Nacionalni park Mljet, naše prvo morsko zaštićeno područje na Sredozemlju, već desetljećima oduševljava mnogobrojne posjetitelje jedinstvenim bojama i mirisima netaknute prirode. Osnovan 11. studenog 1960. godine, ovaj park obuhvaća gotovo 5400 hektara, uključujući i morski pojas koji se proteže 500 metara od obale, pripadajućih otočića i hridi. Time NP Mljet zauzima čak trećinu istoimenog otoka.
Slana jezera, Malo i Veliko, najistaknutije su lokacije ovog zaštićenog područja te predstavljaju iznimno važan geološki i oceanografski fenomen priznat u svjetskim znanstvenim krugovima. Cijela površina Parka bogata je životom, o čemu svjedoče brojne endemske i ugrožene vrste koje ovdje nalaze svoje utočište. Uz prirodne ljepote, NP Mljet privlači i ljubitelje kulturne baštine. U Velikom jezeru smješten je slikoviti otočić Sveta Marija s benediktinskim samostanom i crkvom iz 12. stoljeća, dok se u naselju Polače nalaze impresivni ostaci ranokršćanske bazilike, kasnoantičke rimske palače i termi, svjedočeći o dubokim povijesnim korijenima ljudskog djelovanja na ovom prostoru.
U potrazi za odgovorima o tome kako uskladiti strogu zaštitu prirode s gospodarskim aktivnostima i životom lokalnog stanovništva, uredništvo Gospodarskog lista posjetilo je ovaj naš najzeleniji otok. Razgovarali smo s ključnim djelatnicima stručne službe Javne ustanove Nacionalni park Mljet, koji svakodnevno upravljaju između zakonskih okvira zaštite i potreba zajednice. Naša sugovornica Margarita Polzer, diplomirana inženjerka morskog ribarstva i stručnjakinja za zaštitu prirode, svoju je bogatu profesionalnu karijeru posvetila biologiji mora i očuvanju jadranskog podmorja, a danas uspješno vodi stručnu službu ove javne ustanove.
Ekološka mreža Natura 2000 i specifičnosti upravljanja šumama
Jedno od temeljnih pitanja upravljanja prostorom Mljeta jest preklapanje različitih kategorija zaštite, napose nacionalnog zakonodavstva i europskih direktiva. Voditeljica stručne službe Margarita Polzer detaljno nam je objasnila pravnu i praktičnu razliku između samog Nacionalnog parka i šire ekološke mreže.
Natura 2000 područja su područja ekološke mreže koja mogu pokrivati neka zaštićena područja, ali također u obuhvatu mogu imati bilo koja druga prirodna područja koja nisu zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Ekološka mreža Natura 2000 se proglašava temeljem europskih direktiva i ona je određena zakonodavno uredbom o ekološkoj mreži. Tako da se u našem slučaju ekološka mreža Natura 2000 prostire i preko zaštićenog područja koji je Nacionalni park Mljet, ali i na drugoj strani otoka gdje nema nikakve zaštite temeljem Zakona o zaštiti prirode, kao i tamo gdje je značajni krajobraz, što je zaštićeno područje druge kategorije, istaknula je Polzer.
Nadalje, Polzer objašnjava kako u praksi unutar nacionalnog parka nema gospodarskog korištenja resursa na način na koji se to provodi na komercijalnim poljoprivrednim površinama i šumama. Naglasila je da se upravljanje šumama u NP Mljet ne provodi kroz klasične uređajne programe koji ciljaju na drvnu masu, već je ono samodržavajuće i strogo usmjereno na zaštitu i obnovu kroz poseban Program zaštite i obnove šuma. U rječniku zaštite prirode, svako planirano iskorištavanje drvne građe je isključeno, a fokus je stavljen isključivo na nesmetano odvijanje prirodnih ekoloških procesa, što podrazumijeva da nema nikakve umjetne dosadnje stabala.
Kad je riječ o uklanjanju vegetacije, intervencije stručne službe svedene su na minimum i provode se isključivo radi sigurnosti posjetitelja i očuvanja infrastrukture. Polzer navodi kako se uklanjaju samo oni borovi koji izravno ugrožavaju sigurnost na cestama ili planinarskim putevima, primjerice stabla koja se opasno nagnu ili ona koja prirodno padnu uslijed jakog nevremena. Nasuprot tome, svako stablo koje padne dublje u šumi, makar i pedeset metara od puta, ostaje tamo gdje je palo kako bi se prirodno razgradilo i obogatilo šumski ekosustav. Korištenje je, prema njezinim riječima, dopušteno i poželjno jedino na poljoprivrednim površinama, što Javna ustanova aktivno potiče.
