Travarice spadaju u specijalne rakije koje se dobivaju maceracijom aromatičnog i ljekovitog bilja u rakiji. Travarice se kao i likeri tradicionalno proizvode u mnogim kućanstvima. Kao baza se najčešće koristi rakija komovica ili loza. Travarice se proizvode na dva načina, a svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Također će travarice biti različitog izgleda, mirisa i okusa ovisno o odabranoj tehnologiji.

Travarica se može proizvesti na dva načina:

  • Maceracija suhih aromatičnih biljaka u gotovoj rakiji ili destilatu (40 – 60 %vol.)
  • Maceracija suhih aromatičnih biljaka u sirovom destilatu (mekoj rakiji) od 30 %vol. i ponovna destilacija

Oba dva načina uključuju maceraciju ili namakanje bilja u rakiji kroz određeno vrijeme, obično je to od 24 sata pa do tri tjedna, ovisno o željenom rezultatu.

Prvim načinom dobit ćemo obojanu, zeleno-žutu rakiju, koja uz sve aromatične tvari i boju ekstrahiranu iz biljaka, ima i određenu količinu fenolnih tvari (tvari gorčine) koje su poznate kao antioksidansi te utječu pozitivno na ljudski organizam.

Takva travarica će biti izuzetno bogata aromatskim spojevima te treba biti oprezan prilikom izrade i koristiti onoliku količinu trava da takva rakija ne bude previše „agresivna“ i aromatski previše intenzivna. Travarica mora biti decentnih mirisa i blago zelene boje, pa se može reći da u ovom slučaju vrijedi izreka „manje je više“.

Drugim načinom, prepicanjem rakije travarice dobit ćemo prozirni, bezbojni destilat koji će u sebi nositi hlapljive mirise aromatičnih trava koje su se koristile u maceraciji. Takav destilat neće sadržavati fenolne spojeve (antioksidanse) kao travarice dobivena prvim načinom, jer su fenoli uglavnom nehlapljivi. Time će takve travarice biti vrlo finih, čistih mirisa ali bez tvari gorčine u okusu, pa će na ukus biti malo drugačije, „mekše“. Takve travarice možemo kasnije i obojati na način da u nju na kratku maceraciju stavimo nekoliko listića neke aromatične biljke koju smo koristili za aromatiziranje (često je to ruta, menta, matičnjak…). Čim biljka otpusti klorofil i oboji rakiju u nježno zelenu boju, preporučuje se ocijediti rakiju i ukloniti biljni materijal. Za obojenje je dovoljno 24h maceracije jedne vrste biljke u količini 2g na 1L rakije travarice.

Najčešće biljke koje se koriste za travarice

  • Matičnjak (Melissa officinalis)
  • Kadulja (Salvia officinalis)
  • Timijan, majčina dušica (Thymus serpillum)
  • Komorač (Foeniculum vulgaris)
  • Menta (Mentha piperita)
  • Miloduh (Hyssopus officinalis)
  • Ružmarin (Rosmarinus officinalis)
  • Pelin (Artemisia absinthium)
  • Ruta (Ruta graveolens)
  • Vrijes (Calluna vulgaris)
  • Borovica (Juniperus communis)
Proizvodnja travarice maceracijom suhog bilja u rakiji komovici

Prilikom odabira aromatičnog i ljekovitog bilja u proizvodnji travarica treba koristiti biljke za koje ste sigurni da ne sadrže visoke koncentracije štetnih/otrovnih tvari! Važna je količina po litri i vrijeme kontakta (od nekoliko sati do 20 dana). Kao primjer treba navesti rutu kod koje treba koristiti maksimalnu dozu od 10 g/L biljnog materijala i maksimalno 30 dana maceracije u rakiji. Sve iznad navedenog može dovesti do abortivnog djelovanja! Neke od biološki aktivnih tvari iz aroma prirodnog podrijetla čija je količina u hrani ograničena su pulegon i tujon. Tujon je prisutan kod pelina i kadulje, a pulegon kod metvice (mente). Sušenjem biljke se koncentracije pulegona smanjuju pa se zbog toga preporučuje koristiti suhe biljke u maceraciji.

PROČITAJTE JOŠ:

Konzumacija jakih alkoholnih pića u svijetu i Hrvatskoj

Podjela jakih alkoholnih pića

Proizvodnja likera

Recepti za likere

Recepti za travarice

Izrada domaćeg gina

Osnovno o kušanju rakija i likera

Prethodni članakProizvodnja likera
Sljedeći članakRecepti za likere
izv. prof. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj
Dr.sc. Marin Mihaljević Žulj radi kao asistent na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 2009. godine na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo. Kao autor ili koautor objavio je dvadesetak indeksiranih radova, te četrdesetak stručnih radova i jedan priručnik. Znanstveni interesi vezani su mu uz tehnologiju vina, te tehnologiju proizvodnje voćnih rakija, rakija od grožđa i vinjaka. Dr.sc. Marin Mihaljević Žulj rođen je 22. listopada 1981. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 2007. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, na temu „Praćenje stanja zaraženosti fitoplazmama kultivara chardonnay na pokušalištu Jazbina“. Doktorsku disertaciju na temu „Utjecaj kvasaca i amonijevog sulfata na pojavu netipične arome starenja u vinu rajnski rizling“ obranio je 2015. godine. Od 2009. godine zaposlen je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao asistent, na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo. Sudjeluje kao suradnik u nastavi na modulima „Vinarstvo“, „Osnove tehnologije rakija od grožđa i vinjaka“, „Predikatna, pjenušava i specijalna vina“ na preddiplomskom studiju, smjer Hortikultura, te na modulu „Tehnologija vina“, „Kemija mošta i vina“, „Kakvoća rakija od grožđa i drugog voća“ na diplomskom studiju, smjer vinogradarstvo i vinarstvo. Uže područje znanstvenog rada je vinarstvo. Bio je mentor 5 završnih radova i neposredni voditelj 7 diplomskih i 10 završnih radova. Do danas bio je suradnik na znanstvenom projektu „Uzroci netipične arome starenja vina“, stručnim projektima Zagrebačke županije „Poboljšanje kakvoće vina Pinot crni u Zagrebačkoj županiji“, „Poboljšanje kakvoće proizvoda od jabuka i kupina- proizvodnja vina od jabuka i kupina“, „Utjecaj folijarne gnojidbe aminokiselinama na kakvoću vina Kraljevina“ te VIP projektu “Primjena suvremene tehnologije u proizvodnji vina Frankovka” Od 2014. certificirani je senzorni ocjenjivač vina i voćnih vina sukladno Pravilniku o organoleptičkom (senzornom) ocjenjivanju vina i voćnih vina u RH. 2014. godine završava tečaj senzornog ocjenjivanja jakih alkoholnih pića u Austriji (World-Spirits Academy - Bad Kleinkirchheim). 2013. godine sudjelovao je u znanstveno-stručnoj edukaciji „Lallemand malolactic fermentation education“ u Toulouseu (Francuska). Do sada kao autor ili koautor ima objavljeno 18 znanstvenih radova od kojih su 4 rada iz skupine a1, 6 radova iz skupine a2 te 8 radova iz skupine a3. Koautor je priručnika „Proizvodnja jabučnoga vina na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima“. Stručna djelatnost ogleda se u četrdesetak članaka objavljenih u domaćem časopisu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom.