Divlji i pitomi kesten su potpuno dvije različite vrste koje pripadaju različitim porodicama, a zbog sličnosti ploda su dobile isti naziv – kesten. Plod pitomog kestena, osim što je ljekovit, i jestiv je, dok se kod divljeg koristi samo u ljekovitim pripravcima.

Pitomi kesten je stablo kojem je stanište u šumi te se ubraja u šumsko voće, dok je divlji kesten zapravo kultivirana vrsta koja najčešće služi u dekorativne svrhe, ali je cijela biljka vrlo ljekovita.

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.)

""

Divlji kesten je listopadno stablo koje može narasti više od 30 m, a prirodno raste na području jugoistočne Europe. Zbog prekrasnih, velikih cvjetova te razgranate krošnje, u svijetu i kod nas se koristi u dekorativne svrhe u parkovima i drvoredima uz ceste, a razvijeno je nekoliko ukrasnih formi. Dobra je medonosna vrsta. Spada u istoimenu porodicu divljih kestena Hippocastanaceae. Pupovi se mogu i sušiti, no dosta su smolasti pa treba više vremena da se osuše. Cvjetovi se odvajaju od peteljki i suše kratko vrijeme na toplom mjestu. Plod se može sušiti tako da se nariba i suši u tankom sloju ili se suši cijeli na toplom mjestu (ne u blizini vlage).

Za razliku od pitomog kestena, plod divljeg kestena nije jestiv, ali se ujesen sakuplja zbog ljekovitih svojstava. Zbog svojih se ljekovitih svojstava koristi gotova cijela biljka: pupovi, cvjetovi, listovi, kora, pa čak i korijen. List se sakuplja u proljeće i suši se na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Kora se skida s mladih grana koje su debljine ruke, u proljeće ili jesen. Suši se na toplom i prozračnom mjestu te se usitnjena pohranjuje u zatvoreno pakiranje. Pupovi se beru u rano proljeće te se od njih najčešće priprema ekstrakt.

Ljekovitost divljeg kestena

Primarni aktivni sastojak pronađen u ekstraktu divljeg kestena je escin. Čini ga smjesa triterpenskih saponina kojih ima u dosta u smeđoj ovojnici ploda te nešto manje u drugim dijelovima biljke. S obzirom da se saponini pjene, pjenušavi ekstrakt iz sjemena divljeg kestena se nekada koristio za pranje osjetljivih tkanina od svile i vune. Saponini divljega kestena sprječavaju nakupljanje tekućine u organizmu te pozitivno djeluju na vene. Dokazana su pozitivna djelovanja escina te se divlji kesten koristi kao pomoć u terapiji vena i kapilara. Zato jer smanjuje oštećenja kapilara, jača njihove stijenke i štiti od edema. Osim escina, neke od aktivnih komponenti u plodu divljeg kestena su flavonoidi i tanini. Osim toga sadrži i škrob, šećer, ulja i vitamine.

U kori divljeg kestena se nalazi glikozid eskulin (gorka tvar koja se nalazi i u plodu), razne kiseline, tanini, ulje, škrob i smola. Tradicionalno se divlji kesten koristio u pučkoj medicini u obliku ekstrakta za tretiranje raznih oboljenja kao što su reuma, hemoroidi i problema s venama za što se i danas najčešće koristi zbog snažnog antiedematoznog i venotonizirajućeg djelovanja. S obzirom da ima razna djelovanja, pripremaju se razni ljekoviti pripravci (čaj, ekstrakt i mast). Tako kora ima protuupalno, adstrigentno i diuretičko djelovanje. Pripravci se uzimaju u malim dozama za unutarnju uporabu kod oboljenja vena kao što su varikozne, odnosno, proširene vene, slabe vene, zatim hemoroida, promrzlina, opeklina kože, dizenterije i malarije.

Za vanjsku upotrebu koristi se za razne tretmane kože kao što su ekcem i kožni čirevi. Iako oralno uzimanja divljeg kestena može biti otrovno (može izazivati povraćanje, proljev, proširenje zjenica, a kod jačeg trovanja i gubitak svijesti), kod nekih bolesti se koristi kratko vrijeme čaj ili ekstrakt od sjemena koji se konzumira po nekoliko kapljica razrijeđenih u vodi. Pripravci od kore divljeg kestena pomažu kod proljeva, lišajeva, groznice, malarije i upalnih procesa crijeva. Od lista se priprema čaj koji djeluje tonično kod groznice i jakog kašlja. Ekstrakt lista divljeg kestena također pomaže protiv kašlja.

