Kukci su najbrojnija skupina životinja i ljudi ih svakodnevno uočavaju svugdje oko sebe. Tako i u vrtu gdje ih velik broj ljudi smatra štetnima i pokušava suzbiti. Pri tome često zaborave da velik broj kukaca nije fitofagan. To znači da se ne hrane biljkama i ne uzrokuju štete, a mogu biti vrlo korisne u vrtu.
Korisni kukci oprašuju biljke i štite ih od štetnika, a kukci koji borave u tlu poboljšavaju fizikalno-kemijska svojstva tla. Također, stvaraju povoljne uvjete za rast biljaka. Božje ovčice, mrežokrilke, bogomoljke, parazitske osice, trčci, uholaže, pauci i pčele samo su neke vrste korisnih kukaca koje najčešće borave u vrtu. Najvažniji preduvjet za privlačenje i očuvanje korisnih kukaca u vrtu je nekorištenje kemijskih sredstava za zaštitu bilja.
Primjenom kemijskih sredstava ne uništava se samo štetna fauna, nego i svi drugi kukci koji mogu biti vrlo korisni. Osim kemijskih sredstava za zaštitu bilja, na korisne kukce mogu negativno djelovati i druga nekemijska sredstva za zaštitu bilja koja nisu selektivna. Izbor kukaca koje vrtlari žele privući u svoj vrt i izbor mjera koje će poduzeti kako bi ih privukli ovisi o kulturama koje se nalaze u vrtu i o štetnicima tih kultura. Važno je poznavati korisne kukce, odnosno prirodne neprijatelje poljoprivrednih štetnika te znati na kakvom staništu obitavaju.
Korisni kukci trebaju odgovarajuće uvjete
Korisnim kukcima treba osigurati dovoljno hrane, vode i odgovarajuće skrovište. Redovito zalijevanje vrta koje osigurava vlažne listove i lokvice vode te ostavljanje posudica s vodom koje su ispunjene šljunkom kako se kukci ne bi utopili, osigurat će kukcima stalan izvor vode.
Mnoge vrste kukaca hrane se cvjetnim peludom i nektarom različitih biljnih vrsta. Većini kukaca odgovaraju biljke s mnoštvom sitnih cvjetova s kojih jednostavnije prikupljaju pelud i nektar. Različite biljne vrste, osobito grmlje, živica, trajnice, djetelina i visoka trava su izvrsno skrovište za brojne vrste kukaca. Ostaju u vrtu i nakon vegetacijske sezone te kukci imaju skrovište. Tamo se mogu sakriti od ptica i drugih grabežljivaca te prostor u kojemu mogu prezimiti.
Privlačenje većeg broja vrsta kukaca osigurat će sadnja različitih biljnih vrsta. Pčele prikupljaju nektar s atraktivnih cvjetova, a bumbarima je bitno da je cvijeće u blizini košnice. Biljke poput stolisnika, kopra i maslačka te crvena boja privući će božje ovčice. Mrežokrilka obitava u živicama i privlači je crvena boja. Nju je moguće osigurati bojanjem kućice u crveno i sadnjom biljaka s cvjetovima crvene boje. Velik broj mrežokrilki ugiba tijekom zime, a to je moguće spriječiti izradom kućice ispunjene slamom. Biljke sa sitnim cvjetovima i puno nektara poput divlje mrkve, peršina i stolisnika privući se parazitske osice.
Bogomoljke obitavaju u visokoj travi i grmlju, a privlače ih kadife i kopar. Uholaža je vrsta koja može oštetiti pokožicu nekih vrsta plodova ili ih onečistiti izmetom. Ona ne uzrokuje značajne štete i u vrtu je više korisna nego štetna, stoga joj je potrebno osigurati vlažno i tamno skrovište poput starih komada drva ili glinenih posuda.
Napravite skloništa za kukce
Osim različitih biljnih vrsta, korisne kukce moguće je privući izradom hotela za kukce. Za izradu konstrukcije hotela za kukce potrebni su različiti materijali poput drvenih daski, starih cigli s rupama, kamenih blokova, drvenih trupaca i sl. S obzirom da se kukci vole zavlačiti u sitne otvore kako bi se sakrili od predatora, potrebno je izbušiti rupe ili postaviti materijale s rupama različitih promjera, od 8 do 12 mm. Za to su idealne biljne vrste sa šupljom stabljikom kao što su bambus i trska. Ostatak praznog prostora poželjno je popuniti suhom travom, lišćem, korom drveta i sl. Hotel za kukce je potrebno zaštiti postavljanjem krova kako bi unutrašnjost bila zaštićena od vremenskih neprilika.
Vrtovi bogati različitim biljnim vrstama i skrovitim mjestima privući će brojne vrste korisnih kukaca. Korisni kukci osiguravaju određenu zaštitu i ukoliko ih je dovoljno u vrtu, stvorit će bogat i uravnotežen ekosustav koji neće zahtijevati česte intervencije čovjeka. To se odnosi na primjene kemijskih sredstava za zaštitu bilja koje vode do većih problema poput velikog utroška novca i vremena, pojave rezistentnosti te uništavanja ekosustava.
