I lovci mogu držati tog manjeg psa, jazavčara, koji može zamijeniti mnoge druge specijalizirane pasmine. Jazavčar spada u jamare, pasminsku grupu čija su glavna obilježja da vole rovati tlo, i služe za lov jamarenjem na lisicu i jazavca, te zato imaju kratke noge. Kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki jazavčar po veličini i snazi trupa nije mali pas.
Mali je zato što je kratkonog. Hrabar je to, ozbiljan, staložen i pouzdan pas, izvrsnog njuha, oštar i oprezan, nije histeričan, kao što to često znaju biti mali psi. Jazavčari su jedna od rijetkih pasminskih grupa za koju ne postoje standardi za visinu. Težina je do 9 kg, mužjaci obično više od 7,5 kg, a ženke više od 6,5 kg.
Taj mali pas može uraditi mnogo više od lova jamarenjem. Može tražiti, nalaziti i goniti razne vrste sitne i krupne divljači, uključujući i divlje svinje, nalaziti oborenu i donositi manju, pa i onu divljač iz vode. Maleni jazavčar je u stanju zaustaviti ranjenog vepra ili jelena od oko dvjesto kilograma. Tamo gdje nema velikih lovačkih pasa ili usko specijaliziranih, gipki, uporni i izdržljivi jazavčar može osigurati gotovo sve što je potrebno u lovu.
Na krvavom tragu može pratiti i ranjenog smeđeg medvjeda. Naravno, treba koristiti usko specijalizirane pasmine lovačkih pasa, uostalom i selekcionirane za posebne radnje u lovu. Ipak, jazavčar kao manji pas, kojeg mogu držati i gradski lovci u stanu, često mora i može zamijeniti mnoge druge usko specijalizirane pasmine. Osim toga, jazavčar je i dobar čuvar kuće i stana, te zaštitnik djece.
Izvor: Gospodarski kalendar
