Rosopas – izvanredna biljka za liječenje kožnih oboljenja

Rosopas, lat. Chelidonium majus L. je zeljasta trajnica iz porodice makova (Papaveraceae), s mnogim i već pomalo zaboravljenim ljekovitim svojstvima. Za rosopas se koriste i razna narodna imena, kao lastavičja trava, rusa trava, zmijino mlijeko, krvavo zelje i druga.

Rosopas je prepoznatljiv po svojim žutim cvjetovima i žarkom narančastom soku koji se izlučuje iz stabljike. Ima žute cvjetove s 4 latice koji su skupljeni u cvatove, a plod je mahuna dugačka 5 cm koja sadrži mnogo sjemenki. Sjemenke sakupljaju mravi zbog hranjivih sastojaka u vršnom dijelu kojim se hrane i tako ih rasprostranjuju.

Sam se rasije

Rosopas više raste na sjenovitim mjestima kao što rubovi šuma i šikare, te se može naći uz staze i putove, u blizini potoka i kanala. Rosopas je trajnica koja će se sama zasijati na odgovarajućim mjestima, ponekad i agresivno. Latinski naziv biljke potječe od grčke riječi chelidon, što znači lastavica. Prema nekim izvorima rosopas je dobio taj naziv jer mu cvatnja započinje u travnju, kada se lastavice vraćaju, a završava kasno ljeti, s njihovim odlaskom.

Prema drugim izvorima, biljka je dobila naziv po lastavicama radi toga što su one sok rosopasa koristile u liječenju mladih ptića. Stari Grci promatranjem su zaključili da roditelji mladih lastavica, koje ne otvaraju očne kapke, donose listove i stabljike rosopasa u gnijezdo. Kljunom su gnječili izdanke kako bi dobili sok kojim su mazali kapke mladim ptićima.

Tri su priznate vrste rosopasa: azijski rosopas, proljetni rosopas i veliki rosopas. Mnogi stručnjaci smatraju da je azijski rosopas podvrsta velikog rosopasa, iako je 1982. godine izdvojen kao zaseban oblik na temelju karioloških i morfoloških analiza. Proljetni ili šumski rosopas je višegodišnja biljka s velikim svijetlo žutim cvjetovima koji predstavlja neovisni monotipski rod. Ova vrsta rosopasa se uzgaja kao ukrasna biljka.

Veliki rosopas (Chelidonium majus) je trajna zeljasta biljka, uspravne stabljike, razgranat i može narasti do 60 cm visine. Korijen joj je jak i žilav, cvjeta žutim cvjetovima od travnja do kraja ljeta. Plodovi su mahune sa sjemenkama, a cijela biljka izlučuje jarko narančasti sok kada se zareže. Najčešće se koristi kod liječenja bradavica na koži.

Azijski rosopas (Chelidonium asiaticum) je rasprostranjen po Aziji, odnosno ruskom dalekom istoku, japanskim otocima Hokkaido, Honshu, Shikoku i Kyushu i obje Koreje. Nekada je smatrana podvrstom velikog rosopasa, međutim 1982. godine je izdvojen kao zaseban oblik na temelju karioloških i morfoloških analiza.

Proljetni rosopas (Chelidonium hylomecon ides) je vrsta rosopasa koja može narasti 17,5 – 30 cm visine, ima blijedo-zelene bazalne listove koji se sastoje od listića s tamno-žutim cvjetovima poput maka. Promjer cvijeta je 5 cm, a cvjeta od kasnog proljeća do ljeta. Biljka je endemska vrsta i raste na Korejskom poluotoku na visinama 90 – 1320 m.

Rosopas svojim zlatnožutim cvjetovima ne stvara nektar već oprašivače privlači jarkom bojom. Proteroandrični cvjetovi uglavnom privlače dvokrilce i opnokrilice te u manjoj mjeri kornjaše. Otvaraju se za sunčanog vremena, a za oblačnog i kišnog ostaju zatvoreni, najčešće se tada ni cvjetne stapke ne uspravljaju, i tada može doći do samooprašivanja. Može se razmnožavati i vegetativno, bulbilima, odnosno rasplodnim pupovima koji se razvijaju u pazušcima listova.

