Naslovnica Rubrike Ostalo Biostimulatori na bazi aminokiselina

Biostimulatori na bazi aminokiselina

Objavio

12. svibnja 2023.

475

U ovoj grupi proizvoda nalaze se preparati koji sadrže različite količine i koncentracije pojedinih aminokiselina.

Dosadašnjim istraživanjima brojnih istraživača (Jardin, 2015., Halpern i sur., 2015., Pecha i sur., 2011.), utvrđeno je postojanje gotovo 250 različitih aminokiselina od kojih 21 ima fiziološki važnu i specifičnu ulogu u metabolizmu biljaka.

Tablica 2. Fiziološke uloge pojedinih aminokiselina

Aminokiselina	Fiziološka uloga aminokiseline
Prolin	Abiotski stres (suša, visoka temperatura) Cvatnja i oplodnja
Glutaminska kiselina	Sinteza ostalih aminokiselina u biljci Otpornost na stresne uvjete Sinteza klorofila
Glicina	Otpornost na stresne uvjete Aktivator procesa fotosinteze
Arginin	Razvoj korijena Sinteza hormona rasta (auxina)
Alanin	Sinteza klorofila
Aspartanska kiselina	Poboljšano usvajanje i metabolizam hraniva
Lizina	Prekursor sinteze ostalih aminokiselina u biljci Poboljšano usvajanje i metabolizam hraniva
Fenilalanin	Prekursor sinteze antocijana (tvari boje)
Valina, Leucina	Prekursor sinteze aromatskih spojeva

Važno je napomenuti da svaki fiziološki proces (cvatnja, oplodnja, rast i razvoj plodova, sinteza suhe tvari i dr.) u biljci za pravilno odvijanje zahtjeva prisutnost određene aminokiseline.

Aminokiseline su specifični spojevi koji se sastoje od amino grupe (koja ima visoki pH) i karboksilne grupe (grupa s niskim pH vrijednostima) te centralno smještenog atoma ugljika. Ovisno o položaju amino grupe, mogu biti L- i D- aminokiseline. Sa strane biljke u metabolizmu iskoristive su samo slobodne (nevezane) L-aminokiseline. Posebnost aminokiselina je da su to spojevi niske molekularne mase, lako se usvajaju (nije potrebna dodatna energija za usvajanje, što je naročito važno kad su biljke pod stresnim uvjetima) i lako penetriraju u list te ne ovise o aktivnosti klorofila.

Jedini aktivni dio biostimulatora na bazi aminokiselina su slobodne aminokiseline (često se označavaju i kao “Free Amino Acids – FAA”). Stoga, biostimulatori koji imaju veću količinu slobodnih aminokiselina imaju znatno bolji učinak protiv stresnih uvjeta. Parametar ukupne aminokiseline pokazuje samo ukupnu sumu slobodnih i vezanih aminokiselina u pojedinom proizvodu. Ona nije parametar na osnovi koje se može procijeniti kvaliteta biostimulatora na bazi aminokiselina.

Aminogram – prikaz količine pojedinih aminokiselina u biostimulatoru

Aminogram je grafički ili tablični prikaz koji pokazuje sastav biostimulatora ili količine pojedinih aminokiselina u proizvodu. Predstavlja vrlo važan tehnološki podatak, jer se biostimulatori na tržištu značajno razlikuju po svom sastavu.

Tablica 3. Primjer aminograma biostimulatora Delfan Plus, Idai Aminoveg 24 i Keramin 24

Iako je ukupna količina slobodnih aminokiselina gotovo ista u sva tri navedena biostimulatora (23-24 %), sastav se značajno razlikuje. Količina tri najvažnije aminokiseline (glutaminska kiselina, glicin, prolin) je višestruko različita, pa će i učinak u polju biti drugačiji. Time se samo još više potvrđuje važnost aminograma kod odabira pojedinog biostimulatora.

Podjela biostimulatora na bazi aminokiselina prema izvoru bazne sirovine

Prema podrijetlu (izvoru) bazne sirovine za ekstrakciju amino kiselina, iste se mogu podijeliti na:

aminokiseline ekstrahirane iz materijala životinjskog podrijetla
aminokiseline ekstrahirane iz materijala biljnog podrijetla
sintetske aminokiseline
aminokiseline dobivene iz metabolita mikroorganizama

Sa stajališta biljke, ne postoje razlike u usvajanju aminokiselina dobivenih iz različitih izvornih sirovina. Biljka prepoznaje određene aminokiseline prema biokemijskom sastavu te ih kao takve može uključiti u svoje fiziološke procese. Ovo je tehnološki vrlo važna informacija, kako se ne bi obmanjivalo korisnike da postoji razlika u usvajanju pojedinih aminokiselina ovisno o izvoru bazne sirovine.