Sustav protupožarne zaštite kao ključ očuvanja najzelenijeg otoka
Zbog guste vegetacije alepskog bora i crnike, Mljet je iznimno podložan ljetnim požarima, no zahvaljujući izvrsno organiziranoj stručnoj i protupožarnoj službi, katastrofalni scenariji se uspješno izbjegavaju. Godišnje se na području parka zabilježe jedan do dva požara, najčešće uzrokovana udarom groma tijekom ljetnih nevremena. Međutim, te su opožarene površine u pravilu iznimno male – uglavnom se radi o svega stotinjak ili dvjestotinjak četvornih metara. Brza reakcija i rana dojava ključni su čimbenici u sprječavanju širenja vatre.
Fizička osmatračnica smještena na vrhu brda Montokuc igra nezamjenjivu ulogu u ovom sustavu. Osim što pruža impresivan pogled na cijeli nacionalni park i služi kao atraktivan vidikovac za posjetitelje, ona je primarno operativno središte s kojeg se nadzire čitav teren. Obrana otoka od požara temelji se na sinergiji triju operativnih snaga: profesionalne Javne vatrogasne postrojbe (JVP) Mljet, dobrovoljnog vatrogasnog društva DVD Mljet sa sjedištem u Babinom Polju te specifičnog društva DVD Montokuc.
Baza DVD-a Montokuc nalazi se u sklopu same Javne ustanove u Goveđarima, a njegovo članstvo čine većinom sami djelatnici Nacionalnog parka koji su primarno fokusirani na hitno gašenje unutar granica zaštićenog područja. Zahvaljujući takvoj organizaciji, vatrogasne i čuvarske ekipe stižu na mjesto požara u roku od svega 15 do 20 minuta, što onemogućuje razvijanje velikih požarnih fronti. Posljednji katastrofalni požar koji je poharao veći geografski dio Mljeta dogodio se davne 1917. godine, što svjedoči o stoljetnoj uspješnosti preventivnih mjera i promijenjenog odnosa prema ekosustavu, unatoč tome što su šume danas gušće nego desetljećima prije.
Poljoprivreda u službi bioraznolikosti i poticaji za lokalno stanovništvo
Povijesno gledano, stanovnici unutar današnjih granica Nacionalnog parka Mljet bili su snažno orijentirani na ekstenzivnu poljoprivredu i stočarstvo. Plodna zemlja nakupljala se u specifičnim kraškim kotlinama i poljima zaštićenima okolnim brdima, gdje su se generacijama uzgajale autohtone kulture. Međutim, procesi depopulacije, iseljavanja mlađeg stanovništva te snažan zaokret prema turističkoj djelatnosti doveli su do masovnog zapuštanja poljoprivrednih površina. Iz perspektive zaštite prirode, ta su napuštena polja iznimno važna jer predstavljaju takozvana doprirodna staništa – jedine otvorene površine u inače potpuno šumovitom parku.
Margarita Polzer naglašava važnost ovih površina za cjelokupni ekosustav i bioraznolikost Parka. Prema njezinim riječima, ta su otvorena staništa ključna za opstanak brojnih životinjskih vrsta, od gmazova poput ugrožene kopnene kornjače i specifičnih vrsta zmija, pa sve do nebrojenih vrsta kukaca i ptica grabljivica koje ne mogu loviti u gustoj šumi, već hranu pronalaze isključivo na preglednim, otvorenim poljima. Kako bi spriječili da ta vrijedna staništa nepovratno zarastu u šumu alepskog bora, Javna ustanova NP Mljet osmislila je i implementirala interni pravilnik o poticajima za poljoprivredu i stočarstvo.
Kroz ovaj program, Ustanova iz vlastitih sredstava sufinancira nabavu sadnica domaćih sorti vinove loze, održavanje stabala maslina (poput autohtone mljetske sorte Pačica koja prva dozrijeva i daje vrhunsko ulje), te cijepljenje i zaštitu palmi od crvene palmine pipe u urbanim vizurama naselja. Poticaji se dodjeljuju po pojedinačnom stablu masline ili čokotu vinove loze na privatnim parcelama, bez obzira na njihovu veličinu, pa se tako mogu prijaviti i mještani s tek nekoliko stabala ili trsova. Godišnje nam se na ovaj javni poziv javi oko 50 lokalnih poljoprivrednika, naglasila je Polzer.
