U broju Gospodarskog lista od 1. lipnja objavljen je prvi dio članka o ugljično neutralnoj poljoprivredi i modelima kojima francuski stočari pomažu u očuvanju okoliša i smanjenju emisije CO2. U nastavku predstavljamo nekoliko primjera farmi iz francuske regije Bretanja.
U Bretanji je zastupljen širok raspon veličina farmi i sustava proizvodnje mlijeka. No, zajedničko je svim tim farmama što se zahvaljujući umjerenoj atlantskoj klimi u Bretanji, proizvođači najviše oslanjaju na stočnu hranu proizvedenu na farmi. Krave pasu najmanje šest mjeseci u godini, a većinom i do 10 mjeseci godišnje. To omogućuje da troškovi hranidbe ostanu prilično niski.
U većini obiteljskih gospodarstava DTS u prosjeku zauzima oko 60% krmne površine. Kukuruz (prosječno oko 40% krmne površine) je najčešće glavna krmna komponenta u obroku za mliječne krave, s obzirom na prilično stabilan prinos tijekom godina (prinos suhe tvari od 13 tona/ha u prosjeku u Bretanji tijekom posljednjeg desetljeća, koji varira od 11 tona do 15 tona), i to je pouzdan izvor krmiva.
Neki proizvođači teže smanjenju udjela kukuruza u hranidbi. Neki čak biraju i gotovo 100% travnati sustav, većina njih se dijelom oslanja na ekološke subvencije zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za promjenu sustava i održavanje ekonomske ravnoteže svoje farme. S druge strane, udio kukuruza u krmnoj površini ima tendenciju porasta kad se proizvodnja mlijeka poveća. Cijene mlijeka su posljednjih deset godina nestabilne, pa tako i prihodi. Prošle godine u ožujku prosječna cijena mlijeka je bila 370 eura/toni, dok se trenutno cijena kreće oko 440 eur/toni.
Profitabilnost se jako razlikuje između poljoprivrednih gospodarstava
U posljednjih nekoliko godina proizvođači mlijeka su ulagali kako bi proširili proizvodnju mliječnih proizvoda. Također su se zaduživali kako bi se suočili s padom cijena mlijeka. Poticaji (uglavnom potpore iz ZPP-a) pridonose ekonomiji poljoprivrednih gospodarstava, ali su imale tendenciju pada nakon najnovijih reformi ZPP-a, a posebno nedavno s provedbom sheme konvergencije. Oko 90% isporučenog mlijeka u Bretanji prikuplja pet tvrtki.
Kako bi smanjili logističke troškove, većina velikih otkupljivača mlijeka dijeli prijevoznike. Tako poljoprivrednik povezan s jednim prerađivačem može svoje mlijeko prevesti od strane druge tvrtke. U Bretanji se nalazi 40 mljekara – pogona za preradu mlijeka s najmanje 20 zaposlenih. Zanimljivo je da su najveći otkupljivači zadruge kojima se isporučuje 64% proizvedenog mlijeka.
SWOT analiza mljekarskog sektora u Bretanji:
| SNAGE | SLABOSTI | PRILIKE | PRIJETNJE |
| Povoljna klima za proizvodnju stočne hrane – pašarenjeVelika gustoća farmi, industrija, obrazovnih i istraživačkih organizacijaZnatna ulaganja u farme i industrijuŠirok asortiman prerađenih mliječnih proizvodaPrisutnost u Bretanji brojnih tvrtki prehrambene industrije i ugostiteljstva koji koriste mliječne proizvode | Niska ekonomska učinkovitost zbog visokih fiksnih troškova, ograničenog stupnja specijalizacije gospodarstva i raspršenosti zemljišta (fragmentirane i disperzirane zemljišne parcele). Složeni odnosi unutar lanca opskrbe i visoko koncentrirani francuski maloprodajni sektor hraneVrijednost mliječnih proizvoda još uvijek ispod francuskog prosjekaBretonski izvoz fokusiran je na nekoliko zemalja – visoka volatilnost mlijeka i cijena inputa | Rastuća potražnja za domaćim proizvodima i diferenciranim mliječnim proizvodimaPovećana svjetska potražnja za maslacem i siromInovacija i izvozni kapacitetMogućnosti restrukturiranja zbog smanjenja broja farmi | · Starenje stanovništva na farmama i umirovljenje nositelja s kojima će se suočiti u godinama koje dolaze· Poteškoće u pronalaženju zaposlenika na farmi zbog konkurencije drugih proizvodnji koje su manje zahtjevne za rad· Rizik prestanka aktivnosti zbog negativnog novčanog toka· Smanjenje poticaja ZPP-a· Sve veća zabrinutost za okoliš i klimu |
Farma 7 puteva
Nakon eksperimentalne farme Derval, o kojoj smo pisali u prošlom broju Gospodarskog lista, posjetili smo farmu zanimljivog imena „Farma 7 puteva“ (La ferme des 7 chemins). Prema riječima jednog od vlasnika, Cédrica Brianda, naziv su izabrali jer su se odlučili na proizvodnju mlijeka i preradu mliječnih proizvoda težim odnosno zahtjevnijim putevima, što se zapravo odnosi na ekološku proizvodnju.