Pripravci od ploda imaju antireumatsko i antineuralgijsko djelovanje te pomažu kod tegoba s prostatom, proširenih vena, venskog krvotoka, kapilarnog krvotoka, proljeva te kod hemoroida. Uljni ekstrakt ploda se koristi za vanjsku uporabu kod reumatskih tegoba. Alkoholni ekstrakt cvijeta divljeg kestena se koristi za liječenje reumatskih tegoba, gihta, artritisa i neuralgija. Od pupova se pripremaju poznate Bachove cvjetne kapi (Bach flower remedies white chestnut), a koriste se za pomoć kod učenja, neželjenih misli, nemogućnosti usredotočenja na sadašnji trenutak i sl. Čaj od pupova pomaže kod gihta, neuralgije i reume. Od korijena se koristi prah kao analgetik za umirivanje prsnih bolova.

Vodeni ekstrakt kore divljeg kestena

Jedna jušna žlica usitnjene kore divljeg kestena se prelije s 2 dcl vode te se ostavi da se namače 12 sati i tada se procijedi. Usitnjena se kora može preliti i vrućom vodom, poklopiti i ostaviti da odstoji 1 sat te tada procijediti. Pije se u gutljajima dvije do tri šalice čaja od ekstrakta na dan.

Mast

200 g svinjske masti (loja) se rastopi te se polako ulijeva 1 dcl alkoholnog ekstrakta kore divljeg kestena uz miješanje. Čim alkohol ishlapi pripravak se makne s vatre i ohladi. Oboljela mjesta na koži se mažu više puta na dan ovim pripravkom.

Čaj

S 2 dcl vruće vode se prelije 1 jušna žlica (oko 1 g) suhih cvjetova ili listova. Ostaviti se da odstoji 5 do 10 min te se tada procijedi. Pije se 2 do 3 šalice čaja tijekom dana u gutljajima protiv kašlja.

Pomoć kod išijasa, upale zglobova i reume

Divlji kesten istuče se, npr. batom za meso, na čistoj dasci te se time napuni staklenka do polovice, a do vrha se ulije 96 %-tni alkohol. Staklenku treba dobro zatvoriti te je ostaviti da odstoji četiri tjedna na suncu ili na toplom mjestu. Nakon toga se procijedi te se tekućinom, koja se dobije, masiraju bolna mjesta, tri puta dnevno tako dugo dok bolest posve ne prestane.

""

Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.)

Smatra se da je domovina pitomog kestena Mala Azija, a u Europu su ga prenijeli najvjerojatnije Rimljani u petom stoljeću pr.n.e. Rasprostranjen je u mediteranskom području. Kod nas raste u šumama brežuljkasto-brdskog područja kontinentalne Hrvatske, u Istri te na otocima Krku i Cresu. Može ga se pronaći u šumama hrasta kitnjaka te u bukovim šumama. Rod Castanea obuhvaća desetak vrsta među kojima je i europski pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) iz porodice bukovki (Fagaceae) kojeg se naziva pitomi kesten. Listopadna je i važna šumska drvenasta vrsta, ali je značajan i kao šumsko voće te medonosna biljka.

Može dati više od 200 kg plodova. Kod nas je poznata sorta lovranski marun iz okolice Lovrana čiji su plodovi gotovo dvostruko veći od kestena pronađenih u šumama, a drvo je puno kvalitetnije. Ranije je pitomi kesten bio važan za proizvodnju kvalitetnog drva za izradu namještaja te se koristio u građevinarstvu, u kemijskoj industriji za proizvodnju tanina, a plod se koristio za prehranu ljudi i stoke. Danas se najčešće koristi kao jesenska poslastica, zdravi fast food, pečen ili kuhan te kao kesten pire. Sve više se koristi kao zamjena za brašno. Zato jer ne sadrži gluten, a mogu se pripremati slastice pa čak i kruh.

Plod pitomog kestena se bere u ranu jesen, od sredine rujna do kraja listopada. Dozrijeva na stablu te kada sazrije bodljikava čahura postaje smeđa. Može se otvoriti na stablu ili kad padne na tlo, no neke ostaju zatvorene što otežava berbu. Berba može trajati duže razdoblje jer ne dozrijevaju svi plodovi u isto vrijeme. Pitomi kesten ima visoku ekonomsku vrijednost zbog nutritivnog sastava koji se najviše cijeni u mediteranskim zemljama. Plod pitomog kestena sadrži 50-60% škroba, zatim šećer (uglavnom saharozu), bjelančevine s visokim sadržajem esencijalnih aminokiselina, vlakna te visok sadržaj vitamina E i B, kalij, fosfor i magnezij. Bogat je izvor fenolnih spojeva, posebno tanina, fenolnih kiselina i flavonoida.

