U uređenju vrtova i odabiru vrsta za iste oduvijek se traga za novim, neobičnim i posebnim. Uslijed takve potražnje za stranim i egzotičnim vrstama naše domaće vrste padaju u zaborav i gube na vrijednosti što u velikoj većini slučajeva nije opravdano.
Upravo takav primjer, gdje su naše domaće vrste itekako vrijedne, možemo vidjeti na primjeru vrtova našeg priobalnog područja. Biljne vrste koje sadimo u vrtovima uz našu jadransku obalu moraju se nositi s izazovima koje nam donose ekstremni vremenski uvjeti i predispozicije tla ovih područja.
Izdržljivost naših priobalnih vrsta
Blage i vlažne zime omogućavaju ovdje primjenu brojnih vrsta koje potječu iz drugih područja svijeta s mediteranskom klimom poput Australije, Južne Afrike i Kalifornije. No naša obala specifična je po pojavi snažne i hladne bure koja uvelike limitira odabir vrsta posebno onih s nježnijim listovima zimzelenog karaktera. Naše domaće vrste već su izvrsno prilagođene na takve uvjete i dodatno na suha, vapnena, kamenita tla te vruća, iznimno sunčana ljeta s malo oborina.
Tu izdržljivost naših priobalnih vrsta možemo vidjeti kroz one vrste koje se posvuda koriste u uređenju javnih i privatnih vrtova poput masline (Olea europaea), lovora (Laurus nobilis), ružmarina (Rosmarinus officinalis), lavande (Lavandula angustifolia), čempresa (Cupressus sempervirens), hrasta crnike (Quercus ilex) i smokve (Ficus carica). No postoji još mnoštvo naših vrijednih vrsta koje bi zbog njihove izdržljivosti, jednostavnosti ali i ljepote trebalo češće viđati na površinama zelenila, a samo neke od njih opisane su u nastavku.
Planika – Arbutus unedo
Zimzelena vrsta, gustog je i kompaktnog rasta, grane su čvrste i u mladosti uspravne. Zbog toga je iznimno pogodna vrsta za žive ograde. Izvrsno podnosi rezidbu pa se može oblikovati u kuglaste forme ili formirati kao stablašica. Naraste u prosjeku 5 metara pa je izvrsna kao malo stablo tamo gdje nema mnogo prostora. Estetsku vrijednost pružaju tamnozeleni listovi, sitni bijeli, zvonoliki cvjetovi, te posebice okrugli plodovi koji kroz kasnu jesen i zimu mijenjaju boju od žute, preko narančaste do crvene.
Komorka – Phillyrea spp.
U hrvatskoj flori možemo pronaći tri vrste iz ovog roda koje su vrlo slične i sve imaju potencijal za primjenu u ukrasnoj hortikulturi. Zimzelene su i izgledom pomalo podsjećaju na maslinu, no listovi su kraći i tamnije zeleni s gornje strane. Ove vrste rastu kao gusti grmovi te izvrsno podnose rezidbu, kojom se mogu oblikovati u žive ograde ili topiari i bonsai forme. Prirodno može doseći visinu od oko 6 metara te je lijepa kao soliterno ili „multi-stem“ stablo s gustom kišobranastom krošnjom koja stvara dobar hlad.
Bijeli grab i obični crnograb – Carpinus orientalis i Ostrya carpinifolia
Obje vrste su listopadne i izgledom vrlo slične, zbog čega i nose slične narodne nazive. Listovi su svijetlozeleni, bez sjaja i pilastog ruba, no mekani i tanki, mali listovi gusto su raspoređeni po granama i krošnja stvara izvrnu zasjenu. Bijeli grab odlično podnosi rez i gusto se grana zbog čega se osim kao stablo može koristiti i za guste žive ograde, topiari i bonsai forme. Obični crnograb također je izvrsno stablo za stvaranje sjene, a njegovi plodovi, koji su slični onima kod hmelja, vrlo su dekorativni, prvo bijeli, a zatim svijetlo smeđe boje i krase grane tijekom zime.
Tršlja i smrdljika – Pistacia lentiscus i P. terebinthus
Obje vrste sličnog su izgleda jer imaju sjajne, tamnozelene, sastavljene listove, te od sredine ljeta nose sitne i sjajne crvene bobice u skupinama na vrhovima grana. Tršlja je nešto zanimljivija i dekorativnija vrsta jer je gušćeg rasta, zimzelena i izvrsno podnosi rez tako da se osim kao samostalan grm može koristiti i za živice. Smrdljika je viša rastom, listopadna vrsta, no zanimljiva kao malo stablo, nepravilnih grana i prozračne krošnje ispod kojeg mogu dobro uspijevati trajnice i niski grmovi.
Crna drača – Paliurus spina-christi
Listopadna i iznimno trnovita vrsta, koja svojim gustim grananjem odlično reagira na rezidbu. Najveći potencijal za primjenu ima kod formiranje gustih i neprobojnih živica i to ondje gdje je tlo vrlo siromašno i druge vrste ne uspijevaju, Najdekorativniji su plodovi koji imaju zanimljiv tanjurasti oblik te tijekom ljeta mijenjaju boju od svijetlo zelene, preko žute do smeđe.