Naveli smo jednog od vlasnika, a postoje još dvojica vlasnika, partnera i proizvođača na farmi. Oni u partnerskom dogovoru dijele vlasništvo, upravljanje, poizvodnju, ali i zaradu. Farma je u početku bila u vlasništvu samo Mathieua od 1997., no postala je zajedničko vlasništvo 2005. Tad su mu se Cédric i Hervé pridružili kako bi zajedničkim snagama stvorili uzajamnu korist. 
Farma ima eko-certifikat od 1997. godine i na farmi se nalazi 44 krava pasmine Brettone Pie Noir i 35 junica. Krave su na otvorenom i na ispaši većinu godine, i do 10 mjeseci. Prema navodima vlasnika farme, zbog ispaše i genetike, mlijeko ovih krava ima veće molekule mliječnih masti zbog kojih mljeko ima posebnu kvalitetu. Zato su i njihovi mliječni proizvodi cjenovno skuplji, s obzirom na nešto manji okvir i sitniju građu krave koja dosegne do 450 kg, tako da krave daju 9-10 litara mlijeka dnevno zimi, i oko 14 litara ljeti. Laktacija traje 10 mjeseci. Po kvaliteti mlijeka približna je jersey pasmina koju se može naći i u Hrvatskoj. Cjelokupna proizvodnja mlijeka dnevno iznosi nešto više od 300 litara na dan ili na godišnjoj razini oko 115 tisuća tona. Krave na farmi muzu 2 puta dnevno.
Od toga 100 000 ide za preradu, a 15 000 ostaje za telad, koju kasnije prodaju za meso. U preradi ima ostaje oko 70% sirutke. S njom hrane svinje na farmi, također autohtonu pasminu Blanc de l’Ouest (bijela zapadna svinja). Meso tih svinja prerađuju u suhomesnate proizvode koji se poslužuju u pariškim restoranima i tako stvaraju dodatni dohodak na farmi. 
U mini mljekari mlijeko prerađuju u desetak domaćih proizvoda: sir, vrhnje, maslac, autohtoni proizvod gwell koji je u postupku dobivanja zaštićene oznake izvornosti (PDO)
Gwell je tradicionalni proizvod iz regije Bretanja u Francuskoj, napravljen od mlijeka autohtone pasmine krava Bretonne Pie Noir. Gwell je fermentirani proizvod, osebujnog okusa, koji se tradicionalno jede s tipičnim bretonskim palačinkama od heljde poznate kao galettes. Broj grla Bretonne Pie Noir naglo je opao 1960-ih i 70-ih. To je potaknulo uzgajivače da poduzmu mjere za očuvanje kulinarskog naslijeđa svojih predaka na temelju zajedničkih vrijednosti, promičući malu i ekološku poljoprivredu i lokalna tržišta. Za uzgoj ove autohtone pasmine dobivaju i poseban poticaj od 180 eura po grlu godišnje.
Izravnom prodajom u vlastitom dućanu uspiju plasirati oko 45% svih proizvoda, a 45% ide putem udruženja/zadruge. 10% proizvoda kupe ugostitelji.
