Iako postoji velik broj zanimljivih cvatućih grmova, nisu svi prikladni za uzgoj u priobalnom području. Hladni zimski vjetrovi u mnogim dijelovima našeg priobalja ograničavajući su faktor za mnoge poznate mediteranske vrste. Također često siromašno, kamenito i vapneno tlo uz vruća ljeta i posolicu predstavlja problem uspješnog uzgoja otpornih kontinentalnih vrsta. Osim svima poznatih vrsta poput oleandra, lavande, lantane i olovnice, postoje predivni primjeri manje poznatih vrsta.
Loropetalum
(Loropetalum chinense var. rubrum)
Zimzeleni ili poluzimzeleni grm poseban zbog svojih ružičastih do tamno grimiznih listova. Otporan na niske temperature do -12 °C, a zimzelen do -5 °C. Cvate u jesen ili rano proljeće intenzivno ružičastim cvjetovima. Najbolje uspijeva na sunčanim ili vrlo svijetlim mjestima. Posebno mu odgovaraju blago kisela do neutralna, humusna, ali propusna tla bez zadržavanja vode. Biljka samostalno stvara vrlo široki grm, no izvrsno podnosi rezidbu pa se može oblikovati u špalire, stablašice ili čak kao bonsai.
Abelija
(Abelia x grandiflora)
Zimzeleni grm, sitnih listova, koji su prvo crvenkasti, a zatim sjajno zeleni. Obično abelija doseže visinu i do 2 metra ako se rezidbom ne održava nisko, no postoje i niski, kompaktni kultivari. U uzgoju su najčešće kultivari ‘Edward Goucher’ krupnijih ružičastih cvjetova i ‘Prostrata’ bijelih cvjetova s povijenim granama, nižeg rasta. Izvrsna je za jako sunčane položaje kao i one u laganoj zasjeni. Izvrsno podnosi sušu i siromašna tla, otporna je na niske temperature do -17 °C.
Rafiolepis
(Rhaphiolepis indica)
Kompaktan, zimzeleni grm, kožastih, tamnozelenih listova, pomalo nalik na pitosporu. Doseže visinu i širinu od 1,5 m. Obilno cvate između travnja i svibnja, a cvjetovi su mirisni, ružičaste ili bijele boje. Preferira sunčane položaje, a dobro podnosi sušu i siromašna tla. Sadi se u skupinama ili u nizu kao neformalna živica. Otporan na niske temperature do -12 °C.
Duranta, nebeski cvijet
(Duranta erecta)
Zimzeleni grm s dugim povijenim granama. Zbog toga se kod nas najčešće uzgaja u visećim košarama niz koje se tada spuštaju grane obilno obasute sitnim cvjetovima.
Posebno je popularna zbog plavo-ljubičastih cvjetova koji se neprestano razvijaju od proljeća sve do dolaska hladnih dana. Odgovaraju joj svijetli do izrazito sunčani položaji.
U krajevima gdje se temperature ne spuštaju ispod -3 °C može se uzgajati u vrtu kao grm, stablašica ili penjačica ovisno o načinu rezidbe i oblikovanja.
Fratarski papar
(Vitex agnus-castus)
Veći grm ili manje listopadno stablo koje raste do visine od 5 m. Cvate ljeti (7-8 mjesec), vrlo otporan na sušu i posolicu te preživljava niske temperature do -20 °C. Na dugim granama se pojavljuju izduženi cvatovi s obiljem sitnih cvjetova u ružičastoj, bijeloj ili boji lavande. Voli izrazito sunčane položaje i tolerira sve tipove tla osim močvarnih, a podnosi čak zaslanjena tla pa se može saditi uz samu obalu.
Grmoliki srebrni slak
(Convolvulus cneorum)
Iznimno dekorativna vrsta zbog posve sivo-srebrnih listova, što je rezultat sitnih dlačica na listu. Ova prilagodba, nama ukrasna, biljci je spas za vrlo vrućih i sunčanih dana jer smanjuje gubitak vode. Biljku također krase trubasti bijeli cvjetovi od proljeća do sredine ljeta. Rastom stvara široki polegli grm.
Sadnjom uz potporne zidove i kaskade može se postići dojam srebrnih slapova koje stvaraju povijene grane. Ako ga redovito orezujete (krajem ljeta i početkom proljeća) može se postići uspravni loptasti izgled grma. Otporan do -10 °C.
Četkovac
(Melaleuca citrina)
Poznatiji pod starim nazivom Callistemon laevis ili četkovac, ime nosi po neobičnim crvenim cvatovima koji podsjećaju na četku za pranje boca. Zbog svojih cvjetova grm je vrlo popularan, a izvrstan je odabir jer uz siromašna tla i sušu, podnosi i niske temperature do
-12 °C. Može rasti kao manje stablo ili ga se rezidbom može zadržati u obliku grma. Uz crvenu boju cvijeta postoji i zanimljiv ružičasti kultivar naziva ‘Hot Pink’.
Grevilea
(Grevillea rosmarinifolia)
Ovaj gusti zimzeleni grm podsjetit će vas na ružmarin i to ne samo izgledom već i svojom otpornošću i jednostavnošću uzgoja. Listovi su tanji i svijetlije zeleni, a najveća razlika je u cvjetovima koji su neobičnog izgleda, crvene boje i javljaju se od početka do sredine ljeta. Može se uzgajati kao samostalan grm ili šišati u obliku formalne živice. Osigurajte samo položaj s dosta sunca i zalijevajte prve godine dok se dobro ne ukorijeni.
Australski ružmarin
(Westringia fruticosa)
Tvori guste grmove upečatljive zbog svojih sivo zelenih listova. Pažnju posebno privlači dok cvate što je skoro cijeli topli period godine od ožujka do studenog. Cvjetovi mogu biti bijele ili boje lavande. Izvrsno podnosi rez, pa uz redovitu proljetnu rezidbu grmovi obično postižu kompaktan, kuglasti izgled s mnoštvom cvjetova. Može se saditi uz obalu jer izvrsno podnosi kamenita i siromašna tla, sušu, visoke temperature i posolicu. Otporan do -10 °C.
