Kozja brada, lat. Tragopogon porrifolius, poznata još pod nazivima kozobrad, kozlac, bijeli korijen, zurovet je dvogodišnja zeljasta biljka koja raste samonikla po poljima i na plodnim tlima.
Korijen joj je vretenast, mesnat, blijedožućkaste boje i gladak, dug do 20 cm. Stabljika je razgranata, naraste i do 80 cm u visinu. Listovi su joj lancelasti, linearni, uski, dugi i uspravni, zelene boje. Cvjetovi su dvospolni, purpurno-plavičaste boje, skupljeni u sitne glavičaste cvati. Cvjeta od travnja do lipnja, a cvjetovi su otvoreni samo u jutarnjim satima.
Slatkastog i ugodnog okusa
Svi mladi dijelovi kozje brade su jestivi i ukusni, stoga je ova biljka jedna je od glavnih sastavnica mišancije. Listovi kozje brade beru se prije nego što biljka procvjeta.
Listovi su lako probavljivi, pogodni u dijetnoj prehrani. Srčika i listovi su ugodnog slatkog okusa i često se koriste i kao sastojak variva. Cijela biljka je ljekovita, posebno korijen, koji je bogat inulinom te se od davnina koristi za pomoć oboljelima od dijabetesa. Za vrijeme sunčanih jutarnjih sati, kozju bradu rado posjećuju pčele, sakupljajući manje količine peluda i nektara.