Prinosi u ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi su manji, ali očuvanje tla, vode i zraka je važan doprinos zaustavljanju klimatskih promjena. Drugi hrvatski dani biodinamičke poljoprivrede, svečano su otvoreni na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Uvodna predavanja su održali prof. dr. sc. Ivica Kisić, dekan Agronomskog fakulteta na temu Retrospektiva razvoja ekološke i biodinamičke poljoprivrede u Hrvatskoj, a potom je ravnateljica Centra dr. Rudolf Steiner mr. sc. Dijana Posavec, govorila o povijesnom razvoju biodinamičke, posljedično time i ekološke poljoprivrede, sustavima certifikacije i prepoznavanja na tržištu.
Završno predavanje održala je stručna suradnica centra dipl.ing. agr. Amalka Vukelić, predsjednica Odbora za ekološku poljoprivredu HPK, o trendovima u biodinamičkoj proizvodnji, načinima i sustavima gospodarenja te mogućnostima razvoja i privlačenja mladih ljudi u ruralna područja.
Pad ekološke poljoprivrede nakon ulaska u EU
Dekan Kisić je između ostalog, kazao da nije bio lagan put u ekološku poljoprivredu. Posebno prvih godina, kad je trebalo pripremiti stručnu literaturu, ali i nakon ulaska Hrvatske u EU. Tada je prvih godina došlo i do pada ekološke poljoprivrede. Dodao je da se trebamo prije svega osloniti sami na sebe u većoj proizvodnji hrane, bilo u konvencionalnoj ili ekološkoj poljoprivredi, jer nam nitko neće pomoći, da imamo veću samodostatnost hrane na zajedničkom EU tržištu. Prema njegovim riječima, u proizvodnji bilo koje hrane na tržištu, uvijek vladaju trendovi, a na nama je mogućnost izbora. Važno je da ona bude jasno označena te da točno znamo što jedemo. Istina, EU nam daje puno novaca za poljoprivredu, odnosno ruralni razvoj, te moramo naći način da ih potrošimo učinkovito. U protivnom ih moramo vratiti.
–S prosječnih samo 2,94 ha zemljišta po farmi u RH, teško je uspjeti bez primjene znanosti i struke općenito u poljoprivrednoj proizvodnji, upozorava Kisić.
Klimatski otisak na prehrambenom proizvodu
Kako se čulo, svijet je 1960. g. s jednoga hektara prehranjivao 2,3 čovjeka. Danas je to 5,6, a kako broj ljudi na globalnoj razini stalno raste, trebat će prehraniti još više ljudi. Nadalje, u to vrijeme godišnje, prije 60 godina, potrošnja svinjskog mesa je bila 320 milijuna svinja. 2014. g. je njihova godišnja potrošnja bila već 1,5 milijardi svinja.
Kisić drži da su klimatske promjene sve izraženije, kao i klimatski otisak na prehrambenom proizvodu te da će cijene hrane zasigurno rasti. Istina, prinosi u ekološkoj i biodinamičkoj poljoprivredi nikada neće biti kao oni u konvencionalnoj. Takav način proizvodnje hrane, što se tiče očuvanja tla, vode i zraka, odnosno života na zemlji je puno više od toga. Najviše novca, jer se globalno eko tržište mjeri u milijardama eura, vrti se u ekološkoj kozmetici gdje je sve ‘organic’. Nama ostaje da što prije pristupimo komasaciji zemljišta. Zemljište je raskomadano, na što je ukazivano još prije više od 150 godina.
O ekološkom stočarstvu više kod Džakule nego na fakultetu
Kisić je preporučio studentima dvije stručne knjige, koje su napisane još prije 40-ak godina, a važne su za ekološku poljoprivredu. To su ”Tajni život tla” i ”Tajni život biljaka”, jer se i biljke, kaže, međusobno svađaju, ali i zaljubljuju, te bolje rastu, ako imaju mogućnost da slušaju glazbu, posebno onu klasičnu, napomenuo je prof. Kisić. Drži da je nezaobilazna i knjiga ”Osnove biološkog voćarstva” prof. Pave Kriškovića iz 1976. g., koja je teško onomad dobivala recenziju u Zagrebu, a doživjela je nekoliko prijevoda i na svjetske jezike. Istaknuo je i knjigu dr. Darka Znaora ”Ekološka poljoprivreda” koja više govori o biodinamici.
Dekan Kisić spomenuo je i više zaslužnih profesora u ekološkoj poljoprivredi počevši od Jana Čižeka. On je prvi počeo uvoditi ekološku poljoprivredu kod nas te dao 1993. g. smjernice BIOS-a, kao i prof. Davor Šamota sa Sveučilišta u Osijeku. Nije zaboravio istaknuti i Mariju Ševar, koja je nažalost preminula u lipnju ove godine. Naravno, spomenuo je između ostalih i eko vizionarku Zoru Maštrović, Željku Gudelj-Velaga, vezano za naš prvi zakon o ekološkoj poljoprivredi te osnivačicu eko imanja Zrno Zlatu Nanić. Tu je i prvi ekološki vinar Branko Čegec iz Zeline.
–No, ako hoćete naučiti što je to ekološko stočarstvo, onda otiđite na eko imanje Rodoljuba Džakule u mjesto Sjeverovac na Banovini. Tamo za mjesec dana rada može naučiti više nego za godinu dana na fakultetu. Svakako trebate posjetiti i eko sajam u Njemačkoj BioFach u Nűrnbergu. Tamo možete vidjeti ne samo kvalitetne eko proizvode već i isto takvu ambalažu, kao i njihove cijene. Tamo je isto tako nepojmljivo da primate poticaje, bili oni ekološki ili konvencionalni, a da nema proizvoda na tržištu, istaknuo je Kisić.