Visok sadržaj ukupnih fenolnih tvari i kondenziranih tanina je određen u ekstraktima rese, vanjske smeđe kore ploda i kore drveta. Smatra se da je pitomi kesten prirodan antioksidant, pogotovo list i ljuska ploda čija je aktivnost povezana s blagotvornim učincima na zdravlje. Zato jer imaju antikancerogeno, protuupalno, kardioprotektivno i neuroprotektivno djelovanje. Alkoholni ekstrakti rese (cvijeta), lista, kore i čahura imaju jaku antimikrobnu aktivnost. Ekstrakt kore pitomog kestena ima antispazmatsko i antivirusno djelovanje. Pitomi kesten je sastavni dio čajeva protiv kašlja, protiv kojeg pomaže i ekstrakt lista pitomog kestena.

Koristi se u obliku homeopatskih kapi koje pomažu kod mentalne iscrpljenosti, beznadnosti, tuge, depresije i sl. Za slične simptome se koriste i Bachove kapi napravljene od cvijeta pitomog kestena (Bach flower remedies sweet chestnum). Ekstrakt lista pitomog kestena se koristi u tradicionalnim terapijama za liječenje upale kože, za liječenje raznih respiratornih bolesti kao što su astma, kašalj i bronhitis.

Čokoladni kesten pire

Kesteni se skuhaju i ogule te se usitne drobilicom za pire krumpir, štapnim mikserom ili u blenderu. S obzirom da kesten ima slatkasti okus, šećer ne treba dodavati. Ohlađeni kesten pire se prelije tučenim slatkim vrhnjem u koji se umiješa žličica gorkog kakaa i posipa se komadićima čokolade.

Njoki od kesten pirea

U zdjeli se pomiješa 350 g kesten pirea i 1 do 2 jaja. Ovisno o veličini te se posoli prema potrebi. Zatim se dodaje glatko brašno dok se ne osjeti pod rukama da je tijesto kompaktno i mekano. Smjesa se premjesti na glatku pobrašnjenu površinu gdje se oblikuju valjci debljine 1,5 cm. Od njih se izrezuju komadiće dužine 1,5 cm kako bi se dobili njoki koji se još malo pobrašne. Istrese se višak brašna te se stavljaju kuhati u posoljenu i vrelu vodu. Kad isplivaju na površinu se prokuhaju još nekoliko minuta. U ovakav recept se može dodati krumpir (oko 0,5 kg) i/ili malo parmezana da se ublaži okus kestena.

""

Prethodni članakKolač bake Jelene
Sljedeći članakPriprema pčelinjaka za zimu i zimske pčele
Monika Vidak, mag.ing.agr.
Rođena je 01.05.1985. u Zaboku. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu 2013. godine gdje je i zaposlena od 2015. godine u sklopu projekta „Genetska osnova količine bioaktivnih hranivih tvari hrvatskih tradicijskih kultivara graha”. Rođena je 01.05.1985. u Zaboku. Osnovnu školu završava u Velikom Trgovišću, a Opću gimnaziju A.G. Matoš u Zaboku. Preddiplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2010. godine završnim radom „Odnos sadržaja klorofila u listu i prinosa zrna u sintetičkoj populaciji kukuruza“, čime stječe akademsku titulu prvostupnika inženjera biljnih znanosti. Diplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2013. godine diplomskim radom „Utjecaj prihrane dušikom na prinos ozimog graška u smjesi s pšenicom“ te stječe akademsku titulu magistra inženjera biljnih znanosti. Tijekom studiranja je bila dobitnica dvije Dekanove nagrade: „Agronomska svojstva novih genotipova ozime grahorice u smjesi s pšenicom“, ak. god. 2008/2009 te „Utjecaj folijarne gnojidbe na prinos herbe i eteričnog ulja kod pet različitih kultivara bosiljka (Ocimum Basilicum L.)“, ak. god. 2010/2011. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je zaposlena od 2015. godine kao stručni suradnik, a od 2017. kao asistent u sklopu projekta HRZZ „Genetska osnova količine bioaktivnih hranivih tvari hrvatskih tradicijskih kultivara graha”, odnosno „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“. 2015. godine upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti.