U većini naleta vozila na divljač neće se moći dokazati ničija krivnja. Prema prijedlogu izmjena Zakona o lovstvu, tada će i vozač i lovoovlaštenik sami snositi svoju štetu. Štete od divljači tako bi se velikim dijelom prebacile na građane.
Što donose izmjene Zakona o lovstvu?
Hoće li jasnija pravila za štete od divljači donijeti bolju zaštitu poljoprivrednicima i vozačima, pokazat će tek praksa nakon usvajanja u Saboru. Vlada je u lipnju usvojila prijedlog izmjena Zakona o lovstvu. Nakon toga su sve izmjene upućene na javno savjetovanje. Otvoreno je pitanje koliko će biti primjedbi i hoće li ih zakonodavac prihvatiti. Ipak, naslućuje se da baš i neće.
Poljoprivrednici, vlasnici vozila, pa i sami lovci nisu zadovoljni ponuđenim rješenjima ovog gorućeg problema. Zakonodavac, međutim, ističe drukčije ciljeve. Prema njegovim navodima, izmjene bi trebale jasnije razgraničiti odgovornost uvođenjem načela dokazane krivnje.
Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić objasnio je kako bi to izgledalo u praksi. Vozač će odgovarati za štetu ako je vozilom upravljao protivno prometnim propisima. Lovoovlaštenik će odgovarati tek ako je šteta nastala zbog provođenja skupnog lova. Ako nijednoj strani nije dokazana krivnja, svaka će snositi vlastitu štetu.
Jasniji i pravedniji sustav naknade štete od divljači?
Izmjene Zakona temelje se na podatcima o dosadašnjoj provedbi. Štete u naletima vozila na divljač kontinuirano rastu. One financijski opterećuju državni proračun i lovoovlaštenike, a prate ih dugotrajni sudski postupci i pravna nesigurnost.
Naknade se dosad financiraju putem jedinstvene police osiguranja preko Hrvatskog lovačkog saveza. Tako je iz državnog proračuna od 2018. godine isplaćeno više od 55 milijuna eura. Zato je, prema riječima ministra Vlajčića, trebalo jasnije urediti odgovornost svih sudionika i smanjiti prostor za različita tumačenja.
Zakon o lovstvu ujedno postaje poseban zakon (lex specialis). Uz načelo dokazane krivnje, cilj je smanjiti pravnu nesigurnost i broj sporova. Također se želi rasteretiti proračun i lovoovlaštenike te uspostaviti pravedniji sustav.
Država je problem šteta riješila – prestaje ih plaćati
Reakcije s terena, međutim, govore drukčije. Prema njima, država je pronašla jednostavno rješenje za problem šteta – prestaje ih plaćati. Ponuđene izmjene predviđaju sljedeće:
- ako je vozač prekršio prometne propise, odgovarat će za štetu,
- ako je nesreća posljedica skupnog lova, odgovarat će lovoovlaštenik,
- ako nema dokazane krivnje nijedne strane, svatko snosi vlastitu štetu.
U većini slučajeva ničiju krivnju neće biti moguće dokazati. Zbog toga će i vozač i lovoovlaštenik morati sami podmiriti svoju štetu i troškove.
Vozači plaćaju više, država i lovoovlaštenici manje
Dosad su troškovi naknade štete bili raspoređeni. Prema novom zakonu prebacili bi se na građane. Popravak vozila vozači bi plaćali iz vlastitog džepa ili putem kasko osiguranja.
Budući da je riječ o pozamašnim iznosima, u javnoj raspravi opravdano se traži učinkovitiji model naknade štete od divljači. Vozači tako dobivaju veću osobnu odgovornost za događaje na koje najčešće ne mogu utjecati. S druge strane, lovozakupnici i proračun smanjuju svoju odgovornost i troškove.
Štete od divljači na usjevima: kraći rokovi i više obveza
Za poljoprivrednike kojima divljač uništava usjeve novi zakon pooštrava rokove i povećava obveze. Dosadašnji sustav doveo je do brojnih sporova. Ustavni sud je prošle godine ukinuo dio odredbi o prijavi štete jer ih je smatrao nejasnima.
Prema novim pravilima postupak izgleda ovako:
- oštećenik mora prijaviti štetu lovoovlašteniku u roku od 7 dana od uočavanja,
- u sljedećih 30 dana dužan je predložiti sporazum o naknadi,
- lovoovlaštenik mora odgovoriti u daljnjih 30 dana,
- postignuti sporazum ima snagu ovršne isprave,
- ako sporazuma nema, rok za tužbu je godinu dana.
To je znatno kraće od dosadašnje tri godine. Osim toga, sud će odbaciti tužbu ako oštećenik prethodno nije pokušao riješiti stvar izravno s lovoovlaštenikom.
Poljoprivrednici su također obvezni poduzeti mjere zaštite imovine, poput ograđivanja, čuvanja usjeva ili agrotehničkih mjera. U protivnom gube pravo na naknadu štete.
Veće ovlasti županija i dulji zakup lovišta
Županije s druge strane dobivaju veće ovlasti. Nadležno tijelo može narediti utvrđivanje brojnog stanja divljači ili naložiti izgon divljači. Ako lovoovlaštenik ne provodi zaštitu, tijelo može angažirati drugu osobu za lov na njegov trošak.
Izmjene Zakona predviđaju i dulji zakup lovišta, do 20 godina. Osim toga, domicilne lovačke udruge dobile bi prednost za pravo lova.
