vrlo je sličan neoregeliji, od koje se razlikuje po tome što mu je središnji dio rozete ispunjen vrlo kratkim listovima koji postanu u vrijeme cvatnje svijetlocrveni. Cvat je jako skraćen, sjedi u rozeti poput gnijezda. Uzgaja se pojedinačno i u miješanim nasadima.
Tilandsija (Tillandsia)
Dvije najpopularnije tilandsije posjeduju rozetu sastavljenu od uskih, blago povijenih listova poput trave, a razlikuju se po cvatovima. Cvat T. lindenii je široki, plosnati dvosjekli klas dužine 20 – 30 cm. Između gusto poredanih karminskoružičastih brakteja postupno izbijaju encijan plavi cvjetić. T. cyanea ima zbijenije klasove i plave cvjetiće. Sive tilandsije razlikuju se od svojih zelenih srodnica po tome što imaju “krznene” ljuskice po površini listova. Upijaju vlagu iz zraka, pa doslovce tako i žive od zraka. Najčešće viđamo dvije vrste. T. usneoides ima oblik vlakana koja vise s grana drveća, a prodaje se pričvršćena za koralje, školjke, naplavljeno drvo i sl. T. caput – medusae odlikuje se sočnim, uvijenim listovima koji izbijaju iz lukovičaste baze, a njezine crvene brakteje i plavi cvjetovi vrlo su slikoviti. Zimi uz nižu temperaturu treba osigurati i suše okruženje, jer su osjetljive na kombinaciju niske temperature i visoke vlage zraka. Ljeti ih sredinom dana treba čuvati od izravna sunca.
Vrijesea (Vriesea splendens)
Krasi je crveni cvat u obliku mača, čiji se pricvjetni listovi pokrivaju poput crijepova. Zeleni listovi su poprečno isprugani. Rozeta može dosegnuti promjer od 45 cm, a cvat visinu od 50 cm. Boje su najživlje ako je izložena izravnu svjetlu, ali podalje od jakog podnevnog
sunca. Kad cvatni klas počne tjerati prestaje se sa zalijevanjem u lijevak. Razmnožava se mladim biljčicama koje se odvoje pošto
majčinska biljka ocvate i počne propadati. U razdoblju od mladice do cvatnje (oko 2 godine) potrebno je dvaput presaditi. Dobro uspijeva i lijepo izgleda posađena pojedinačno ili u miješanim nasadima.
