Neželjene promjene na ukrasnom bilju također nastaju zbog pojave različitih uzročnika bolesti (najčešće gljivičnog i bakterijskog podrijetla) i/ili štetnih organizama životinjskog podrijetla (najčešće fitofagnih kukaca i grinja).
Tablica 2. Osjetljivost nekih ukrasnih vrsta na različite uzročnike bolesti i štetnike
Biljna vrsta Osjetljivost na bolesti Osjetljivost na štetnike Tuja (Thuja) +++ +++ Čempres (Cupresus) ++ + Tisa (Taxus) + + Borovica (Juniperus) + + Kalina (Ligustrum) ++ + Lovor-višnja (Prunus laurocerasus) ++ + Šimšir (Buxus) + +++ Fotinija (Photinia) + ++ Aukuba (Aucuba) + + Suručica (Spirea) +/- +/- Zlatni zvončić (Forsythia) +/- +/- Vatreni grm (Pyracantha) + +/- Sljez (Hibiscus) + +++ Grab (Carpinus) + ++
Vrlo je važno pravilno detektirati stvarni uzrok neželjenih promjena na biljkama
U praksi često poistovjećujemo simptome nedostatka nekih hraniva s uzročnicima bolesti ili zbog nepovoljnih uvjeta rasta ukrasnog bilja i prirodnih nepogoda (npr. suša, tuča) raste njihova osjetljivost na naknadni razvoj određenih uzročnika bolesti (npr. rak kore ili “antraknoza”, odnosno prijevremena sušenja izdanka) i štetnika (npr. potkornjaci). Globalnim klimatskim promjenama te unosom i širenjem novih neželjenih organizama, štete na ukrasnom grmlju postaju sve učestalije. Ali, nisu sve ukrasne vrste jednako osjetljive na pojavu i razvoj uzročnika bolesti i/ili štetnika životinjskog podrijetla.
Tablica 3. Važnije bolesti i štetnici na nekim ukrasnim vrstama
Biljna vrsta Uzročnici bolesti Štetnici Thuja trulež korijena (Phytophthora), rak drva (Coryneum, Botryosphaeria), palež i sušenje izdanka (Pestalotia, Kabatina, Didymascella, Lophodermium) lisne uši (Cinara), štitaste uši (Planococcus, Carulaspis), potkornjaci (Phloeosinus), krasnik (Palmar) Cupresus tumor izdanka (Caliciopsis), hrđa (Gymnosporangium), palež i sušenje izdanka (Pestalotia, Phomopsis) štitaste uši (Carulaspis), potkornjaci (Phloeosinus) Taxus pjegavost i sušenje lišća (Mycosphaerella, Pestalotia) potkornjaci (Phloeosinus), medeći cvrčak (Metcalfa) Juniperus tumor drva (Caliciopsis), hrđa (Gymnosporangium) štitaste uši (Planococcus) Ligustrum antraknoza (Colletotrichum) i pjegavosti lišća (Phyllosticta, Cercospora, Septoria) štitaste uši (Diaspis), cvjetni štitasti moljac (Trialeurodes) Prunus laurocerasus pepelnica (Podosphaera) i šupljikavost lišća (Stigmina) gusjenice moljca (Epiphyas) i trips (Thrips) Buxus rak izdanka (Pseudonectria), hrđa (Puccinia) i pjegavost lišća (Phyllosticta) gusjenice moljca (Cydalima), ličinke mušice (Monarthropalpus) i lisna buha (Psylla) Photinia pjegavost (Entomosporium) i pepelnica lišća (Podosphaera) štitaste uši (Aspidiotus, Aonidia) Aucuba pjegavost i palež lišća (Phyllosticta, Colletotrichum, Phomopsis) štitaste uši (Aspidiotus, Aonidia) Spirea pepelnica (Podosphaera) lisne uši (Aphis) i gusjenice moljca (Croesus) Forsythia pjegavosti lišća (Phyllosticta, Ascochyta) gusjenice leptira (Palpita) Pyracantha hrđa (Fabrea) i krastavost lišća (Fusicladium) mineri lišća (Lyonetia) Hibiscus hrđa (Puccinia) i pjegavost lišća (Cercospora, Phyllosticta), antraknoza (Colletotrichum) lisne uši (Aphis, Neomyzus) Carpinus rak drva (Nectria, Cylindrocarpon), pjegavost lišća (Septoria) lisne uši (Myzocallis), fitofagne grinje (Eotetranychus)
Među najosjetljivijim ukrasnim vrstama koje zahtijevaju redovitu godišnju kemijsku zaštitu od uzročnika bolesti i/ili štetnika ubrajamo šimšire (Buxus), tuje (Thuja) i sljezove (Hibiscus). Umjereno osjetljivi su čempresi (Cupresus), lovor-višnje (Prunus), fotinije (Photinia) i grab (Carpinus). Ostale ukrasne vrste navedene u Tablicama 2. i 3. su manje osjetljive. One se većinom se uzgajaju bez potrebe provođenja značajnijih mjera usmjerene zaštite.
