Trajnice su višegodišnje cvjetne vrste koje na istom mjestu ostaju više godina. Obuhvaćaju velik broj različitih vrsta koje imaju posebno mjesto u svakom vrtu upravo zbog njihovog glavnog svojstva, trajnosti.

Njihova je prednost pred jedno i dvogodišnjim cvjetnim vrstama u tome što, ako je njihov odabir usklađen s uvjetima okoline, rastu i šire se ne tražeći previše njege i održavanja. Za svako stanište moguće je pronaći niz odgovarajućih višegodišnjih cvjetnih vrsta. Od mjera njege potrebno ih je nakon cvatnje očistiti od ocvalih cvjetova i ukloniti suhe i oštećene dijelove. Krajem vegetacijske sezone dobro je prerazvijene biljke, osobito one koje su počele zauzimati i veće dijelove vrta, obuzdati u njihovom širenju, pa i pomladiti.

Generativno i vegetativno razmnožavanje

Kao i ostale cvjećarske kulture, trajnice se razmnožavaju generativno sjemenjem, te vegetativno. Generativno se (iz sjemena) proizvode neke kultivirane trajnice, samonikle trajnice, te kultivari nekih vrsta trajnica. Prednosti proizvodnje iz sjemena su u činjenici da se tako proizvode zdravije i bujnije biljke, a moguća je proizvodnja velikih količina. Sjeme mora odgovarati navedenom kultivaru, mora biti zrelo, svježe i zdravo, tj zadovoljavajuće kakvoće.

Uzgoj iz sjemena obuhvaća sjetvu, pikiranje i sadnju u uzgojne posude, ploče i kontejnere. Kod kupnje sjemena, dobro je obratiti pozornost na upute o vremenu sjetve. Premda je glavna sezona sjetve proljeće, nekim vrstama trajnica neophodno je zimsko razdoblje niskih temperatura. Ono pobuđuje sjeme na nicanje u proljeće. Najčešće, vrste posijane u jesen prethodne godine, sljedeće vegetacijske sezone razvijaju stabljiku i listove, a cvatu tek treće godine nakon sjetve (mirisna ljubičica).

Idealno vrijeme za reznice

Trajnice se razmnožavaju vrlo često vegetativnim putem dijeljenjem, reznicama, vriježama, ljuskama lukovica i podmlatkom geofita. Prednosti takve proizvodnje su što traje kraće od uzgoja iz sjemena, a nedostaci su u količini mogućih presadnica koje ovise o broju i stanju matičnih biljaka. Upravo je jesen i redoviti poslovi oko održavanja nasada trajnica, idealno vrijeme za dijeljenje. Dijeljenje se provodi u razdoblju mirovanja (jesen-proljeće), dijele se mlađe ili starije biljke. Kod vrsta brzog rasta moguće je dijeljenje svake godine (dobiva se 3-5 novih sadnica). Kod nekih vrsta moguće je trganje pojedinih izboja s nešto korijenja (kidanci/trganci). Moguće je rezanje mesnatog korijenja (Papaver), rezanje ili dijeljenje podanaka (Iris).

Manji i osjetljiviji dijelovi sade se u uzgojne posude i klijališta, a veći odmah na otvoreno. Reznice su dijelovi nadzemnih biljnih organa, najčešće stabljike, duljine 3-15 cm. Mogu biti: zelene, vršne, subterminalne – uzete ispod vrha stabljike i lisne koje se uzimaju s malog broja trajnica (Sedumžednjaci). Donji dio reznice može biti zeljast ili čvrst ako se reže zajedno s dijelom korjenova vrata (Lupinus, Delphinium). Uzimaju se najčešće tijekom vegetacije, a kod nekih vrsta obvezno u proljeće, ubrzo nakon tjeranja izbojaka. Za ukorjenjivanje se najčešće koriste gotovi supstrati za ukorjenjivanje. Optimalne temperature su za supstrat 18-22 °C, a za zrak 12-15 °C uz visoku relativnu vlagu zraka. Reznice mogu nadalje biti i dijelovi podzemnih biljnih organa: korjeni koji se uzimaju pred kraj vegetacije. Također i podanci, ljuske lukovica i pomladak (brut) kod biljnih vrsta s podzemnom stabljikom.

