Istovremeno, dok zelenilo uljepšava i oživljava vaš prostor, sobno bilje ima i mnoge blagodati za vaše raspoloženje i dobro zdravlje. Imate li cilj ispuniti svoj dom bujnim zelenilom biljaka, ali brinete da nemate baš znanja i vremena koji su potrebni da ih održite na životu? Ne brinite, nije svo sobno bilje teško uzgajati. Zapravo, mnoge otporne vrste savršene su sobne biljke za početnike. Postoje biljke za slabo osvjetljene prostore, biljke lake za njegu koje trebaju malo vode i biljke koje zahtijevaju minimalnu pažnju da bi napredovale.
Primjena bilja u uređenju interijera, kako privatnih, tako i onih javnih, ima niz dobrobiti za ljudsko zdravlje. Već sama zelena boja bujnih listova djeluje umirujuće na korisnike prostora, a osim toga poznato je da biljke u suradnji s mikroorganizmima tla utječu na snižavanje koncentracije hlapivih organskih sastojaka te tako poboljšavaju kvalitetu zraka u prostorima u kojima se boravi i radi. Osim toga, zadržavaju prašinu na površini listova, ovlažuju zrak, smanjuju akustičnost prostora, smanjuju odbljeske, mogu se koristiti za odvajanje i pregrađivanje prostora.
Neke biljne vrste zahtjevnije su za uzgoj. Pri tome, ukoliko je biljka smještena na ispravno mjesto s obzirom na potrebe za svjetlom, toplinom i vlagom zraka, utoliko najčešći problem kod održavanja sobnog bilja leži u neiskustvu korisnika vezanom uz zalijevanje.
Redovito zalijevati, ali ne previše!
Većina vrsta biljaka koje se primjenjuju u interijerima strada od previše vode, a znatno manje od suše. Pojedine vrste jasno ukazuju na svoju potrebu za vodom, pa tako mirni ljiljan ili jedarce (Spathiphyllum wallisii Regel) i singonij (Syngonium podophyllum Schott) traže redovito zalijevanje, ali kad su suhi listovi te se mlitavo objese.
To je znak da biljci nedostaje vode. No, prije zalijevanja, svakako treba provjeriti vlažnost supstrata prstom do dubine od 2-3 cm kako bi se utvrdilo stvarno stanje. Naime, mirni ljiljan objesi listove i kad je supstrat previše vlažan jer korijenu nedostaje zraka. Nakon takvih sušnih epizoda dolazi do sušenja starijih listova, biljka tako gubi na gustoći habitusa i može izgledati otužno čak i nakon uklanjanja osušenih listova. Zato je potrebno redovito ih zalijevati, ali ne previše. Oporavak tih vrsta od prevelike količine vode i nedostatka zraka može pak trajati mjesecima.
Vrste bujnih rozeta listova koji se nalaze gusto poredani uz površinu uzgojne posude, a naročito kad su malo zadebljali i dlakavi, skloni su zadržavanju visoke relativne vlage, ako se zalijevaju odozgo, a to može uzrokovati truljenje donjih listova, stabljike u zoni površine supstrata što pak može dovesti do potpunog stradavanja biljke. Stoga se takve vrste zalijevaju u ukrasnu posudu odozdo, a višak vode se obvezno mora izliti iz vanjske posude 15-ak minuta nakon zalijevanja nakon što je biljka upila vode koliko joj je bilo potrebno. Jedna od takvih vrsta je afrička ljubičica (Streptocarpus ionanthus (H.Wendl.) Christenh.). Slične probleme može se uočiti i kod ciklama čiji listovi također tvore rozetu, ali su ipak najčešće rjeđe raspoređeni i glatki su. Međutim, u supstratu se nalazi gomolj koji ne smije ležati u vodi jer dolazi do njegovog truljenja.
Velike tropske vrste koje su vrlo često u upotrebi, posebice nakon što su ponovno postale popularne, svakako su različite vrste gumijevaca (Ficus), monstere (Monstera), šeflera (Heptapleurum arboricola Hayata), vrste iz porodice palmi (Arecaceae). Radi se o vrstama iz tropskih područja kojima je potrebno redovito navodnjavanje, 1-2 puta tjedno ovisno o temperaturi i vlazi zraka u prostoriji i izloženosti listova izravnom sunčevom svjetlu.
Uobičajene i česte vrste poput klorofita (Chlorophytum comosum (Thunb.) Jacques) i različitih vrsta zmajevaca (Dracaena) mogu podnijeti da ih se ponekad zaboravi zaliti. Ipak, u pravilu vole redovito i umjereno navodnjavanje pa je dobro sjetiti ih se barem jednom tjedno, naročito ako je zrak u prostoriji suh, nalaze se u blizini radijatora ili na propuhu.
Vrste koje traže sjenovita mjesta i vlažniji zrak poput bršljana i paprati, možemo smatrati već zahtjevnijima, no aspidistra (Aspidistra elatior Blume) može opstati u tamnom, hladnom prostoru i u takvim uvjetima ju je dosta zaliti 1-2 puta mjesečno.
Vrste koje su apsolutni šampioni u otpornosti su sukulentne vrste poput svekrvinog jezika (Dracaena trifasciata (Prain) Mabb.), zamije (Zamioculcas zamiifolia (G.Lodd.) Engl.), kalanhoe (Kalanchoe blossfeldiana Poelln.), drva žada (Crassula ovata (Mill.) Druce) i drugih vrsta roda Crassula, Echeveria, te različitih vrsta iz porodice kaktusa (Cactaceae).
Sve vrste koje se odlikuju debelim, sočnim, mesnatim listovima ili smanjenom površinom lista, a zadebljalim i mesnatim stabljikama (npr. kaktus olovka – Euphorbia tirucalli L.) bolje je ne zaliti, nego zaliti.
U uvjetima suhog zraka, dobre osvijetljenosti, to su vrste koje neće stradati ako ih se ne zalije i po mjesec dana. Njihova postojbina su polupustinjska i pustinjska područja u kojim su razvile niz prilagodbi za štednju vode. Problem mogu biti božićni, uskrsni kaktus, vrste kaktusa koje su tropskog porijekla i potrebno im je redovito prskanje mekom vodom sobne temperature.
Vrsta koja je naročito zahvalna, pogotovo za početnike i djecu, svakako je ciperus (Cyperus alternifolius L.), vrsta iz porodice šiljeva (Cyperaceae) porijeklom iz tropskih vlažnih staništa Afrike, Madagaskara i Arapskog poluotoka. To je vrsta čija uzgojna posuda može neprekidno biti uronjena u vodu u vanjskoj, ukrasnoj posudi i nemoguće ju je previše zaliti. Ne odgovara joj suh zrak koji izaziva sušenje vrhova liski. Vrlo se jednostavno i na zabavan način razmnožava na način da se listovi odrežu i naopako urone u staklenku s čistom vodom. Vrlo brzo će se razviti korijenje. Ostaci lista s razvijenim korijenjem posade se normalno u supstrat u posudu nakon čega će vrlo brzo iz supstrata počet nicati novi listovi izgleda palmice.
Orhideje su jednostavne za uzgoj
S aspekta zalijevanja, za uzgoj su relativno jednostavne i orhideje (Phalaenopsis). Potrebno ih je redovno navodnjavati, a jedri, svjetlo zeleni nabubreni korijenovi koji vire iz posude pokazatelj su da biljka dobiva dovoljno vode. Ukoliko se smežuraju i osuše, utoliko je stanje alarmantno i potrebno je biljku zaliti. No, nikako nije dobro da uzgojna posuda stoji u vodi i da je kora unutar posude izrazito mokra.
