U prošla dva broja Gospodarskog lista (1. i 15. lipnja) objavili smo primjere farmi iz francuske regije Bretanja. Na njima se koriste modeli smanjenja ugljičnog otiska za postizanje ugljično neutralne poljoprivrede. Slijedi posljednji nastavak ovog serijala o francuskim poljoprivrednicima koji pomažu u očuvanju okoliša.

Još jedan primjer preuzimanja farme vidjeli smo na farmi Danilo. Kad su prijašnji vlasnici farme, peta generacija vlasnika, odlazili u mirovinu 1999. godine, a da nisu imali nasljednika, Noël Danilo je shvatio potencijal ove poljoprivredne strukture koja datira iz 1820. Odlučio se kupiti farmu koja je vrlo dobro pozicionirana, s pašnjacima koji okružuju farmu i sve parcele su susjedne i povezane. Prethodno je radio u tvrtki koja se bavi agroopskrbom, no htio je imati nešto svoje. Uz tako dobro strukturiranu farmu i mogućnost dugoročnog najma, Noël je preuzeo farmu pod zakup. Imala je 58 ha (trajni travnjaci i kulture kukuruza, graška i žitarica) i 46 muznih krava. One su proizvodile 207.765 litara mlijeka godišnje.

Povećao je i broj krava pasmine Prim Holstein na 70 i površinu farme. Tako sad ima ukupno 67 ha, od čega je 37 ha pašnjaka. Na 30 ha se proizvode žitarice i kukuruz za hranidbu krava kad nisu na ispaši. Trenutno proizvodi oko 500 000 litara mlijeka koje ide u otkup u Sodiaal, jednu od najvećih zadruga u Bretanji. Za mlijeko dobiva oko 420 eura/t u zadnjih nekoliko mjeseci. Prije toga je cijena bila znantno niža, oko 350 eura po toni. Cijena u ožujku je porasla na 442 eura/t. Jedna naljepnica na ulaznim vratima na farmi navodi da se od mlijeka proizvedenog na ovoj farmi hrani 2000 ljudi.

Noel Danilo ima 67 ha pašnjaka na farmi koje okružuju staju s kravama, pa mu je jednostavnije organizirati ispašu na susjednim parcelama

Ono što je zanimljivo jest da je Noel sve prilagodio da posao na farmi može obavljati jedna osoba i da se za potrebe krava sve osigura s farme. Tako nema dodatne kupovine stočne hrane i cilj je da krave budu što duže na ispaši. Tako je poduzeo niz koraka. Na farmi nema junica koje su na uslužnom uzgoju na drugoj farmi i tako ima bolju kontrolu i učinkovitost. Također se posvetio boljem gospodarenju pašnjacima.

Živica i mlijeko sretnih krava

Vrlo se pozorno organiziraju pašnjačke parcele na kojima su krave na ispaši, a što je jednostavnije zbog povezanosti susjednih parcela, koje su odvojene jedino živicom koju je na farmi Noel Danilo počeo intenzivno saditi jer je bio uključen u više projekata iz kojih je i financirao nabavu oko 3500 različitih biljnih vrsta za živicu koja okružuje parcele i farmu u dužini oko 3 km. Živica je prije nego što je on zakupio farmu bila samo na međi. Sad je i svaka parcela odijeljena i ima oko 150 m živice po hektaru u prosjeku. Razlog za veću sadnju živice je dvostruki; 1. time se smanjuje erozija tla, zbog nagiba terena od 3%; 2. dobrobit životinja jer raslinje je sklonište i hlad za krave kojima je ugodnije i prirodnije stanište s različitom vegetacijom. Takve krave imaju ugodniji život i na farmi proizvode mlijeko sretnih krava.

Još jedan korak koji je ovaj francuski stočar poduzeo je promjena omjera soje/uljane repice, prema ekonomskoj situaciji: 60% soje/40% uljane repice) i zamjena soje u omjer obroka od 100% uljane repice.