Izdržljiva biljka otporna na mraz

Rosopas se uzgaja iz sjemena. Klijanje je sporo i neredovito, a nekim sjemenkama treba i do 12 mjeseci da niknu. Može se sijati u rano proljeće ili u kasnu jesen. Prije sijanja potrebno je očistiti tlo od korova kako bi omogućili što brže i ujednačenije klijanje sjemena i nicanje biljaka. Da bi sjemenke proklijale potrebna im je svjetlost što znači da se sjeme ne smije utisnuti dublje od 1 cm u tlo. Razdoblje klijanja je obično 14 – 21 dan. Nakon što se uzgoje prve biljke rosopasa one se same nastavljaju zasijavati i razmnožavati. Rosopas je izdržljiva biljka i ima visoku otpornost na mraz.

Za prezimljavanje biljke ne trebaju se provoditi nikakve posebne mjere. Tijekom faze mirovanja, površinski dijelovi biljke obično odumiru, a postojeći rizom se smatra organom za prezimljavanje. Nakon što prođe faza mirovanja i krene vegetacija biljka ponovno niče iz postojećeg korijena. Također, rosopas je moguće sijati i u lončanicama. Sije se po nekoliko sjemenki u uzgojnu posudu, a kada sadnice narastu presađuju se u vrt. S obzirom na to da je rosopas biljka koja se lako prilagođava okolini, sjeme biljke se može sijati u pravilu tijekom cijele godine.

Ako se biljka sije u proljeće na otvorenom, najbolje vrijeme za sjetvu je između ožujka i travnja, jer izmjenična hladna i topla razdoblja ranog proljeća pogoduju klijanju i čine biljku otpornijom u kasnijim fazama razvoja. Također se na otvorenom može sijati u kasnu jesen.

Ne preporučuje se uzgajati ga u blizini biljaka koje zahtijevaju veću količinu dušika iz tla jer rosopas izvlači previše dušika ako se uzgaja u blizini drugih biljaka, odnosno ako je sadnja previše gusta. Uzgoj biljke u lončanicama u zatvorenom prostoru najbolje je započeti sijanjem pred sam kraj zime. Kad se rosopas jednom uzgoji on se sam dalje razmnožava putem sjemena i korijena. Potrebno je održavanje nasada kako se rosopas ne bi previše gusto rasijao i kako ne bi zauzeo prostor drugim biljkama u blizini.

Rosopas je moguće presaditi podjelom grmova. Ova metoda uključuje presađivanje dijela rizoma biljaka starijih od tri godine. Najbolje vrijeme za presađivanje je jesen. Prvo se biljka izvadi iz zemlje s korijenom da bi se zatim podijelila na toliko dijelova koliko je rizoma razvila. Od jedne odrasle biljke može se odvojiti 57 rizoma, koji će nakon presađivanja postati nove biljke. Sok rosopasa može iritirati kožu pa je prilikom rasađivanja nasada potrebno nositi rukavice.

Ljekovitost i upotreba

Rosopas se smatrao ljekovitom biljkom već kod starih Rimljana. Spominju ga Plinije i Dioskurid u svojim djelima za smanjenje bolova i liječenje oboljenja kože. Sveta Hildegarda preporučuje rosopas za liječenje bolesti kože i to u vanjskoj upotrebi. Najčešće se sabire nadzemni dio biljke (Herba chelidonii) tijekom cvatnje (od travnja do kolovoza) i korijen (Radix chelidonii) na jesen ili u proljeće. Herba se sabire ručno, rezanjem nadzemnog dijela biljke te se brzo suši na temperaturi od 50-60 °C. Nadzemni dio biljke sadrži 0,1 do 1 % benzilizokinolinskih alkaloida, kelidonsku kiselinu, flavonoide, saponine, karotenoide. Rosopas sadrži mješavinu alkaloida među kojima su najzastupljeniji koptizin i helidonin, a njihov udio u korijenu se kreće od 0,8-3 %. Oni imaju spazmolitičko djelovanje na glatku muskulaturu probavnog sustava (želuca i crijeva), žučovoda, ali i bronhija.

Sangvinarin pak djeluje analgetički. U narodnoj medicini sok rosopasa koristio se u liječenju različitih kožnih oboljenja, poput bradavica, raznih ranica, posjekotina, žuljeva itd. Nanošenje soka na površinu kože u nekih osoba izaziva alergiju. Svježa biljka ne smije se koristiti za unutarnju upotrebu jer je otrovna. Usitnjena svježa biljka ima oštar i neugodan, odbojan miris, dok je osušena biljka gotovo bez mirisa, a okus je oštar, gorak i dugo se ne gubi. Rosopas možemo i sami ubrati tijekom suhog i toplog dana kad je vidljivo lučenje žuto-narančastog soka iz stabljike. Tijekom branja čitave biljke preporučljivo je nositi rukavice jer bi sok mogao uzrokovati manje iritacije na koži. Znanstvena istraživanja još uvijek ne potvrđuju djelovanje rosopasa u zdravstvene svrhe, a pozitivna svojstva su stečena iskustvom. Rosopas se može konzumirati u obliku krema, masti, balzama, tinkture, direktnim nanošenjem biljnog soka (virusne bradavice) i pripremom čaja od rosopasa.