U segmentu stočarstva situacija je znatno skromnija – poticaje koriste svega dvije osobe koje drže stado od dvadesetak ovaca na izdvojenom otočiću Glavat. Ta je ispaša ključna za održavanje tamošnjeg kamenjarskog travnjaka. Što se tiče ostalog domaćeg blaga, mještani drže tek pokoju kozu isključivo u stajama i za kućnu upotrebu, dok klasičnih, slobodnih stada na otoku više nema.
Problem podivljale stoke
Nekontrolirano napuštanje stočarstva donijelo je, međutim, i ozbiljne ekološke te gospodarske probleme. Nekadašnje domaće koze, koje su stariji mještani zbog bolesti ili nemoći s vremenom prestali nadzirati, s godinama su se potpuno odmetnule u divljinu. Formirale su divlja stada koja danas lutaju cijelim otokom, brsteći mlade nasade maslina, vrtove i autohtonu vegetaciju, nanoseći time goleme štete preostalim poljoprivrednicima. Voditeljica stručne službe objasnila je pravne korake koje Ustanova poduzima kako bi riješila ovaj problem, istaknuvši da su trenutačno u postupku dobivanja službene dozvole za odstrel tih odmetnutih koza.
S obzirom na to da ta stoka zakonski ne spada u lovnu divljač, rješavanje ovog pitanja zahtijevalo je dugotrajnu i složenu proceduru te koordinaciju između Ministarstva zaštite prirode i Ministarstva poljoprivrede kako bi se pravno dokazalo da životinje nemaju vlasnika i da ugrožavaju ekosustav. Na vanjskom dijelu otoka, izvan granica parka, Ustanova u svrhu kontrole populacija divljači usko surađuje s lokalnim Lovačkim društvom “Mljet”.
U sklopu internog pravilnika, Javna ustanova posebno sufinancira nabavu repelenata – kemijskih spojeva koji učinkovito odbijaju divljač, a pritom su potpuno neškodljivi za ljude i same životinje. Pravilnikom je definirano da Ustanova sufinancira te repelente u visokom iznosu od 80%, a na javni poziv mogle su se prijaviti sve zainteresirane osobe s cijelog otoka Mljeta, a ne samo unutar granica Nacionalnog parka.
Mještani su prilikom prijave izrazili svoje konkretne potrebe i duljinu granica parcela koje žele obraniti od divljih svinja, zečeva ili koza, na temelju čega je stručna služba precizno izračunala potreban broj boca. Nakon što su repelenti naručeni i isporučeni prema broju prijavljenih, korisnici su prilikom preuzimanja na pošti morali platiti tek preostalih 20% iznosa. Učinkovitost ove mjere već je praktično potvrđena na terenu kroz suradnju s lokalnom zajednicom i edukaciju. Prošle je godine odrađen pilot projekt koji je pokazao izvrsne rezultate u praksi, posebice za vrijeme jematve, odnosno berbe grožđa na poljoprivrednim površinama koje se nalaze u neposrednoj blizini šume. Zbog tih iznimno pozitivnih iskustava, organizirali smo i posebnu stručnu radionicu u Babinom Polju, smještenom u samom središtu otoka, kako bi se svi zainteresirane mještane detaljno educirali o tome kako pravilno i s maksimalnim učinkom koristiti ova sredstva na svojim posjedima, objasnila je Polzer.
Prirodna sukcesija autohtonih šuma
S biološkog stajališta, šumski ekosustav Mljeta nalazi se u specifičnoj fazi prirodne sukcesije, o čemu nam je detaljnije govorio Osvin Pečar, viši stručni savjetnik, biolog i ekolog u Javnoj ustanovi NP Mljet. Pečar objašnjava kako šumari i biolozi potpuno drugačije promatraju šumski prostor – dok šumari gledaju gospodarski aspekt kroz drvnu masu i kubike, za stručnu službu nacionalnog parka bor je tek pionirska vrsta i dio šireg Natura 2000 staništa, koji s vremenom treba prepustiti svoje mjesto kvalitetnijoj autohtonoj zajednici.
