Lukovičaste, rizomatske i gomoljaste vrste bilja zajednički nazivamo geofiti. To znači da nepovoljne uvjete tijekom određenog dijela godine provode mirujući ispod površine zemlje. Ovo mirovanje vrlo je važan dio životnog ciklusa bez kojeg se ove vrste kasnije ne mogu pravilno razvijati. Nepoznavanje pravilnih uvjeta i vremena mirovanja najčešće dovodi do izostanka cvatnje kod ukrasnih vrsta geofita. Stoga je važno upoznati se sa životnim ciklusom i načinom mirovanja ovakvih vrsta kako bismo osigurali pravovremenu cvatnju.
To su vrste iz toplih krajeva. Poznate su po tome što ih na kontinentu u jesen vadimo iz zemlje i spremamo na suho mjesto zaštićeno od smrzavanja.
Vrste zaštićenog zimskog mirovanja
Sadimo ih na proljeće na otvoreno u gredice ili tegle kad prođe opasnost od mraza. Obično sve zahtijevaju sunčane položaje i obilno zalijevanje kad krene razvoj listova i cvjetova. Prihrana se obavlja od razvoja listova sve do pred kraj ljeta s uravnoteženim kompleksnim gnojivima. Prije zimskog pospremanja pustite ih da se zemlja potpuno posuši kao i nadzemni dio koji onda možete odrezati. Ako ste ove vrste imali u teglama, slobodno ih ostavite tako sa zemljom ako ste sigurni da se dobro prosušila. Tijekom zime provjeravajte povremeno za slučaj da su u zemlji ostali štetnici koji bi napali lukovice.
Ovakvo mirovanje trebaju dobro znane gladiole, dalije, amarilis (rod Hippeastrum), kane i kale. Od manje poznatih vrsta ovakve uzgojne uvjete pružite i egzotičnijim primjercima iz rodova: Gloriosa, Habranthus, Hymenocalis, Rhodohypoxis, Eucomis, Bessera, Crinum, Tulbaghia i Sprekelia.
Neke od ovih vrsta mogu podnijeti i blago niske, vanjske temperature do -10°C, ako su u tlu koje je lagano i propusno kako ne bi strunule. To su kana (Canna sp.), obična kala (Zantedeschia aethiopica), Rhodohypoxis baurii i Bessera elegans.
Vrste suhog ljetnog mirovanja
Ovaj režim mirovanja najčešće je kod vrsta umjerenog i mediteranskog podneblja. Zbog izrazito sušnih i vrućih ljeta na prirodnim staništima ove vrste se tada povlače. Listove ili cvjetove ponovno razvijaju s dolaskom jesenskih kiša i blažih temperatura. To mogu biti vrste sunčanih ili sjenovitih položaja jer su u vegetaciji tijekom zime kad većina vrsta koje im zaklanjaju sunce gubi list. Ovakve vrste prihranite u jesen gnojivom s većim udjelom fosfora i kalija. S dolaskom proljeća dajte im uravnoteženo kompleksno gnojivo u više manjih doza između ožujka i svibnja. Pobrinite se da u kontinentalnim uvjetima s kišnim ljetima osigurate suhe uvjete od lipnja do kraja kolovoza kako bi dobili cvjetove u kasnu jesen ili rano proljeće.
Ovakve uvjete uzgoja zahtijevaju sljedeći biljni rodovi i vrste: Nerine, Nectaroscordum, Colchicum, Sternbergia lutea, Allium neapolitanum, Iris reticulata, Iris bucharica, Lilium candidum, Cyclamen hederifolium i Arum italicum.
Ako želite lukovice (npr. Amarilis/Hippeastrum) koje će vam procvasti u zimi, na mirovanje ih morate staviti već u ljeti i to na suho i svježe mjesto. Sredinom listopada možete ih unijeti na svijetlo mjesto u unutarnjem prostoru i početi zalijevati.