Tinktura od rosopasa

• 70 % alkohol ili domaća rakija  500 ml
• sušeni cvjetovi i stabljike rosopasa
• staklena posuda od 500 ml koju možete hermetički zatvoriti
• tamna staklena bočica za čuvanje tinkture

Tinktura se radi po uobičajenom receptu. U veliku staklenku ili neku drugu posudu stavite rosopas, prelijte ga alkoholom i zatvorite. Protresite da se mješavina promućka. Posudu držite tri tjedna na tamnom mjestu, ali svako malo protresite kako bi se svi sastojci bolje sjedinili. Nakon što je gotovo, procijedite tekućinu i prebacite u posudu od tamnog stakla. Rok trajanja ove domaće tinkture je oko pola godine.

Sirup od rosopasa

Uzmite jednu žlicu svježe iscijeđenog soka s dvije žlice meda. Smjesa se izmiješa i tako gusta ukuhava. Kuha se naglo i pri tom skida pjena, zatim se stavi u bocu te odozgo nalije malo konjaka ili rakije i dobro zatvori. Ovako pripremljen sirup od rosopasa liječi od bolesti gušterače i jetre. Liječi od žutice, bolesti slezene, vodene bolesti, melankolije i kroničnog kožnog osipa. Prije konzumacije se dobro promućka i uzima se po jedna žličica prije jela. Također, u istu se svrhu može pomiješati šaka usitnjenog lišća rosopasa sa pola kilograma domaćeg cvjetnog meda. Uzima se po jedna čajna žlica ujutro natašte i prije spavanja.

Uvarak od rosopasa

15 grama stabljike i korijena kuhati sat vremena u dvije litre vode na laganoj vatri. Uvarak pomaže u slučaju kroničnog osipa, svraba, bubuljica, ali i izraslina na koži. Ovako pripremljen uvarak od rosopasa može služiti i za obloge. Parenje uvarkom od rosopasa (svježeg po mogućnosti) pomaže protiv grčeva maternice i grčeva od kamenaca u mokraćnom ili žučnom mjehuru i bubrezima. Nakon toga dobro je trbuh obložiti talogom biljke koji je ostao nakon cijeđenja, pa sve dobro i toplo poviti.

Čajna mješavina za liječenje jetre

Rosopas je biljka koja je sastavni dio čajne mješavine protiv bolesti jetre.

• Rosopas (Chelidonium majus) 20 g
• (Teucrium montanum) 20 g

• Paprena metvica (Mentha piperita) 15 g
• Matičnjak (Melissa officinalis) 15 g
• Dupčac (Teucrium chamaedrys) 15 g
• Petrovac (Agrimnia eupatoria) 15 g

Sve se biljke osuše, usitne, sastave i dobro pomiješaju kao bi se ravnomjerno raspodijelile. Tri velike žlice ove čajne mješavine popariti s pola litra kipuće vode, poklopiti i poslije dva sata procijediti. Ovako pripremljen čaj pije se uz tri glavna obroka, i to najmanje pola sata prije jela.

Prirodni lijek za žuticu

• List rosopasa (Chelidonium majus) 20 g
• Cvijet i list divljeg pelina (Artemisia vulgaris) 20 g
• Iđirot (Acorus calamus) 15 g
• Češnjak (Alium sativum) 2 češnja
• 8 velikih žlica domaćeg cvjetnog meda
• 1 litra bijelog vina

Sve navedene sastojke stavite u vino i kuhajte oko 20-ak minuta. Pije se jedna šalica ujutro natašte, druga pola sata prije jela, a treća pola sata prije spavanja.

Čajna mješavina za liječenje astme

Za liječenje astme i smanjenje bolova disajnih organa priprema se čajna mješavina od navedenih biljaka. Kao i u prethodnoj, sve biljke se osuše, usitne i pomiješaju. Tijekom dana  pije se čajna mješavina prokuhana u pola litra vode.

• Rosopas 20 g
• Podbjel (Tussilago farfara) 20 g
• Plod prave krkavine (Rhamnus cathartica) 20 g
• Petrovac (Agrimonia eupatoria) 20 g
• Dimnjača (Fumaria officinalis) 20 g