Za proizvodnju aminokiselina koristi se nekoliko tehnoloških postupaka ekstrakcije izvorne sirovine. Najčešće se koriste enzimatska hidroliza i hidroliza upotrebom kiselina.

Tablica 4. Osnovne razlike između enzimatske hidrolize i hidrolize upotrebom kiselina

Vrsta hidrolize	Enzimatska hidroliza	Hidroliza upotrebom kiselina
Sredstvo za hidrolizu:	Enzimatska otopina	Kiselina
Razgradnja peptida:	Razgradnja samo specifičnih peptidnih veza (ovisno o vrsti enzima)	Kompletna razgradnja peptidnih veza
Digestija:	Djelomična (nepotpuna) digestija	Potpuna digestija
Sadržaj slobodnih aminokiselina:	Nizak sadržaj slobodnih aminokiselina	Visoki sadržaj slobodnih aminokiselina
Količina peptida:	Visok sadržaj peptida	Nizak sadržaj peptida
Usvajanje od strane biljke:	Otežano usvajanje od strane biljke (zbog visoke količine peptida)	Lako usvajanje od strane biljke

Postupak razgradnje proteina do aminokiselina

Doza primjene biostimulatora na bazi aminokiselina

Oko optimalne doze primjene biostimulatora na bazi aminokiselina vode se brojna znanstvena i stručna istraživanja, već više od 30-ak godina od kad je krenula primjena biostimulatora u modernoj poljoprivrednoj proizvodnji. S agronomskog stajališta, optimalna doza primjene aminokiselina ovisi o vrsti i razvojnom stadiju poljoprivredne kulture te agroekološkim uvjetima (stanje tla i klima) u kojima se kultura nalazi. Optimalna količina primjene najtočnije se može preporučiti na potrebnoj količini slobodnih aminokiselina. One mogu ostvariti biostimulativni učinak na biljke, odnosno poljoprivrednu kulturu.

Pojam „ultra-efficient“ (engl. „ultra-učinkoviti“) biostimulatori koriste se za označavanje nove generacije biostimulatora koji su učinkoviti u vrlo malim dozama (25-100 mL/ha ili 2,5-10 ml/100 lit. vode, što je višestruko manje nego postojeći biostimulatori na bazi aminokiselina). Sastoje se od velikog broja bioaktivnih spojeva (više od 200) i imaju vrlo široki spektar djelovanja. Koriste se u vrlo intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji gdje je potrebno povećati prinose te ostvariti visoku kvalitetu plodova. Prema novoj EU klasifikaciji za gnojidbene proizvode, svrstavaju se u grupu mikrobnih biostimulatora. Jedan od prvih „ultra-efficient“ biostimulatora na tržištu, s registracijom po novoj EU regulativi je proizvod Biimore, tvrtke Tradecorp (Španjolska) koji je od 2023. godine dostupan i na hrvatskom tržištu. Koristi se u intenzivnoj proizvodnji jabuke, jagoda i povrća.

Tablica 5. Preporučena optimalna doza primjene biostimulatora na bazi aminokiselina za pojedine poljoprivredne kulture u folijarnoj gnojidbi

Poljoprivredna kultura	Preporučena optimalna doza aminokiselina *(izraženo kao količina slobodnih aminokiselina/ha)*
Strne ratarske kulture (pšenica, ječam)	200-250 grama/ha
Ratarske kulture niske vegetacije (krumpir, soja, grah i sl.)	250-300 grama/ha
Ratarske kulture visoke vegetacije (kukuruz, suncokret)	300-500 grama/ha
Drvenaste kulture (početak vegetacije)	200-250 grama/ha
Drvenaste kulture (rast i razvoj plodova, dozrijevanje plodova)	400-500 grama/ha
Povrtne kulture	200-250 grama/ha

Način primjene biostimulatora na bazi aminokiselina

Biostimulatori na bazi aminokiselina se najčešće primjenjuju u folijarnoj gnojidbi. Kako se radi o organskim proizvodima koji su vrlo dobre kompatibilnosti s ostalim pesticidima i gnojivima, folijarna primjena je najčešći način primjene.

Potreban je oprez kod miješanja biostimulatora s bakrenim i sumpornim preparatima te je kod primjene određenog biostimulatora poželjno napraviti test probu ili tražiti dodatni tehnički savjet od prodavača/distributera biostimulatora. Isto tako, folijarna primjena ima vrlo brzi učinak, što je vrlo važno u učinkovitom odgovoru na stresne uvjete.

Osim folijarne primjene aminokiseline se mogu primijeniti i kroz sustave fertirigacije, naročito u proizvodnji povrća, jer se dobro usvajaju i preko korijena. Mogu se primijeniti i kod potapanja kontejnera presadnica povrća ili zalijevanja poljoprivrednih kultura.