U pravilu su oblačne, kišovite i vlažnije sezone pogodnije za pojavu i razvoj uzročnika bolesti, među kojima su česte pjegavosti i paleži lišća (npr. Ascochyta, Cercospora, Mycosphaerella, Pestalotia, Phyllosticta, Septoria), sušenje izdanka (npr. Phomopsis), hrđe (npr. Gymnosporangium, Fabrea, Puccinia), krastavosti (npr. Fusicladium) i antraknoze (npr. Colletoreichum).
Među najčešće uzročnike bolesti na ukrasnom bilju i grmlju ubrajamo uzročnike pjegavosti i paleži (Slika 2 prvi simptomi na grančici i Slika 3 propadanje prvih grana Thuja), koje na nezaštićenim biljkama mogu uzrokovati velike štete
Dodatno prirodne nepogode (tuča, oluja s jačim vjetrom), koje mehanički oštećuju biljke, pogoduju razvoju rak-rana (npr. Nectria, Botryosphaeria) i sušenju pojedinih izdanka, grana ili cijelih biljaka (npr. Didymascella, Kabatina, Lophodermium). Tijekom vrućeg i sparnog ljeta česta je pojava pepelnica (npr. Podosphaera, Oidium) te različitih štetnika životinjskog podrijetla. Na drvenastom su bilju vrlo česte štitaste uši (npr. Aspidiotus, Aonidia, Carulaspis, Planococcus) i lisne uši (npr. Aphis, Cinara, Myzocallis, Neomyzus).
Javljaju se i druge vrste štetnika, npr. gusjenice raznih vrsta leptira (npr. Cydalima, Croesus, Palpita), tripsi (Thrips) lisne mušice (npr. Monarthropalpus), te štetni kornjaši, npr. krasnici (Palmar) i potkornjaci (Phloeosinus). Izrazito vruća ljeta pogoduju i prekomjernom množenju fitofagnih grinja iz skupine crvenih pauka (npr. Eotetranychus, Panonychus, Tetranychus), lisnih minera (npr. Lyonetia) i lisnih buha (npr. Psylla).
Potražite savjet stručnjaka!
Zbog tako velikog broja uzročnika bolesti i štetnika na ukrasnim vrstama dobro je potražiti stručnu pomoć radi njihova prepoznavanja. Mjere usmjerene kemijske zaštite najčešće zahtijevaju šimširi (Buxus) i tuje (Thuja). Zašto?
Zbog širenja novih štetnih vrsta neke udomaćene i raširene ukrasne biljke koje ranije nisu zahtijevale provedbu mjera zaštite, zadnjeg desetljeća propadaju: npr. primjer šimšir (Buxus) zbog masovnijeg širenja novog štetnog organizma – šimširovog moljca (Cydalima perspectalis). Druga krajnost je širenje novije ukrasne drvenaste vrste smaragdne tuje (Thuja occidentalis Smaragd). Nju u našim ekološkim uvjetima “napada i uništava” veći broj uzročnika bolesti i štetnika. Obje ukrasne vrste (Buxus i Thuja) zahtijevaju izvanredne mjere zaštite, pri čemu najučinkovitije rezultate dobivamo primjenom sredstva za zaštitu bilja koja su registrirana za profesionalnu primjenu.
Krajem proteklog milenija biljke šimšira nisu zahtijevale posebne mjere zaštite primjenom sredstva za zaštitu bilja, a dominantan štetnik je bila mušica šiškarica (Monarthropalpus buxi) čije štete na lišću (Slika 4) nisu bile ugroza normalnom rastu i razvoju biljaka. Ali, pojavom i širenjem novije invazivne vrstešimširova moljca (Cydalima perspectalis), njegove gusjenice (Slika 5) svojom brojnošću i proždrljivosti u kratkom vremenu mogu potpuno uništiti uzgoj šimšira kao “topijara” (Slika 6). Neki su vlasnici iz tog razloga napustili uzgoj šimšira.
Pročitajte članke iz priloga:
Dobar položaj i uvjeti za uzgoj ukrasnog bilja
Novi štetnici ukrasnog bilja i problemi
Uzroci sušenja i propadanja smaragdnih tuja
Bolesti i štetnici ruža – kako do zdravih ruža?
Pesticidi registrirani za amatersku primjenu
 i/ili štetnih organizama.){kind=link}