Plavetnilo neba i mora, bjelina kamena te zelenilo mediteranskog bilja, slika su koju svi turisti nose u sjećanju vraćajući se s ljetovanja s naše obale. Tome treba pridodati i mirise. U škrtom kršu rastu brojne vrste bilja koje se odlikuje specifičnim mirisom, a oduvijek se koristilo kao začinske, ljekovite biljke kao i za ekstrakciju eteričnog ulja visoke kakvoće.
Njihovom primjenom u dekorativne svrhe u privatnim vrtovima i na javnim zelenim površinama doprinosi se očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti. Prednost mu je što su to autohtone vrste, dobro prilagođene staništu što znači da je njihovo održavanje jednostavnije i jeftinije.
Mirisava kadulja
Vrsta Salvia officinalis L., mirisava kadulja, žalfija, kuš; do 50 cm je visoki i vrlo raširen polugrm primorskih kamenjara. Sama biljka je vrlo lijepa te se s pravom može smatrati i ukrasnom, a često se uzgaja u vrtovima. Samonikla se pojavljuje u područjima s prosječnom temperaturom od 5 do 26 °C, s godišnjom količinom oborina od 300 do 2600 mm i na tlu pH reakcije od 4.2 do 8.3. Dobro je prilagođena toplim, suhim područjima i dobro uspijeva na vapnenastim tlima bogatim dušikom. Smatra se da je pradomovina mirisave kadulje Balkanski poluotok otkuda se širila prema zapadnom Sredozemlju.
Dekorativna vrijednost kadulje je u njezinim listovima koji se razlikuju po boji i obliku, a s obzirom na trajnost i boju interesantni su i njezini cvjetovi. Dobro uspijeva u uzgoju, ne zahtijeva posebnu njegu, a dekorativna je i u cvjetnom i u bescvjetnom stanju. Mirisava kadulja može se primjenjivati na vrtnim gredicama, kamenjarama, žardinjerama i ukrasnim posudama te u javnim nasadima.
Izvrsno podnosi sušne uvjete, privlačna je leptirima i drugim kukcima, a zahvaljujući svom specifičnom mirisu pogodna je za primjenu u multisenzoričkim vrtovima, naročito za slijepe i slabovidne osobe. Njeno eterično ulje osvježava i dezodorira zrak, pojačava koncentraciju, a koristi se kao čaj , kao začin te u medicini za izradu raznih pripravaka.
Bez njih se ne može
Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) je rasprostranjen na čitavom priobalnom području Mediterana, od Portugala do Male Azije i Crnom moru. Staništa su mu sunčani i kameniti tereni obalnog područja i otoka. Često se uzgaja po vrtovima i ukrasnim posudama, ali je vrlo osjetljiv na mraz pa ga u kontinentalnim krajevima treba štititi od hladnoće. Miris cvjetova i cvjetnih vrhova grančica je jak i nalik na kamfor, dok je okus ljut, pomalo gorak i aromatičan. Ružmarin je začin ljetne kuhinje, izvanredno se sljubljuje s pečenim jelima poput janjetine s krumpirom. Cvjeta od ožujka do svibnja, a katkada u rujnu cvate i po drugi puta. Koristi se i kao čaj, a i vrlo često se koristi u kulinarstvu.
Primorski vrisak (Satureja montana L.) je vazdazelena trajna grmolika biljka visine do 50 cm visine. Kao začin se koristi od davnina kod začinjavanja jela i za konzerviranje mesa. Često se može naći u mješavinama začina pod nazivom provansalske trave (umjesto čubra). Primorski vrisak daje mnogo nektara i cvjetnog praha te ga pčelari jako vole. Med je zelene boje i teško se kristalizira. Dekorativnog je izgleda i može se koristiti kao obrub gredica, na gredicama s trajnicama, u ukrasnim posudama.
Lovran je po lovoru (Laurus nobilis) dobio i ime. Lišće lovora ima osvježavajuće, dezinficirajuće i umirujuće djelovanje, a stavlja se u razna jela za poboljšanje okusa. Na Siciliji rado piju čaj od lovora poslije neke hrane koja nije dobro ”sjela”, a i rado ga stavljaju u razna jela radi njegovog anibakterijskog svojstva.
Lavanda (Lavandula × hybrida Reverchon ex Briq.) je uz prethodne dvije opisane vrste, još jedna od aromatičnih vrsta iz porodice Lamiaceae, roda Lavandula, koja potječe iz mediteranske regije. Uporabna vrijednost lavande je odavno poznata kao i njena ukrasna vrijednost. Koristi se kao živa ograda, obrub, za sadnju gredica. Lavandu odlikuje slatkasti, cvjetni okus s osvježavajućom notom mente i citrusa. Kao začin može se koristiti pripremi raznih slastica, kolača, torti, umaka, ali treba biti umjeren u doziranju.
Izvor: Gospodarski kalendar