 I robot za mužnju i ispaša

Pomoću europskih fondova na kojima je dobio 30 tisuća eura, opremio je i prilagodio prostor u kojem se nalazi robot za mužnju. Ukupna investicija u robotiziranu mužnju iznoslila je oko 180 tisuća eura. Uspio je uskladiti ispašu krava s robotiziranom mužnjom i automatizacijom je pojednostavio posao i smanjio potrebu za ljudskim radom. Prije nabave robota imao je oko 8000-8500 litara godišnje po kravi, a s robotom ima oko 9000-9500. Po kravi dobiva oko 25 l na dan. Mlijeko ima prosječno 4,2% mliječne masti i 3.3-3,5 % proteina. Mlijeko isporučuje svakih 48 sati; osobito mu je važno da zadruga otkupljuje mlijeko, a ne industrija. Tako se i od njegovog mlijeka proizvodi sir tipa ementaler pod brendom „Entremont“.

Također u suradnji s istom zadrugom postavlja 80 košnica pčela kad su njegovi usjevi u cvatnji. Ne koristi sintetičke pesticide i uglavnom je na farmi gnojidba organskim gnojivima. Član je udruge za razvoj bioraznolikosti i cilj mu je „razumno stočarstvo“. S 23 godine prakse imao je brojne odluke kojima je promovirao dobre okolišne prakse. Razmišljao je unaprijed o brizi za okoliš i neodrživosti intenzivne proizvodnje mlijeka.

Primjerice, kao dio aktivnosti u toj udruzi, svakih 14 dana odabere parcelu na kojoj broji kukce i oprašivače. Farma je i dio projekta CAP2ER za smanjenje ugljičnog otiska. Imali su procjenu prema kojoj je ustanovljeno da je farma 2019.godina imala 0,9 kg CO2 po litri mlijeka. Do 2024.g cilj je smanjiti na 0,82 kg CO2/l. Od 2015g. kad je kupio i počeo koristiti robot za mužnju povećao se ugljični otisak farme. Tako se uključio u program niskougljičnog stočarstva. Dio pristupa je da se ugljik pohranjuje (sekvestrira) što je postigao sadnjom živice te upravljenjem stadom; planira uložiti još oko 10000 eura u dodatno smanjenje otiska na 0,75 kg CO2/l. Prosjek na francuskim farmama je 0,87kg CO2/l.

Što se tiče budućnosti farme, nakon 23 godine Noel se sprema u mirovinu. Farmu će preuzeti Samuel – Noëlov sin – od 1. siječnja 2023. Samuel je trenutno zaposlen u jednoj konzultantskoj tvrtki, ali se odlučio nastaviti očevim stopama.

Farmu će iduće godine preuzeti Noelov sin, Samuel koji nam je pokazao rad robota za mužnju

Iz programa generacijske obnove farme, Samuel će dobiti 20 tisuća eura kao mladi poljoprivrednik, jednokratno, također od zadruge kojoj isporučuje mlijeko dobit će dodatnih 10 000 eura, ali zadruzi plaća i članarinu od 35 eura po toni proizvedenog mlijeka. Od izravnih i okolišnih plaćanja farma godišnje dobiva oko 22000 eura.

Farma Gaec de la Joue

GAEC de la Joue zajedničko je vlasništvo Bastiena i Catherine, njegove majke. Poljoprivrednom djelatnošću bave se na 290 ha kojgdje uzgajaju najviše uljanu repicu, pšenicu, ječam, grašak, suncokret, kukuruz i soju. U plodoredu se izmjenjuju repica – pšenica – ječam – kukuruz – suncokret (ili mahunarke) – pšenica – ječam. Imaju i peradnjak za 80 000 brojlera, pa gnojivo peradi koriste na njivama, iako koriste i mineralna dušična gnojiva, ali amonijev nitrat umjesto uree, zbog manjeg ugljičnog otiska.

