Uzroci sušenja i propadanja smaragdnih tuja

Smaragdna tuja (Thuja occidentalis Smaragd) je hortikulturna vrsta vrlo popularna nekoliko desetaka godina zbog svjetlo-zelene lisne površine koji zadržavaju boju kroz zimsko razdoblje. Razvija piramidalni, kompaktni i uski habitus visine do 3 m. Zahtijeva visoku vlagu, dobro drenirano tlo i puno sunca, a ubrajamo je među najčešće korištenim biljnim vrstama za sadnju na okućnici i u živim ogradama.

Tolerantna je na vapnena tla, ali najčešća neživa oštećenja bilježimo od olujnih vjetrova, snijega, leda, visoke koncentracije soli i psećeg urina. Na tujama je opisan veći broj uzročnika bolesti, od kojih neke uzrokuju upalu i nekrozu kore (Botryosphaeria dothidea), pjegavost i sušenje mladica (Didymascella thujina, Kabatina thujae, Lophodermium thujae, Pestalotia funerea) ili rak drva (Coryneum syn. Seridium cardinale). Upala i nekroza kore (Botryosphaeria) je odavno poznata i opće raširena bolest u našim krajevima na stablima koja rastu u nepovoljnim uvjetima i bez zaštite.

Značaj joj raste na položajima oštećenim od tuče ili na biljkama s mehaničkom rezidbom. Na nadzemnim se dijelovima tuja od svijetlo-zelene razvija netipična tamno-crvena do tamno-ljubičasta promjena boje. Na kori nastaju ulegnuta mjesta smeđe do crvenkaste boje, što podsjeća na oštećenja od niskih temperatura. Na zaraženom mjestu kora odumire, suši se, a nakon što bolest obuhvati granu, nastaje sušenje gornjeg dijela grane.

Na odumrlom i raspuknutom dijelu kore nastaju plodišta bolesti (ljubičasti piknidi u koncentričnim krugovima) iz kojih se tijekom cijele vegetacije oslobađaju infektivne spore koje inficiraju druga tkiva na mjestima rana i rezidbe (optimalno 26°C, uz vlaženje barem 4 sata). Vlažniji položaji izvrgnuti proljetnim niskim temperaturama (mraz) pogoduju razvoju ove bolesti, a usmjereno tretiranje bakarnim fungicidima početkom i krajem vegetacije (ili nakon tuče) smatraju se poželjnim mjerama usmjerene zaštite.

Tablica 6. Neki važniji fungicidi dopušteni za suzbijanje biljnih bolesti ukrasnog bilja i/ili cvijeća u RH

Primjena bakarnih fungicida početkom i krajem vegetacije ujedno je zaštita protiv uzročnika raka drva (Coryneum syn. Seridium).

Pjegavost i sušenje mladica tuje primarno može potjecati od različitih gljivičnih uzročnika (Didymascella, Kabatina, Lophodermium, Pestalotia i dr.), a negativne promjene na lisnom tkivu mladica nastaju krajem lipnja i početkom srpnja te se prema kraju ljeta intenzitet bolesti pojačava. Zaraženo tkivo mijenja boju u svijetlo-smeđu, a naknadno se palež od rubnih dijelova širi prema unutrašnjosti.

Uzročnici bolesti se održavaju na zaraženom biljnom tkivu, a infektivne spore se oslobađaju od mjeseca ožujka do studenoga, a vrlo kritično razdoblje je mjesec svibanj i lipanj (primarne zaraze). Zaraze su veće što su izdanci duže izloženi kiši i vlazi. Uz već spomenute bakarne fungicide koje preporučujemo početkom i krajem vegetacije (ožujak i studeni), tijekom aktivnog razdoblja vegetacije (naročito u travnju i svibnju) preporučuju se organski fungicidi registrirani u ukrasnom bilju i/ili stablima (trajnicama).

Štetnici tuja

Osim uzročnika bolesti tuje napadaju i neželjeni organizmi životinjskog podrijetla, najčešće štetni kukci. Među njima su vrlo česte različite lisne i štitaste uši (Cinara tujafilina, Cinara cupressi, Planococcus vovae, Carulaspis carueli), tujin potkornjak (Phloeosinus thujae), tujin krasnik (Palmar festiva) i drugi štetnici (mineri, cvilidrete).

Lisne uši (Cinara) ubrajamo među najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura, sitni su kukci veliki svega nekoliko mm, a leteće forme imaju dva para opnenastih krila. Hrane se sisanjem biljnih sokova i obilno luče „mednu rosu“ (ljepljivu slatkastu tekućinu). Štitaste uši (Planococcus, Carulaspis) su vrlo važni štetnici ukrasnog drveća i grmlja, a zbog slabije mobilnosti ne mogu se održati na jednogodišnjim kulturama. Također su sitni kukci, veličine najčešće 2-5 mm, tijelo im je pokriveno voštanim izlučinama ili štitićem različite građe, a usni ustroj je građen za sisanje biljnih sokova. Većina štitastih uši izlučuje slatkaste, ljepljive tekućine („mednu rosu“), koju naknadno naseljavaju gljive čađavice pa zaražene biljke dobiju tamni izgled.

Tujin potkornjak (Phloeosinus) je sitni kornjaš (2-3 mm), valjkasta tijela, tamno-smeđe boje. Ličinke su bijele, s tamnom glavom, nemaju noge. Buše hodnike u drvetu, najčešće u deblu, a rjeđe u granama. Ovu skupinu kukaca (potkornjaci) ubrajamo među najvažnije štetnike šumskog drveća i ukrasnih drvenastih vrsta. Većina vrsta su sekundarni štetnici koji napadaju slabija ili oštećena stabla (npr. oštećena tučom, sušom, mrazom, ledenom kišom i sl.). Hodnike potkornjaka mogu naseliti gljivice razarači drva (npr. Botryosphaeria), pa napadnute tuje brzo propadaju. Odrasli oblici potkornjaka suzbijaju se primjenom insekticida protiv drugih štetnika.

Praktična iskustva kontrole brojnosti potkornjaka u voćnjacima (jabuka) dokazuju da masovni ulov crvenim ljepljivim pločama i otopinom 50 % etilnog alkohola možemo značajno smanjiti prezimljujuću populaciju potkornjaka tijekom mjeseca ožujka i travnja.

Tujin krasnik (Palmar) je kornjaš produljenog, straga zašiljenog tijela, veličine 10 mm. Dominiraju žive boje, ženke u proljeće odlažu jaja, nakon čega se na tanjim dijelovima stabljike razviju zadebljanja ispod kojih su bijele spljoštene ličinke. Naknadno se vršni dijelovi tuje iznad napadnutog mjesta osuše. Potrebno je provoditi proljetno usmjereno suzbijanje prezimljujuće populacije tujina krasnika(travanj, svibanj). Potrebno je na vrijeme uočiti njihovu pojavu, sve zaražene biljne dijelove odstraniti povratnim rezom do zdravog tkiva te poduzimati usmjerene mjere zaštite prikladnim sredstvima za zaštitu bilja.

Pročitajte članke iz priloga:

Dobar položaj i uvjeti za uzgoj ukrasnog bilja

Važnije bolesti i štetnici na nekim ukrasnim vrstama

Novi štetnici ukrasnog bilja i problemi

Bolesti i štetnici ruža – kako do zdravih ruža?

Pesticidi registrirani za amatersku primjenu

Mikrobiološki stimulatori