Od Glasgowa na kraju ništa!
–Cilj nam treba biti zaštiti što više naših domaćih, lokalnih proizvoda, jer svi u EU, bilo Španjolci ili Talijani, prodaju svoje regije, lokalno uzgojenu hranu, napominje prof. Kisić, koji je i autor knjige ”Uvod u ekološku poljoprivredu”.
Ekološka poljoprivreda ne može prehraniti svijet, ali ga može spasiti od klimatske katastrofe. Poznat je slučaj herbicida glifosat. On će vjerojatno 2022. godine biti zabranjen, a prije toga je već podijelio Europu, koja se našla na udaru zagađenosti, koja je definitivno tu. Naime, EU se već našla sama na vjetrometini smanjenja štetnih emisija. Od političkog skupa u Glasgowu, gdje se žestoko udaralo po globalnom zatopljenju, na kraju u zaključcima nije bilo ništa.
Zdrava hrana kao prirodni lijek
Ravnateljica Centra dr. Rudolf Stainer mr. sc. Dijana Posavec kazala je da je ovaj centar, koji je osnovan 2007. g. i smješten u Međimurju u mjestu Donji Kraljevec, Nacionalni referentni centar za biodinamiku, što je nadstandard u ekološkoj poljoprivredi i međunarodno je priznat kao takav. Radi se o holističkom pristupu poljoprivredi, gdje je farma jedan živi organizam s čovjekom u sredini. Cilj je stvaranje humusa i revitalizacija tla, koje ne gubi svoje kvalitete prilikom obrađivanja.
Prema njezinim riječima, razvoj biodinamike u posljednjih 100 godina, od polja do stola je širok pojam. Znak Demeter je uspostavljen još 1928. g. Potrošači, kako onda tako skoro i danas, nisu mogli prepoznati ekološke proizvode na tržištu. Biodinamička poljoprivreda proizvodi zdravu, živu hranu, za koju drži da je prirodni lijek. U Istri i Međimurju, uz kratke lance opskrbe, postoji i sve više biodinamičke hrane na meniju u turističkoj ponudi, koji onda imaju i skuplju ponudu.
Osnovna razlika je da se u biodinamičkoj poljoprivredi u odnosu na konvencionalnu povećava količina humusa. Odnosno, stvara se novi, na dobrobit tla i okoliša. Prema podacima UN-a, u 50 godina je izgubljeno 70 posto humusa u tlu. Na planeti će do 2050. g. biti devet milijardi ljudi, koje će trebati prehraniti. Osim toga, konvencionalna poljoprivreda sada koristi 60 posto zaliha pitke vode. Tu su i brojni skriveni troškovi u poljoprivrednoj proizvodnji. Uz jalova tla, bez humusa, globalno zagađenje je dovelo do nestanka 80 posto kukaca u prašumama.
Nadalje, u konvencionalnoj proizvodnji hrane, klasična poljoprivreda ima 1.350 dodataka, ekološka njih 47, a biodinamička dozvoljava samo 13 dodataka. Prema podacima IFOM-a, proizvodnja i potrošnja u ekoloških proizvoda raste 10 do 12 posto godišnje. Biodinamičkih proizvođača, kaže, ima dosta i u Hrvatskoj. Međutim, oni nisu certificirani oznakom Demeter, dok ih u svijetu ima desetak tisuća u više od 60 zemalja.
Dug put do biodinamičke poljoprivrede
Dug je i zahtjevan put u biodinamičku poljoprivredu, tri plus tri godine, uz obveznog mentora koji vodi poljoprivrednika iz ekološke u biodinamičku poljoprivredu, a koja traži i stavljanje ukupnog poljoprivrednog gospodarstva, ne samo jednog njezinog dijela, pod nadzor biodinamičke proizvodnje.
Obitelj Amalke Vukelić se prije sedam godina odselila iz Zagreba na Varaždin breg. Na dva hektara zemlje, bave se biodinamičkim uzgojem nasada 750 grmova ribiza koje gnoje organskim gnojivom. Riječ je o monokulturi, a mahune su im zelena gnojidba. Istaknula je da ne treba forsirati uzgoj kultura koje nisu primjerene okruženju. Zabranjeno je i rezanje kljunova te kupiranje repova prasadi.
U Njemačkoj, kod uzgoja biljaka, 10 posto ukupne površine na biodinamičkom gospodarstvu mora se ostaviti za očuvanje bioraznolikosti, gdje borave kukci i gušteri. U Portugalu, kukuruz kokičar se uzgaja na 140 ha, uz navodnjavanje, koje se vrti u krug, imaju i divlje životinje na biodinamičkom gospodarstvu.
–Uz obavezno poštivanje plodoreda, nužan je i vlastiti komposter prema Demeteru te upotreba gnoja iz roga krave, koji mora imati prstene, a koji označavaju broj oteljene teladi. Oni se koriste za pripravke 500, 501 i 504, koji se dobiju nakon šest do 12 mjeseci te zriju zakopani u zemlju. To je dobro posebno označiti. Gnojidba u skladu sa sjetvenim kalendarom je temelj biodinamičke poljoprivrede, a nagrada je zdrava biljka i tlo, zaključila je Vukelić.
