Srednja ili obična mišjakinja (Stellaria media (L.) Vill) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae). Poznata je i pod drugim narodnim nazivima: mišje uho, crijevac, ptičja trava, zvjezdica, zvjezdasti crijevac, zvijezdac, mokrica.
To je široko rasprostranjena biljna vrsta i prije svega poznata kao korov strnih žita, kukuruza i drugih okopavina. Raste u vrtu, na livadama, pored puteva, u djeteliništima i lucerištima, voćnjacima i vinogradima.
Gdje je mišjakinja, nema pirike
Voli rahla, humusna tla koja su dovoljno vlažna. Indikator je humusnog i vlažnog tla. Često potiskuje druge vrste, posebno u proljeće i jesen. Latinsko ime roda Stellaria potječe od riječi stella (zvijezda) zbog oblika cvjetova. Ime vrste media znači srednji. Pučkim nazivom crijevac, ukazuje se na elastične končaste tvorevine koje se nađu kod čvrstih i starih dijelova biljaka, zbog kojih se one odstranjuju prilikom jela. Srodne su joj druge vrste u rodu, kao velika mišjakinja (Stellaria holostea).
Na prvi pogled izgledom joj je slična merinka (Moehringia trinervia), nejestiva biljka. Korijen je vretenast. Stabljika je niskog rasta, više ili manje razgranjena, dlakava ili samo s jednom uzdužnom dlakavom prugom s više nasuprotnih listova. Stabljike su polegnute i tvore busene visoke do 40 cm. Donji listovi stabljike su na peteljci, jajasti, šiljasta ili ušiljena vrha. Srednji i gornji listovi stabljike su više ili manje sjedeći, slični donjim listovima ali veći. Cvate tijekom cijele godine, od veljače pa sve do prosinca, a sjeme se vrlo lako raznosi vjetrom. Okruglaste ili bubrežaste, većinom tamno-crvenkasto-smeđe sjemenke su česta ptičja hrana. Stabljika odumre već nakon 6-7 tjedana no proizvede 20 000 sjemenki koje zadržavaju mogućnost klijanja i do 23 godine.
U jednoj godini mogu se razviti tri ili četiri generacije biljke. Mišjakinja je rasprostranjena u Europi, Turskoj, na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi, sjevernoj Aziji te na Grenlandu. Vrtlari je vole, jer tamo gdje ima mišjakinje nema pirike. Osim toga odlična je pokrivna biljka, materijal za malč i potpomaže obogaćivanje tla humusom. U vrtu privlači ptice.
Upotreba
Ljekovitost mišjakinje se u Japanu obilježava svake godine 7. siječnja u sklopu festivala „Nanakusa-no-sekku“ (Festival sedam biljaka). Mišjakinja sadrži vitamine, minerale (kalcij, magnezij, kalij, bakar), eterična ulja, antiseptike, bjelančevine i druge korisne tvari, ali sadrži i oksalnu kiselinu. U starom Rimu je bila cijenjeno povrće, jer se ubirala rano u proljeće kada je nedostajalo vitamina u prehrani. Odlična je za uklanjanje proljetnog umora zbog velikog sadržaja vitamina C.
Listovi se beru tijekom cijele godine. Za liječenje reume koriste se svježi listovi mišjakinje koji se uranjaju u rakiju u omjeru 1:2 te ostavljaju tako do četiri tjedna. Svježi listovi preliveni maslinovim uljem u omjeru 1:3 korisni su za liječenje kožnih oboljenja, opeklina i čireva. Ipak, pojedine osobe mogu reagirati osipom na ovakvu vrstu pripravka pa je prije upotrebe potrebno primijeniti ovakvo pripremljenu mast ili ulje na manju površinu tijela.
U slučaju da je želimo osušiti i koristiti kao čaj, bere se tijekom ljeta kada intenzivno cvate. Mlada biljka je odlična pripremljena kao salata koja osvježava i okrepljuje organizam nakon zime. Može se pomiješati s drugim samoniklim biljem ili povrćem. Osim kao salata pripremaju se od nje razna variva i juhe, može se pripremiti poput špinata.
Korištenje u sirovom obliku iziskuje ipak određen oprez. Sadržaj saponina u listovima mišjakinje čini je toksičnom pri konzumaciji u većim količinama. Saponini se razgrađuju kuhanjem pa su stoga variva ili juhe sigurnija opcija.
Mišjakinja se može osušiti, a njene sjemenke se koriste u pekarstvu za posipanje peciva. Korisna je kod problema s plućima, upale bronhija, olakšava izbacivanje sluzi, kod problema s mokraćnim mjehurom, kožnih osipa, psorijaze, raznih čireva, problema s probavnim traktom, djeluje i kao blagi laksativ. Za pripremu čaja koriste se dvije do tri čajne žlice potopljene u 2,5 dl prokuhane vode. Ispijanje čaja smanjuje apetit stoga može pomoći i kod mršavljenja. Prevelika konzumacija može dovesti do dehidracije (laksativan i diuretički učinak) i ozbiljnijih neravnoteža u organizmu. Također, trudnice i dojilje bi trebale izbjegavati čaj od mišjakinje kao i kronični srčani bolesnici zbog mogućeg utjecaja na zdravlje krvotoka i mogućih interakcija s lijekovima.
Čaj od mišjakinje
Uzeti 10 dg ili jušnu žlicu usitnjenog lišća i preliti s 2 do 2,5 dl vrele vode, poklopiti i ostaviti oko 15 minuta da se prohladi. Piju se dvije šalice ovog čaja tijekom dana za izbacivanje sluzi iz pluća, ali i za ispiranje i oblaganje rana i čireva svaka tri sata. Također, mišjakinja se može koristititi i u raznim čajnim mješavinama s maslačkom ili đumbirom.
Pripravak za liječenje mrene očiju
Svježe listove biljke treba iscijediti da se dobiju 3 velike žlice soka pa isti pomiješati s jednom žlicom meda. Tijekom dana koristi se 3 puta po 25 kapljica od ovog pripravka.
Pesto s mišjakinjom
Radi se na način da se u blender stavi otprilike pola šalice oraha, indijskih oraščića ili pinjola, 3 režnja češnjaka, 3 šalice prethodno nasjeckane mišjakinje, 1 žlica limunovog soka, pola šalice ekstra djevičanskog maslinovog ulja, pola žličice soli, prstohvat svježe mljevenog crnog papra te 1/4 šalice svježe naribanog parmezana.
 Vill) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice karanfila (Caryophyllaceae).){kind=link}