Konopljika – Vitex agnus-castus
Listopadni grm ili malo stablo prstasto razdijeljenih, svijetlo zelenih listova. Odlično uspijeva na lošim i zaslanjenim tlima, na punom suncu ili u polusjeni. Također podnosi jaku rezidbu, što se i preporuča kako bi razvio jače grane i na njima veće cvatove. Cvatovi su metlice na vrhovima grana, prirodno u ljubičastoj boji, no postoje i ružičasti te bijeli kultivari.
Drijen – Cornus mas
Listopadno, manje stablo do 8 metara visine ili visoki gusti grm. Tolerantan je na siromašna tla i sušu. Njegova posebnost je u tome što cvate u zimi, najčešće već u veljači, tako se sitni žuti cvjetovi skupljeni u okruglaste cvatove ističu u još golom i monotonom zimskom krajoliku. Ljeti nosi crvene jestive i dekorativne plodove. Izvrsno podnosi rezidbu pa može poslužiti za formiranje živih ograda ili raznih topiari formi.
Rogač – Ceratonia siliqua
Zimzeleno, iznimno dekorativno stablo zbog svojih sastavljenih listova koji su kožasti, sjajni i tamno zeleni. Kora mu je tamna, a krošnja vrlo gusta i široka. Podnosi posolicu i zaslanjena tla.
Trokrpasti javor – Acer monspesulanum
Vrsta javora koja prirodno raste u našem priobalju, prepoznaje se po sitnim listovima s tri zaobljena režnja. Mnoštvo sitnih listova, svijetlozelene boje i izraženog sjaja dok su mladi, čine ovu vrstu veoma dekorativnom. Krošnja je gusta i piramidalna, a kasnije zaobljena i široka pa stvara duboku sjenu. Na otvorenim i osunčanim položajima u jesen poprima intenzivnu žuto-narančastu boju listova.
Rašeljka – Prunus mahaleb
Ova samonikla vrsta našeg priobalja oduševit će vas ranom cvatnjom i slatkim mirisom sitnih bijelih cvjetova. Raste kao široki grm ili manje rahlo stablo, no u vrtovima bi najbolja primjena bila rezidbom oblikovan gusti grm ili malo „multi-stem“ stablo zanimljivo zbog svoje svijetle kore i iznimno sjajnih, zelenih listova.
Mirta – Mirtus communis
Naša aromatična, zimzelena vrsta koja raste kao gusti grm ima brojna vrijedna svojstva. Sitni i sjajni tamnozeleni listovi daju ovoj vrsti bogat i zdrav izgled, a kako dobro podnosi rez može formirati manje žive ograde, obrube ili rasti kao samostalni oblikovani grm. Sitni bijeli cvjetovi i tamno plave bobice također su vrlo dekorativni. Podnosi izravno osunčane položaje ili one u polusjeni.
Dubačac obični/ žuti/ pustenasti – Teucrium chamaedrys/ flavum/ polium
Niski, zimzeleni grmovi za primjenu na suhim i kamenitim podlogama, za obrube gredica i u kamenjarama, za sadnju u posudama. Aromatične su biljke ljubičastih ili žutih cvjetova. Možda najdekorativniji među njima je pustenasti dubačac koji stvara gusti jastučasti grm prekriven gusto dlakavim listovima zbog čega grm izgleda srebrno bijel.
Širokolisna i bodljikava veprina – Ruscus hypoglosum i R. aculeatus
Ove zimzelene vrste mogu se ponekad vidjeti na površinama zelenila naših priobalnih gradova, no nažalost dosta rijetko. Obje vrste svoju primjenu pronalaze u dubokoj sjeni ispod stabala gdje stvaraju izvrstan pokrivač tla. Širokolisna veprina puno je urednija i lakša za održavanje jer nema bodljikave listove te obilnije stvara sjajne crvene bobice na granama.
Bušin – Cistus spp.
Vrste predivnih cvjetova koji se otvaraju kroz svibanj i lipanj krase niske grmove sivo zelenih i tamnozelenih hrapavih listova. Cvjetovi su poput onih u divlje ruže no zanimljivih latica koje djeluju kao da su od zgužvanog krep papira. Naše vrste dolaze u bijeloj i ružičastoj boji te su izvrstan dodatak mješovitim cvjetnim gredicama i kamenjarama.
Žuta lužarka – Sternbergia lutea
Zanimljiva lukovičasta trajna vrsta koja izgledom spaja narcise i šafrane. Cvate žutim peharastim cvjetovima koji se javljaju početkom jeseni između tamnozelenih uskih listova. Nakon cvatnje listovi se zadržavaju do kasnog proljeća nakon čega nestaju i izlaze ponovno tek krajem ljeta.
Foto: Mihael Kušen, mag. ing. agr.
Izvor: Gospodarski kalendar
