Velika zlatnica: invazivna biljka koja se širi brže nego što mislite

Velika zlatnica (Solidago gigantea), poznata i kao zlatošipka, kasna zlatnica ili zlatni prut, višegodišnja je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesena sredinom 19. stoljeća kao ukrasna biljka. Danas je poznata kao izrazito agresivna invazivna vrsta koja se brzo širi i zauzima različita staništa.

Kako prepoznati veliku zlatnicu?

Velika zlatnica razmnožava se na dva načina. Vegetativno se širi podzemnim stabljikama, odnosno rizomima, a generativno sjemenom. Stabljika joj je uspravna, okruglasta i gola. Može narasti od 50 pa čak do 210 centimetara.

Duž stabljike nalaze se brojni lancetasti listovi oštro nazubljenih rubova. Zlatnožuti cvjetovi skupljeni su u razgranate metličaste cvatove. Smješteni su na gornjem dijelu savijenih grančica. Cvatnja započinje u donjem dijelu cvata, a zatim se postupno nastavlja prema vrhu.

Važna paša za pčele

Velika zlatnica cvate od svibnja do rujna. Posebno je zanimljiva pčelarima jer cvate krajem ljeta i početkom jeseni. Tada je izbor pčelinje paše znatno manji.

Zašto je velika zlatnica opasna za prirodu?

Unatoč atraktivnim cvjetovima i značaju za pčele, velika zlatnica ozbiljan je problem za prirodu i poljoprivredna staništa. Riječ je o agresivnoj invazivnoj vrsti koja se brzo širi i potiskuje autohtone biljne vrste.

Najčešće zakorovljuje zapuštene površine, kanale, područja uz prometnice, riječne obale i rubove šuma. Poseban problem predstavlja njezino širenje u ekstenzivnim voćnjacima. S druge strane, ne odgovaraju joj intenzivno obrađene površine niti zasjenjena staništa. Zato se najlakše širi na neobrađenim i zapuštenim površinama.

Stvaranjem gustih sastojina velika zlatnica zauzima prostor i smanjuje mogućnost rasta drugih biljaka. Osim toga, njezin korijenov sustav izlučuje tvari koje mogu usporavati rast okolnih biljaka.

Kako suzbiti veliku zlatnicu?

Suzbijanje velike zlatnice zahtijeva ustrajnost. Biljka se, naime, učinkovito širi podzemnim dijelovima, a proizvodi i velik broj sjemenki. Izbor metode ovisi o veličini i značajkama zahvaćene površine.

Među mogućim metodama suzbijanja su:

• malčiranje ili košnja – mora se provoditi prije cvatnje kako bi se spriječilo stvaranje i rasijavanje sjemena;
• ručno pljevljenje – posebno na manjim površinama;
• obrada tla – njome se mehanički uništavaju podzemni dijelovi biljke;
• kemijsko suzbijanje herbicidima – uz odgovarajuću primjenu i poštivanje propisa;
• sadnja samoniklog drveća i grmlja – drveće i grmlje rastom stvaraju sjenu i smanjuju količinu svjetlosti dostupnu velikoj zlatnici, pa joj otežavaju rast i širenje;
• zatravljivanje i privođenje tla kulturi – time se stvaraju uvjeti nepovoljni za njezino širenje.

Od ukrasne biljke do invazivne vrste

Velika zlatnica dobar je primjer kako se ukrasna biljka iz drugog dijela svijeta može pretvoriti u ozbiljan problem nakon što izađe iz uzgoja. Doduše, pruža vrijednu pašu pčelama u dijelu godine kad je hrane manje. Ipak, njezino nekontrolirano širenje može imati dugoročne posljedice za autohtonu floru i bioraznolikost.