Pasiflora ili isusova kruna (Passiflora incarnata), egzotična je penjačica podrijetlom iz Srednje i Južne Amerike. Poznato je oko 500 vrsta pasiflore, jestivih i nejestivih plodova, a mnoge od njih se uzgajaju zbog svojeg dekorativnog izgleda. Tradicionalno se upotrebljavala za liječenje nervoze i nesanice te je njezina primjena i danas dosta raširena. Uzgaja se zbog dekorativnih cvjetova i jestivih plodova, pa je prisutna po mnogim vrtovima širom svijeta.

Višegodišnja je penjačica brzog rasta. Stabljika može postići duljnu između 5-9 m. Dlanasto razdijeljeni listovi završavaju suličastim liskama, nazubljenog ruba. U pazušcima listova pojavljuju se cvjetovi promjera oko 3-8 cm. Latice su svijetlo ljubičaste boje, a iz baze se pojavljuju nitasti ljubičasti ili ružičasti dijelovi krunice. Cvijet je ugodnog mirisa te je privlačan mnogim oprašivačima. Cvate od lipnja do rujna. Plod je jestiv, mesnat, ovalnog oblika, žuto-crvene boje.

Kako je dobila ime?

Ime pasiflora potječe od latinske riječi “Passio”, iz razloga što su cvijet, španjolski konkvistadori u 16. stoljeću, opisali kao simbol “Muke Isusove”. Dijelovi biljke simboliziraju različite aspekte muke, gdje vitice predstavljaju udarce bičem. Trnovitu krunu predstavljaju 72 prašničke niti. Donjih pet prašnica simboliziraju pet Isusovih rana. Crvene mrlje prikazuju kapi Kristove krvi, a okrugli plod svijet kojeg je Isus došao spasiti. Miris pasiflore asocira na začine koje su pripremale svete žene.

Morfološki slična, Passiflora edulis, poznatija kao marakuja, uzgaja se prvenstveno zbog jestivih plodova te ne posjeduje farmakološki učinak kao Passiflora incarnata.

Uzgoj

Sadi se na sunčano ili polusjenovito mjesto. Preferira tlo bogato humusom, dobre drenaže, uz neutralan pH tla, ali može podnijeti siromašno i suho tlo. Tlo je potrebno održavati vlažnim. Gnojidba univerzalnim gnojivom može biti u rano proljeće, uz ponavljanje svakih 4 do 6 tjedana do rane jeseni. Nije zahtjevna za održavanje, a kidanje uvenulih cvjetova nije potrebno. Rezidbom se kontrolira njezin rast i potiče rast mladih grana. Orezuje se u kasnu zimu ili rano proljeće. U hladnijim područjima, orezivanje treba biti prije proljetnog rasta. Pasiflori je potrebno osigurati rast uz potporu. Većina varijeteta pasiflore razmnožava se sjemenom, reznicama i podancima. Sjemenke se sakupljaju u jesen, nakon sušenja plodova. Zrele sjemenke su smeđe boje i siju se po površini tla. Reznice se uzimaju u rano proljeće. S reznice se uklone donji listovi te posade u posudu sa supstratom. U toplijim krajevima, pasiflora raste kao ukras na ogradi, sjenicama ili uz kuću.

 class=
Isusova kruna vrlo je dekorativna penjačica i može biti atrakcija u vrtu. Na slikama je prikaz istog vrta prije i nakon uzgoja pasiflore u lučnoj pergoli

Prije zime, oko biljke se postavlja malč kako bi se spriječilo smrzavanje. Kod zimske temperature ispod 10°C, pasifloru je potrebno prebaciti u zaštićeni prostor. Prije unošenja, njezinu je visinu je potrebno skratiti na 30 do 60 cm. Kod uzgoja u posudi, tlo treba biti vlažno, ali ne smije biti natopljeno vodom. Biljke uzgajane u posudi zahtjevaju češću gnojidbu, zbog češćeg zalijevanja.

Ljekovita svojstva i pripravci od pasiflore

Ljekovito djelovanje imaju nadzemni dijelovi biljke. Beru se u vrijeme cvatnje i suše. Djelatne tvari su: alkaloidi, flavanoidi, glikozidi, eterična ulja, šećeri. Zbog prisutnosti alkaloida i flavanoida, sedativno djelovanje pasiflore ne izaziva ovisnost i pospanost.

Koristi se za poboljšavanje okusa hrane. Tradicionalno se koristila za liječenje napadaja histerije, živčane tahikarnije, ali ponajviše za liječenje nesanice. Danas se pasiflora koristi u medicini zbog svojeg analgetskog, antibakterijskog, protuupalnog, antiseptičkog, antispazmolitičkog i sedativnog djelovanja. Pasiflora se još koristi kod regulacije visokog krvnog tlaka, astme, hemeroida, menstrualnih tegoba.

U ljekovite se svrhe koriste nadzemni dijelovi biljke. Nakon što se pojave prvi plodovi, sakupljaju se mlade stabljike duljine oko 13 do 18 cm koje se zatim suše.

 class=
Pasiflora ima i ljekovita svojstva

Pripremaju se kao infuzi, čajevi, tekući ekstrakti i tinkture. Kombinira se s korijenom valerijane i matičnjakom, u omjeru: 30 % pasiflore, 30 % valerijane i 30 % matičnjaka. Doza: kod nemira, nesanice, živčane napetosti, priprema se čaj, gdje se 0,5 do 2 g suhe biljke prelije prokuhalom vodom i odstoji 5 do 10 minuta. Čaj se pije 3 do 4 puta dnevno. Za ukusniji napitak, može se pomiješati s kamilicom ili s limunskom travom. Tinktura pasiflore se koristi 1 do 4 ml, 3 do 4 puta dnevno. Pasiflora je sigurna za upotrebu kod djece, ali se doza računa na osnovi djetetove težine. Za djecu se u prosjeku određuje 1/3 odrasle doze. Doziranje pasiflore u većim količinama nije preporučljivo. Zbog svojeg sedativnog djelovanja, ne bi se trebalo kombinirati s alkoholom niti s prepisanim lijekovima za smirenje od strane liječnika. Trudnicama i dojiljama se ne preporučuje primjena pasiflore.

Prethodni članakPreventivne mjere kod bolesti janjadi i jaradi
Sljedeći članakUzgoj kapara
Martina Režek, mag.ing.agr.
Martina Režek rođena je 19.9.1991. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu (OŠ Čučerje) i srednju školu (Zdravstveno učilište, usmjerenje farmaceutski tehničar). Preddiplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, upisala je akademske godine 2010./2011. Godine 2013., završava preddiplomski studij i stječe naziv sveučilišna prvostupnica inženjerka biljnih znanosti i upisuje diplomski studij Hortikultura, usmjerenje Povrćarstvo. U rujnu 2015. godine završava diplomski studij i stječe naziv magistra inženjerka hortikulture. Posebno je zainteresirana za ljekovito i samoniklo bilje.