Postoji velik broj drvenastih penjačica, a jedna kojoj treba mnogo topline i najbolje uspijeva u našem priobalju je svakako bugenvilija. Ona se odlikuje snažnim rastom i prekrasnim pricvjetnim listovima, najčešće ljubičaste boje. Zbog intenzivne cvatnje od proljeća do kasne jeseni i atraktivnih pricvjetnih listova izuzetno je dekorativna tijekom ljeta.
Drvenaste penjačice imaju niz prednosti kod uređenja prostora, naročito u slučaju uređenja malih prostora. Penjačice se mogu posaditi u relativno uske prostore između zgrada i okolnog prostora te ne zauzimaju mnogo mjesta, kao što i dobro mogu prekriti velike površine pročelja zgrada ili se pomoću konstrukcije koja im osigurava potporanj za rast mogu vrlo dobro usmjeravati i tako osiguravati zasjenu na mjestima na kojima to želimo i trebamo.
Za sjenu i dekor
Osiguravanje sjene postaje iz ljeta u ljeto sve veća potreba. Velike izgrađene površine tijekom dana jako zagrijavaju, a toplinu dugo otpuštaju. Zbog toga u gusto izgrađenim područjima dolazi do pojave toplinskih otoka. Uloga vegetacije izuzetno je značajna u ublažavanju tog učinka. Bugenvilija (Bougainvillea sp.) je rod listopadnih drvenastih vrsta izuzetnih dekorativnih vrijednosti. Stabljike su brojne koje rastom mogu postići znatnu debljinu. U visinu se protežu i više od 6 m.
Prašnici su nejednaki, cvjetovi su prilično neugledni, ali ljepotu daju pricvjetni listovi, brakteje, koje mogu biti različitih živopisnih boja, ovisno o kultivaru. Brakteje ostaju i nakon cvjetanja, obavijaju plod. Tako pomažu pri širenju samih plodova na način tako da tvore ,,krilaʺ te ih kao takve vjetar može lako nositi. Cvjeta vrlo dugo, od svibnja do prosinca, ali najintenzivnije u ljetnim mjesecima. Odlikuje se brzim rastom te ima veliku sposobnost prekrivanja.
Kao heliofilnoj vrsti treba joj osigurati mnogo svjetla. Za nesmetan i što bolji rast potrebno ju je smjestiti na zaštićeni položaj jer je osjetljiva na vjetar, posebice na buru. Također je osjetljiva na posolicu. Uzgaja se na Mediteranu, dok se u Hrvatskoj s njom susrećemo u eumediteranu te rjeđe u submediteranu.
Voli bogato humusno tlo
Iz tri osnovne vrste Bougainvillea spectabilis, B. glabra i B. peruviana oplemenjivačkim radom stvoreni su brojni kultivari. Oni se razlikuju po veličini, boji pricvjetnih listova, obliku i boji lista, obliku i veličini trna. Također i po otpornosti na niske temperature. Najotpornije vrste su B. spectabilis i B. glabra pa ipak bugenvilije se ne mogu uzgajati na otvorenom u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Za bogatu cvatnju poželjno je najmanje 8 sati izravnog sunčevog osvjetljenja. U pogledu tla nije izbirljiva, ali joj odgovaraju duboka, dobro ocjedita ilovasta tla koja je prije sadnje potrebno dobro pripremiti. Prilikom sadnje dodaje se organsko gnojivo, zreli stajski gnoj ili kompost kako bi se osigurala dovoljna količina humusa. Nakon sadnje biljka se obilno zalije, a to je potrebno i tijekom sušnih razdoblja dok je biljka još mlada. Uz mladu biljku stavlja se i potporanj koji se ukloni kad biljka dovoljno naraste i ojača. U razdobljima intenzivnog rasta, u proljeće potrebno ju je prihraniti gnojivima s većim udjelom dušika. Kasnije, u vrijeme cvatnje naglasak je potrebno staviti na fosfor i kalij. Uz intenzivno navodnjavanje i brz rast može doći i do simptoma nedostatka željeza pa ga je potrebno dodati prilikom prihrane.
Vrste B. spectabilis i B. peruviana orezuju se minimalno nakon cvatnje. Tijekom vegetacije se oblikuje način rasta ili se uklanjanju samo izbojci koji smetaju. Za razliku od njih, vrsta B. glabra se u rano proljeće jako oreže. Pri tome se ostavljaju tek nekoliko glavnih grana. Zahvaljujući jakoj izbojnoj snazi, biljka vrlo brzo potjera nove izbojke koji narastu i nekoliko metara, a također se time potiče i obilna cvatnja.
Bugenvilije se na isti način mogu uzgajati i u kontinentalnom području, ali ih je početkom jeseni potrebno spremiti na hladno i svjetlo mjesto gdje će prizimiti, a sredinom proljeća ju ponovno iznijeti na otvoreno.
Čak i u mediteranskom području potrebno je tijekom zime zaštititi mlade biljke do 7 godina starosti. Ogrnu se mrežom kakva se koristi za zamatanje agruma. Nagrnu se tlom kako bi se spriječila oštećenja korijena izazvana hladnoćom, a time i trajno oštećenje biljke. Kad biljka dovoljno naraste i razvije dovoljno debelu koru, više je neće trebati štititi preko zime.