Na prostoru parka nema klasičnih šumskih radova niti izvlačenja zaraženih stabala, pa se stoga ni populacije potkornjaka trenutačno aktivno ne suzbijaju, već se situacija isključivo monitorira u suradnji sa znanstvenim institucijama. Prema njegovim riječima, ekološka ravnoteža na Mljetu je stabilna i nema nikakvih populacijskih iskakanja štetnika.
Čak i u slučaju eventualnog većeg napada potkornjaka, ekološka šteta za park ne bi bila kritična. U podstojnoj etaži većine mljetskih borovih šuma već se nalazi izvrsno razvijen podmladak hrasta crnike (česine). Ako bi borovi iz bilo kojeg razloga nestali, crnika bi jednostavno preuzela dominaciju i šuma bi prirodnim putem prešla u svoju stabilnu, primarnu klimatogenu zajednicu, ističe biolog Osvin Pečar koji se osvrnuo i na fenomen agresivnog širenja alepskog bora na napuštena polja, opisavši ga kao pionirsku vrstu čija je evolucijska sudbina usko vezana uz vatru.
Borova šuma doslovno živi za požar. To njoj treba da bi se ponovno obnovila, jer njezine šišarke pod utjecajem visoke topline pucaju i lete metrima daleko, šireći sjeme. Zato već dvije do tri godine nakon požara na opožarenim površinama vidite brojne mlade borove, napominje Pečar, dodajući da su za razliku od ostatka Dalmacije, gdje su požari često plod ljudskog nemara ili namjere, na Mljetu uzročnik u 95% slučajeva isključivo suha bura i udar munje.
Nadzor morskog ekosustava i budućnost mljetskog gospodarstva
Jednako važan, ako ne i najkompleksniji dio rada stručne službe odnosi se na morski pojas Nacionalnog parka Mljet. Zaštita morskog ekosustava ne trpi improvizacije, stoga Ustanova već dugi niz godina provodi redoviti, sustavni monitoring koraljnih grebena i bentoskih zajednica u suradnji s Biološkim odsjekom Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) iz Zagreba. Znanstvenici pomoću posebnih podvodnih uređaja za bilježenje podataka (data loggera) kontinuirano prate temperaturu mora i parametre koji ukazuju na stabilnost ili ugroženost morskog života uslijed klimatskih promjena.
U pogledu ribarstva, unutar granica Nacionalnog parka na snazi su stroga ograničenja. Komercijalni izlov ribe je u potpunosti zabranjen, dok je lokalnom stanovništvu i posjetiteljima dopušten isključivo rekreativni ribolov uz strogo definirane alate i količine (udica, vrša, parangal i osti). Kako bi se pritisak na riblji fond držao pod kontrolom, Javna ustanova godišnje izdaje i prodaje maksimalno do 40 ribolovnih dozvola, što se pokazalo kao održiva mjera koja zadovoljava potrebe lokalnih obitelji, a ne narušava prirodnu reprodukciju morskih organizama.
Gospodarska realnost Mljeta danas je neraskidivo vezana uz turizam, koji generira glavninu prihoda za otprilike 850 stalnih stanovnika otoka. Nacionalni park bilježi stabilan priljev gostiju koji se na godišnjoj razini kreće oko 120.000 posjetitelja, dok je rekordne predpandemijske 2019. godine ta brojka premašila i 140.000 gostiju. Ipak, ovisnost o turizmu donosi i sezonski karakter zapošljavanja. Dok stručna služba, koju čine svega tri do četiri djelatnika, radi intenzivno tijekom cijele godine na izradi strateških planova upravljanja i održava radionice s lokalnom zajednicom, u ljetnim mjesecima Ustanova zapošljava brojne sezonske radnike kako bi se adekvatno primio i usmjerio toliki broj turista. Nedostatak stručnog kadra i izoliranost otoka ostaju najveći izazovi za budućnost.
Natječaji za zapošljavanje novih biologa ili agronoma često su neuspješni jer se nitko ne javlja, a kada se i pojavi adekvatan kandidat, prepreka najčešće postaje nemogućnost pronalaska smještaja na otoku. Poljoprivreda tako ostaje tek sporedna, popratna djelatnost pojedinih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Poljoprivredne površine u gospodarskom smislu masovne proizvodnje na Mljetu ne postoje niti su zakonski izvedive, no njihovo održavanje u niskom intenzitetu, kroz poticaje koje osigurava Nacionalni park, ključ je u kojem leži tajna dugoročnog očuvanja bioraznolikosti i neprocjenjive krajobrazne vrijednosti ovog jadranskog bisera.
