Ozime krmne kulture nakon suše: što još možete posijati ove jeseni

Travne vrste imaju plitak korijen i teško podnose stres uzrokovan sušom. Taj je stres dodatno pojačan dugotrajnim toplinskim valovima. Višegodišnje krmne mahunarke bolje podnose sušu od travnih vrsta, ali su i one ostvarile niže urode.

Ovisno o području, tek su tijekom rujna oborine omogućile pripremu tla i samu sjetvu. Nakon toga uslijedili su klijanje, nicanje i porast mladih biljaka.

Koje se krmne kulture uzgajaju na oranicama?

Biljne vrste koje se proizvode na oranicama i koriste za namirenje potreba hranidbe domaćih životinja kvalitetnom voluminoznom krmom spadaju u nekoliko različitih skupina:

• Krmne trave: engleski ljulj, francuski ljulj (pahovka rana), talijanski ljulj, klupčasta oštrica, mačji repak, livadna vlasulja, vlasulja trstikasta, vlasulja nacrvena, vlasulja ovčja, vlasnjača livadna, vlasnjača obična, lisičji repak, blještac, stoklasa bezosata i dr.
• Višegodišnje krmne mahunarke: lucerna, djeteline (crvena, bijela, hibridna), smiljkita roškasta, esparzeta
• Jednogodišnje krmne mahunarke: grašak, grahorice, djeteline (inkarnatka, perzijska, aleksandrijska), kokotac
• Krmne kupusnjače: repice, ogrštice, rotkve, stočni kelj i križanci
• Krmne žitarice: kukuruz, sirak, sudanska trava, zob, pšenoraž, pšenica, raž, ječam
• Korjenasto-gomoljaste krmne kulture: stočne repe, korabe, mrkve, postrne repe

Ove se vrste međusobno razlikuju prema morfološkim i biološkim osobinama. Razlikuju se i prema zahtjevima u odnosu na vanjske čimbenike (tlo, vlaga, temperatura, svjetlost…).

Odabir pogodne krmne kulture ovisi o velikom broju čimbenika. To su agrookolišni uvjeti proizvodnje, način korištenja (košnja, napasivanje ili kombinirano), žetva te način konzerviranja (sjenaža, silaža, sijeno…). Neke se (zrnate) krmne kulture koriste kao koncentrati.

Stigne li se još posijati?

Optimalni rokovi sjetve svih ranije navedenih biljnih vrsta su završili. Pravovremena sjetva od velike je važnosti za dobro prezimljavanje. Mlade biljčice moraju biti u optimalnoj fazi razvoja prije ulaska u zimu.

Krmne trave siju se od kraja kolovoza do sredine rujna. Talijanski i engleski ljulj podnose i nešto kasniju sjetvu, tijekom prve dekade listopada. Cilj je sjetvu obaviti tako da posijane travne vrste prije pojave niskih temperatura budu u fazi busanja.

Zašto je kasna sjetva djetelina rizična?

Optimalan rok sjetve djetelinsko-travnih (DTS) i travno-djetelinskih smjesa (TDS) je od kraja kolovoza do kraja prve dekade rujna. Kasniji rokovi sjetve su rizični jer se djetelinske vrste sporije razvijaju i mogu izmrznuti.

Primjeri izmrzavanja djetelinskih vrsta bili su česti tijekom prošle zime. U smjesama zasijanima nakon optimalnih rokova sjetve prezimile su samo travne vrste, a djetelinske su izmrznule.

Lucerna je naša najzastupljenija višegodišnja krmna mahunarka. Kad se sije u jesenskom roku, prije „ulaska u zimu” mora razviti najmanje 7 listova da bi prezimila. Optimalno je 10 razvijenih listova, a 11 razvijenih listova već je previše.

Prvi jesenski mraz može uzrokovati propadanje usjeva, ovisno o duljini trajanja negativnih temperatura i jačini mraza. Zato svako kašnjenje u odnosu na optimalni rok sjetve predstavlja rizik za proizvođače. Nijedna godina nije ista, pa rizik ovisi o vremenskim prilikama u godini sjetve.

Ozimi grašak i grahorica u smjesi sa žitaricama

Nedostatak voluminozne krme tijekom ove kalendarske godine mogao se dijelom nadoknaditi sjetvom smjesa ozimog graška sa žitaricama i ozime grahorice sa žitaricama. Optimalni rok sjetve ozime grahorice sa žitaricama je kraj rujna. Za smjese ozimoga graška sa žitaricama optimalni rok je od posljednjeg tjedna rujna do sredine listopada.

Ozimi krmni grašak i grahorica siju se u smjesi s ozimim strnim žitaricama (pšenica, pšenoraž), koje imaju ulogu „nosača”. Za prezimljavanje je važna faza razvoja u kojoj mlade biljčice graška i grahorice „ulaze u zimu”, ali i dubina sjetve. Preplitka sjetva ima za posljedicu jače izmrzavanje.

Dubina sjetve ozimog stočnog graška kreće se od 5 do 7 cm, dok se žitarice siju pliće od graška. Grahorica se sije na dubinu od 3 do 5 cm.

Nakon košnje ozimog graška i grahorice tlo ostaje povoljne strukture. Ostaje i dovoljno vremena za obradu i pripremu tla za sjetvu sljedećeg usjeva. Osim toga, zbog simbioze s korijenovim kvržičnim bakterijama, narednom usjevu ostavljaju značajnu količinu dušika u tlu (60 – 80 kg N/ha).

Još uvijek možete posijati ozime žitarice

Iako su optimalni rokovi sjetve završili, ozime žitarice još se uvijek mogu posijati. No, zbog nedovoljno vlage u tlu, ove se jeseni na nekim područjima kasnilo s pripremom tla. Zato će se sjetva obaviti izvan optimalnih rokova.

Kod sjetve u zakašnjelom roku treba povećati količinu sjemena. Time se nadoknađuje slabije klijanje i moguće prorjeđivanje sklopa tijekom zime. Koliko će se povećati norma sjetve ovisi o kvaliteti pripreme tla i o tome koliko se kasni u odnosu na optimalni rok.

Optimalni rokovi sjetve ozimih žitarica su:

• raž i pšenoraž: od kraja rujna do sredine listopada
• ječam i zob: od 1. do 20. listopada
• pšenica: od 10. do 25. listopada

Kod sjetve izvan optimalnih rokova treba voditi računa o što kvalitetnijoj pripremi tla i dubini sjetve. Sjeme ne bi smjelo ostajati na površini tla. Na tržištu se nalaze fakultativne sorte koje se mogu sijati od kasne jeseni (listopad/studeni) pa sve do ranog proljeća (veljača/ožujak).

Kako se koriste ozime krmne kulture?

Ozime krmne kulture koriste se rano tijekom proljeća kao zelena krma. Žitarice i smjese žitarica s mahunarkama mogu se silirati, a u punoj zriobi koriste se kao koncentrati. Neke smjese (travno-djetelinske, djetelinsko-travne) suše se za sijeno.

Raž je najranija proljetna zelena krma, pšenoraž dospijeva za korištenje početkom svibnja, a pšenica sredinom svibnja. Rani kultivari ozimih krmnih repica dospijevaju za korištenje već sredinom travnja. Ozimi grašak dospijeva za korištenje početkom svibnja.