trajnice

Pročitajte još: Trajnice jesenske cvatnje , Trajnice proljetne cvatnje

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVajda raste i nastavlja s investicijama!
Sljedeći članakPotpore za proizvođače tovnih svinja
Irena Biličić
Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Autorica je brojnih knjiga, prevedenih naslova i suradnica na brojnim projektima. Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je i završila osnovnu školu. U Karlovcu, također, završava Gimnaziju (prirodoslovno-matematičku). Postaje apsolvent Agronomskog fakulteta u Zagrebu (smjer: vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža) na kojem je izradila istraživanje za diplomski rad na temu inventarizacije ukrasnoga bilja u interijerima hotelsko-ugostiteljskih objekata. Nažalost, zbog privatnih i zdravstvenih poteškoća, te promjene ustroja fakulteta nije diplomirala. Za vrijeme studija od 1990.—1995. godine bila je honorarni novinar lokalnih novina „Duga Resa“. Pisala je članke o povijesti grada, o korisnome bilju te radila ankete vezane na razne aktualne teme. Od 1999. godine je članica redakcije časopisa "Vegenova" ("Vegeterra") – časopis vegetarijanstvo i zdravi život, u kojem je (sve do kraja izlaženja časopisa) redovito objavljivala članke, prijevode i reportaže. Od 1995. godine honorarno se bavi prevođenjem i radila je na raznim prijevodima knjiga s područja prirodnih znanosti, a ponajviše je surađivala s izdavačkom kućom „Mozaik knjiga“ iz Zagreba. Za njih je prevela knjige "Ruže" i "Vegetarijanska kuharica", te surađivala na prijevodima knjiga "Sve o bilju", "Hrvatsko ljekovito bilje", "Povrće", "Cvatući grmovi", "Države svijeta 2000.", "Moć negativnog razmišljanja", Velika ilustrirana enciklopedija „Vrt“, te još nekim kuharicama, knjigama o ljekovitom bilju i izdanjima iz područja zemljopisa, povijesti i psihologije. Posljednji veliki samostalni prijevod je opsežna Enciklopedija „Cvijeće i ukrasno bilje“. Za nekoliko tvrtki bila je suradnik na osmišljavanju i pisanju kataloga, te ostalih reklamnih materijala za prehrambene proizvode, te je prevodila kataloge za proizvode s područja medicine i tehnike. Od 2002.—2004. godine bila je stalno zaposlena u privatnoj tvrtki „Poljotehna – Vrtni centar“ u Dugoj Resi gdje je obavljala dužnosti voditelja - tehnologa proizvodnje ukrasnoga bilja. Za to vrijeme bavila sam se i krajobraznim uređenjem nekih javnih površina i privatnih okućnica na području Karlovca i Duge Rese. Od prosinca 2004. godine, pa do ljeta 2005. godine honorarno i volonterski je radila kao stručni suradnik u Poljoprivredno-stočarsko-voćarskoj zadruzi „Duga Resa“, koja ju je osnovala Udruga dragovoljaca domovinskog rata iz Duge Rese. Zadrugarima je pomagala oko proizvodnje i jednom tjedno im držala predavanja o proizvodnji pojedinih kultura. Od početka 2005. godine pisala je redovitu kolumnu o eko-vrtlarenju za karlovački časopis „Kameleon“. Surađivala je na izradi Generalnog urbanističkog plana grada Duge Rese (zelene površine i zaštita) i nekoliko godina redovito, volonterski sudjelovala u organizaciji akcija čišćenja zelenih površina Grada. Radila je i na više projekata hortikulturnih rješenja u Karlovačkoj županiji (za tvrtke i obiteljske okućnice). Od 2008. - 2012. godine bila je voditelj proizvodnje ukrasnog i korisnog bilja na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Prvulov u Dugoj Resi. Od 2012. – 2015. godine stalno zaposlena u izdavačkoj kući Dušević & Kršovnik d.o.o. iz Rijeke, na mjestu stručnog suradnika. TISKANI NASLOVI: - Blistav dom uz jednostavna ekološka sredstva za čišćenje - Jabučni ocat - Jednostavno vrtlarenje - Korisne samonikle biljke - Ljekovito bilje u alkoholu - Pripravci ljekovitog bilja u alkoholu - Moć ljekovitog bilja - Namazi i paštete - Neobična vina - Prehrana s manje ugljikohidrata - Prirodna kozmetika - Prirodni antibiotici - Prirodni napici - Radost darivanja - Kreativni pokloni iz kućne radinosti - Rajčica, paprika i patlidžan - Raw food - Sirova hrana - Začinsko bilje