Razmnožite sami omiljeno ukrasno bilje zrelim reznicama

U prošlom broju Gospodarskog lista (1. rujna 2023.) opisan je način kako možete omiljene ukrasne vrste razmnožiti poluzrelim reznicama. U ovom članku saznajte kako vaše najdraže dekorativne biljke možete razmnožiti zrelim reznicama.

Zrele reznice se uzimaju s drvenastih vrsta na otvorenom u trenutku kad su ovogodišnji izbojci u potpunosti odrvenili i lignificirali na cijeloj duljini. To je u vrijeme mirovanja vegetacije i dormantnosti pupova. Kod listopadnih vrsta zrele reznice najbolje je uzimati dva do četiri tjedna nakon prirodnog otpadanja listova u jesen ili četiri tjedna prije kretanja vegetacije u proljeće. Ove reznice se još nazivaju zimske ili odrvenjele. Počinju se uzimati u jesen (10. mjesec) i sve do kraja ožujka.

Nekim vrstama prije uzimanja pogoduje pojava oštrog mraza (obična tisa-Taxus baccata i neki njezini kultivari) dok većini to nije uvjet. Kod zrelih reznica važan je polaritet kako ne bi došlo do zabune tijekom pikiranja. Polaritet se označava kosim i vodoravnim rezom. Neposredno ispod pupa (koljenca, nodija) ili kod nekih vrsta u samom koljencu, radi se kosi rez pod kutom od 45 ° te kod nekih vrsta dodatna ozljeda bazalnog dijela reznice u duljini od 1 do 2 cm s jedne ili obje strane.

Na taj način povećavamo kambijalnu površinu, broj novih korjenčića i postotak zakorjenjivanja. Iznad vršnog pupa oko 0,5 do 1,0 cm reznica se reže vodoravno. Polaritet je naročito važan kod zrelih korijenskih reznica da znamo točno koji je gornji (bliže žilišta, vodoravan rez), a koji donji dio (dalje od žilišta, kosi rez).

Fiziologija razmnožavanja biljaka korijenovim reznicama

U svim svjetskim knjigama o razmnožavanju biljka slabo je ili nikako obrađena problematika fiziološkog aspekta razmnožavanja biljaka korijenskim reznicama. Sve počinje tijekom klijanja peludnog zrnca gdje se generativna stanica dijeli na 2 spermalne stanice. Jedna od njih oplodi jajnu stanicu i nastaje diploidna zigota iz koje se razvija klica (embrio). Druga od njih se stopi sa sekundarnom jezgrom megaspore pa nastaje triploidna stanica i razvija se hranidbeno staničje  ili endosperm.

Razvitak klice

Zigota koja je okružena endospermom se dijeli na 2 stanice: klicu i staničje koje učvršćuje klicu i prenosi hranu do nje. Važno je istaknuti kako sama zigota pokazuje polarnost, što znači da se iz gornjeg dijela razvijaju nadzemni organi, a iz donjega korijen. Polarnost ostaje zapisana do kraja života biljke. Auksin kao važan biljni hormon za zakorjenjivanje ne prolazi kroz stanične membrane već proteinske prenositelje. Postoji protein za ulaz i izlaz auksina. Proteini za izlaz nalaze se uvijek u bazalnom dijelu stanice – donjoj membrani. Auksini putuju odozgo prema dolje i dolje se nakupljaju. Tamo gdje je najveća koncentracija auksina formira se adventivno korijenje, a iz dijela s najmanjom koncentracijom formiraju se izbojci.

Postoje tri faze zakorjenjivanja:

1. Inicijacija-ključna faza
2. Indukcija-dioba stanica
3. Ekspresija

Faza inicijacije traje svega od 2-3 sata do 48 h, nema diobe stanica, auksini se nakupljaju, šećeri putuju prema dolje, počinje reprogramiranja kambija-kod jedne ili na nekoliko stanica dolazi do promjene na DNK (aktivacija i inaktivacija).

Postoje dva tipa indukcije:

1. Direktna-korijen se razvija iz kambija

2. Indirektna-nastanak adventivnog korijenja, stvara se kalus koji se počne diferencirati, razlike nisu do kraja poznate. Najosjetljiviji trenutak je povezivanje provodnih elemenata korjenčića i dijela stanice. Ksilem se mora povezati s korjenčićem. Ponekad ne dolazi do povezivanja.

