Mirta (Myrtus communis L.) zimzelena je grmolika biljka iz porodice mirtovki (Myrtaceae), raširena na Mediteranu. Kod nas samoniklo raste u srednjoj i južnoj Dalmaciji, osobito na Visu i Hvaru. Osim za proizvodnju poznatog likera mirto, koristi se u aromaterapiji, a sadi se i kao ukrasna vrsta. Uz malo više brige može se uzgajati i u kontinentalnim krajevima.
Uzgoj mirte: svjetlo, tlo i sadnja
Mirta je svjetloljubiva i otporna biljka. Dobro podnosi sušna, sunčana i kamenita staništa, pa se često koristi za pošumljavanje krša. Nakon požara brzo se obnavlja. S druge strane, niske temperature i hladni vjetrovi mogu joj naštetiti.
Mirta se može razmnožavati sjemenom, no sjemenke prirodno miruju i teško kliju. Zato ih prije sjetve treba posebno pripremiti. U rasadnicima se stoga češće koriste reznice, uz hormonske preparate koji potiču ukorjenjivanje.
Najbolje vrijeme za sadnju mirte je proljeće ili jesen. Biljci odgovaraju propusna tla bogata humusom, neutralne pH reakcije. Odmah nakon sadnje treba je umjereno zalijevati, sve dok se korijen ne razvije. Nakon toga mirta postaje vrlo otporna na sušu. Redovito orezivanje potiče gušći rast i pravilan oblik grma.
Mirta u posudi u kontinentalnim krajevima
U kontinentalnim krajevima mirtu je najbolje saditi u posude. Ljeti može stajati na otvorenom, a zimi je treba premjestiti u zaštićen prostor. Prostorija treba biti prozračna, s temperaturom od 4 do 6 °C.
Cvatnja i plodovi mirte
Postoje dvije podvrste mirte, communis i tarentina. Prema boji zrelih plodova razlikuju se i dvije sorte: melanocarpa s plavkasto-crnim plodovima te leucocarpa sa žućkastim plodovima.
Vegetacija kreće u travnju, kad se pojavljuju prvi proljetni izboji. Za ljetnih vrućina i suše rast može privremeno stati, no nastavlja se čim se uvjeti poprave. Mirta cvate od lipnja do kolovoza. U povoljnim uvjetima krajem ljeta ili početkom jeseni može se javiti i drugi val cvatnje na vrhovima izboja.
Plod je sočna boba veličine 5 do 7 mm. Može biti okrugla, jajolika ili kruškolika, a sadrži jednu do osam sjemenki. Plodovi mijenjaju boju u kolovozu i rujnu, a potpuno dozrijevaju od studenog do siječnja ili veljače. Sjeme šire kukci, ptice i sisavci, ali i vjetar i kiša.
Listove i plodove treba brati isključivo po suhom vremenu. Tako se izbjegava oštećivanje biljke i čuva kvaliteta ubranog materijala.
Ljekovita svojstva mirte
Mirta sadrži niz bioaktivnih tvari: tanine, flavonoide, kumarine, eterična i masna ulja, vlakna, šećere i organske kiseline. Najvrjedniji su listovi i plodovi, bogati eteričnim uljima i fenolnim spojevima. Zahvaljujući tim svojstvima, ekstrakti mirte koriste se i za sprječavanje gljivičnih bolesti plodova nakon berbe.
Sastav eteričnog ulja ovisi o podrijetlu biljke, sorti i uvjetima uzgoja. Najzastupljeniji spojevi su α-pinen, 1,8-cineol i limonen. Tradicionalna medicina mirtu koristi kod dišnih i probavnih tegoba te upala kože. Suvremena istraživanja potvrđuju i njezino antibakterijsko i antivirusno djelovanje.
Ekstrakti i eterična ulja dobivaju se iz plodova, listova, cvjetova i sjemenki. Listovi, bobice i eterično ulje odavno se koriste kod čira na želucu, proljeva, dizenterije, reumatskih tegoba, krvarenja, upale sinusa i leukoreje. Primjenjuju se i u njezi kose.
Eterično ulje i hidrolat mirte
Destilacijom listova dobivaju se dva glavna kemotipa eteričnog ulja mirte:
- 1,8-cineol pomaže kod problema s disanjem, siguran je za primjenu kod male djece i pogodan je za suhu kožu.
- Mirtenil acetat koristi se kod proširenih vena, hemoroida i za poticanje limfne drenaže.
Hidrolat mirte koristi se za obloge na očima i kao pomoć kod konjunktivitisa.
Mirta u kuhinji
Plodovi mirte blago su slatkasti i pomalo smolasti. Jestivi su svježi, a mogu se i konzervirati ili osušiti i koristiti kao začin. Listovi sadrže i do 45 % vitamina C. U kuhinji se koriste slično kao lovor.
Mirta kao ukrasna i medonosna biljka
Zbog lijepog zelenila, bujne cvatnje i dekorativnih plodova, mirta se često sadi kao ukrasna biljka, u vrtovima i u posudama. Ujedno je izrazito medonosna vrsta, cijenjena među vrtlarima.
Naslovna foto: Pixabay