Farma ima površinu od 90 ha, od kojih su većinom pašnjaci, a na dijelu se proizvode razne žitarice za krmivo. Tri partnera se vode životnom filozofijom da su sami svoji gazde, ali da u suradnji olakšavaju jedan drugom, a i dio su zadruge. Tako im je udruživanje nezaobilazan način poslovanja. Pri tome vode računa da se na farmi poštuje bioraznolikost kroz očuvanje okoliša i prirodnih ekosustava, da čuvaju autohtone pasmine, proizvode i prerađuju sve u organskoj proizvodnji, a ujedno i ulažu u osuvremenjivanje farme. Tako su 2018. g. nabavili novi pasterizator. Prošle godine su postavili solarne kolektore na farmi s kojima proizvode električnu energiju za potrebe farme, a najnovija investicija im je kupnja još 46 ha zemljišta i objekta od 1800m2 za pokretanje povrćarske proizvodnje za svježu upotrebu i hranu za svinje, stoga im se pridružuje i 4. partner.
Farma de Kerbizien
U Francuskoj je uobičajeno da se farme otkupljuju kad se vlasnici više ne žele ili ne mogu baviti poljoprivrednom proizvodnjom. To je bio slučaj i sa životnim partnerima Christelle Martin i Mickaëlom Gergaudom. Oni su 2017. kupili farmu “La ferme de Kerbizien”, obiteljsku farmu mlijeka, koja je od 2011. u ekološkoj proizvodnji. Počeli su kao 3 partnera, ali je sada farma u cijelosti u vlasništvu ovog para. Treća je osoba bila zadužena za preradu mlijeka u sireve. Kad su ostali sami, Christelle se educirala za proizvodnju mliječnih prerađevina, s tim da je već imala poljoprivrednu podlogu.
Prije je radila kao poljoprivredni tehničar, a čak je svoju praksu odradila na ovoj farmi kod prijašnjih vlasnika. Za Mickaëla je ovaj korak bio radikalniji, uključivao je profesionalnu preobrazbu, jer prije nije imao doticaja s poljoprivredom. Njihovo prvo ulaganje kao novih vlasnika bilo je diverzificiranje aktivnosti. Organsko mlijeko koje krave proizvode iz pašnjačke trave ili iz sijena sušenog u njihovoj štali sada se prerađuje u 6 različitih vrsta sira. Za sir naziva „Ugoda“ (Plaisir) dobili su nagradu (srebrnu medalju) na pariškom poljoprivrednom sajmu. 
Imaju 99 krava koje hrane sijenom sa 120 ha koje obrađuju. Od toga je 20 vlastitih, a 100 ha u zakupu od privatnih vlasnika. Godišnje proizvodu 630 tisuća litara, 230 tisuća prerade, a 400 tisuća ide u otkup preko lokalne zadruge.
Pomoću europskih fondova dobili su 55 tisuća eura s kojima su sufinancirali nabavu strojeva na farmi. Imaju posebnu ventilaciju za sušenje sijena s kojim mogu izvući i do 3000 litara voda u jednom danu i tako ubrzati proces sušenja i spriječiti pojavu mikotoksina u pljesnivom sijenu. Također imaju stroj za manipulaciju sijena.
Njihova farma je jedna od 44 udružene farme diljem Francuske s eko proizvodnjom mlijeka i mliječnih prerađevina u mreži “Invitation à la ferme (IAF)” koje je brendiralo svoje proizvode i koja se brine o prodaji, marketingu, i nekim zajedničkim uslugama i nabavi za sve članice. Putem tog udruženja proizvodi ove 44 farme prodaju se na oko 2000 maloprodajnih mjesta.
Lait’coloscore je ekološki pristup koji je pokrenula mreža “Invitation à la Ferme”. Ona izračunava ugljični otisak svojih mliječnih proizvoda, od polja do isporuke proizvoda. Cilj pristupa je smanjiti ugljični otisak djelovanjem na najutjecajnije aspekte emisije CO2. Za izračunavanje ugljičnog otiska mlijeka koristi se model Cap2ER koji je razvio nacionalni institut za stočarstvo u Francuskoj.
Christelle i Mickaël imaju cilj pronaći pravu ravnotežu između rada i profitabilnosti. Nakon nekoliko vrlo radnointenzivnih godina, sada imaju dobre tehničke i ekonomske rezultate. Zadnjih mjeseci minimizirali su kupnju hrane za životinje. Time su ojačali svoj cilj da svojim kupcima ponude što je više moguće lokalne organske proizvode. U budućnosti planiraju razvoj nove vrste sira.