Uspješnost pojave korjenčića ovisi o:

– fiziološkom stanju matične biljke,

– količini šećera,

– metabolizamu auksina, što znači da se oni iz vršnog dijela translociraju prema korijenu,

– mineralnoj ishrani (ako postoji deficijencija cinka (Zn) onda je loša sinteza auksina). Fe i Mn su bitni za enzime i

– metabolizam fenola, koji je važan za enzime u I. fazi.

Uzimanje i dorada korjenovih reznica s matične biljke u matičnjaku

Korjenove reznice uzimaju se u matičnjaku rasadnika od prosinca do ožujka u vrijeme mirovanja vegetacije kad tlo nije smrznuto ili pod snijegom. Matične biljke s kojih se uzimaju reznice moraju biti juvenilne ili što mlađe. Korijenski sustav matične biljke se vadi bagerom zbog učinkovitosti. Zrelim reznicama se uglavnom razmnožavaju četinjače i ukrasni listopadni grmovi koji se inače lako razmnožavaju zelenim reznicama.

Ključići

Zrele reznice listopadnih vrsta u praksi se često nazivaju i “ključići”, a zapravo je riječ, kako smo već naglasili, o dijelovima izbojaka listopadnih vrsta, bez asimilacionih organa i potpuno lignificiranim tkivima. Obično se koriste jednogodišnji, dovoljno jaki izbojci, ali to prije svega ovisi o vrsti, klonu ili kultivaru. Ako se odmah nakon sakupljanja na pikiraju, moraju se uskladištiti u pijesak i hladne prostore, najbolje u hladnjače s niskom pozitivnom temperaturom i visokom zračnom vlagom.

Zrelim reznicama se u šumarstvu komercijalno razmnožavaju klonovi topola (Populus) i vrba (Salix), a u hortikulturi: Platanus X acerifolia, Prunus cerasifera ʹAtropurpureaʹ, Buddleia davidii cvs., Cornus alba cvs., Deutzia scabra ʹPlenaʹ, Euonymus europaea, Forsythia spp. i cvs., Hibiscus syriacus cvs., Kerria japonica ʹPlenifloraʹ, Rosa rugosa cvs., Sambucus nigra cvs., Spiraea X vanhouttei, Symphoricarpus spp., i cvs., Tamarix spp. i cvs., Weigela spp. i cvs., Metasequoia glyptostroboides, Ligustrum ovalifolium, Vitis vinifera cvs i dr.

Kako prepoznati zrele reznice?

1. Cijeli dio jednogodišnjeg izbojka je u potpunosti odrvenio i kora se vrlo teško odvaja noktom od drva za razliku od zelenih i poluzrelih reznica.

2. Kod listopadnih vrsta na reznici ne smije biti lišća.

3. Pupovi su zreli.

4. Sadrže u sebi puno manje vode ili vlage od zelenih i poluzrelih reznica zbog čega nisu savitljive niti mlohave i lako se pikiraju.

5. Sporije se zakorjenjuju u odnosu na zelene (od mjesec dana na dulje, ovisno o vrsti i kultivarima).

Nedostaci zrelih reznica

Kod nekih vrsta ili kultivara za razmnožavanje zrelim reznicama treba primjenjivati veće koncentracije fitohormona za razliku od zelenih ili poluzrelih iste vrste. Iz toga razloga nam je potrebno znanje i iskustvo. Zrele reznice se sporije zakorjenjuju za razliku od zelenih i poluzrelih reznica iste vrste.

Prednosti zrelih reznica

Zrele reznice jednostavno se uzimaju, dorađuju i pikiraju. Razmnožavanje zrelim reznicama ima visoku učinkovitost, smanjena je transpiracija i manja briga.

Ako se neka vrsta, hibrid ili kultivar dobro zakorjenjuju zelenim i zrelim reznicama, bolja odluka je uzimanje upravo zrelih reznica zbog brojnih gore navedenih prednosti. Kod razmnožavanja ukrasnog bilja zrelim reznicama treba paziti na svaki detalj, posebno na sanitarno higijenske i sigurnosne mjere.