Prosječni prinosi na farmi (ukupno 290 ha):

  • · 90 ha pšenice – 9t/ha,
  • · 50 ha ječma – 8,5 t/ha
  • · 35 ha uljane repice 3,5 t /ha
  • · 45 ha suncokreta 3-3,2 t /ha
  • · 50 ha kukuruza 9-15 t/ha
  • · 15 ha mahunarki: grašak, soja, grah
  • · 5 ha ekološke površine

U travnju 2022. farma je bile podvrgnuta ugljičnoj dijagnostici pomoću metode “Label Bas-Carbone Grandes Cultures”.

Rezultat pokazuje da je neto bilancu farme (emisije stakleničkih plinova – skladištenje ugljika u tlu) moguće smanjiti od 334 t CO2/godini do 82 t CO2/godini. 90% emisije ugljičnog dioksida dolazi zbog gnojidbe; od toga je izvor 70% mineralna gnojiva, a 30% organska, a 10% emisije je od korištenja strojeva.

Koraci koje poduzimaju radi smanjenja ugljičnog otiska:

  • Povećanje udjela mahunarki
  • Bolje korištenje žetvenih ostataka
  • Smanjena upotreba komposta u korist gnoja peradi
  • Smanjena upotreba uree u korist amonijevog nitrata
  • Povećanje zasađene površine izravnom sjetvom
  • Sjetva boba kao pokrovne kulture
  • Sadnja živice

Očekivanja:

  • Poboljšanje ravnoteže ugljika, ali pogoršanje ekonomske isplativosti farme

Ono što nam se učinilo zanimljivo da se na ovoj ratarskoj farmi izbjegava oranje. Koristi se reducirana obrada tla i pokrovni usjevi radi spriječavanja erozije tla, no uz istovremenu skrb za okoliš, koriste i herbicide za desikaciju pokrovnih usjeva, kako bi mogli obaviti sjetvu. Prema riječima mladog francuskog ratara, praksa je da se kod no-till obrade smiju koristiti herbicidi. Na farmama gdje se ore, ne koriste se herbicidi. Inače je smanjena uporaba ostalih pesticida. Za suzbijanje repičinog sjajnika koriste metodu izbora sorte na površini na kojoj namame sjajnika. On onda radi manje štete na usjevu sorte repice koja dolazi u kasnijem roku. Njima je prihvatljiva šteta od 10-30 posto na usjevima od bolesti i štetnika, što smo primijetili na jednoj parceli. Međutim, ne troše novce na insekticide i fungicide. Također, rijetke su im štete od vremenskih nepogoda.

Na kraju nas je zanimalo je li rat u Ukrajini utjecao na cijene žitarica i uljarica i u Francuskoj. Kao ratari, ova obitelj kaže da rast cijena njima ide u korist i sigurno će im biti veća isplativost proizvodnje. Međutim i troškovi sjetve su bili veći, a teško je reći kako će se dalje kretati omjer cijena poljoprivrednih proizvoda prema porastu cijena repromaterijala, tako da su i oni u neizvjesnosti što će se događati u bližoj budućnosti.

Posljedica rata u Ukrajini i kretanje cijena žitarice i repromaterijala brine i francuske ratare

Gospodarski list će i ubuduće donositi primjere poljoprivredne prakse u drugim državama. Nikad nije naodmet vidjeti razna iskustva, a možda i naši poljoprivrednici dobiju neku ideju kako mogu poboljšati proizvodnju i isplativost na svojem obiteljskom gospodarstvu. Ono što je evidentno jest da će se poljoprivreda u idućim godinama sve više usmjeravati prema „zelenim mjerama“. Kako smo vidjeli u Francuskoj, poljoprivrednici će za svoje nastojanje u očuvanju okoliša i prirode biti i novčani poticani.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVino uz žlicu u Floresu
Sljedeći članakUspješna priča LAG Moslavina
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.