Krajem veljače, u Globalnu riznicu sjemena u Norveškoj po prvi puta su pohranjene primke iz hrvatske Nacionalne banke biljnih gena. Riječ je o 153 primke iz skupine žitarica i kukuruza i 8 primki iz skupine povrća. Time je ukupno pohranjena 161 hrvatska primka te ispunjen jedan od ciljeva Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genskih izvora do 2027.
Ova riznica sjemena u Svalbardu slovi kao najvažnija „banka“ na svijetu. Smatra se „trezorom sudnjeg dana“, budući se u nju pohranjuje sjeme iz svih biljnih banaka gena. Služi kao „polica osiguranja“ za opskrbu hrane u svijetu u slučaju katastrofalnih događaja. Riznica posjeduje kapacitet pohrane 4,5 milijuna sorti usjeva i 2,5 milijarde sjemenki, nudeći mogućnosti budućim generacijama da prevladaju izazove klimatskih promjena i rasta stanovništva.
Kao važan genski materijal koji treba sačuvati odabrane su primke hrvatskih tradicijskih sorti koje su se kroz godine prilagodile klimatskim prilikama. Umnažanje sjemena započelo je u 2021. godini, za one primke za koje su se ispunili uvjeti da su već pohranjeni u sigurnosnoj kolekciji koja se nalazi u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Prikupljeni materijal je bilo potrebno ispitati i morfološki opisati, te proizvesti dovoljnu količinu visokokvalitetnog sjemena za adekvatnu pohranu na dvije lokacije.
Naime, Globalna riznica je druga sigurnosna rezerva. To znači da materijal koji se pohranjuje mora biti pohranjen u Nacionalnoj banci biljnih gena u osnovnoj i sigurnosnoj kolekciji. To zahtjeva nekoliko godina umnažanja.
U hrvatsku Nacionalnu banku biljnih gena pohranjeno je 106 primke industrijskog bilja, 207 primki krmnog bilja, 2666 primki ljekovitog i aromatičnog bilja, 332 primki povrća, 471 primka voća, 147 primki vinove loze i 610 primki žitarica. Čuvanjem sjemena u bankama gena osigurana je dostupnost biološke raznolikosti poljoprivrednicima, oplemenjivačima i istraživačima, kao i korištenje budućim generacijama. Pohrana primki u Globalnoj riznici sjemena predstavlja završni čin u lancu očuvanja biljnih genskih izvora. Pruža sigurnost da neće doći do gubitka vrijednog genskog materijala.
