Navedenim člankom dajemo prikaz promjena koje se odnose na ugovaranje osiguranja poljoprivrednih površina u Republici Hrvatskoj, kao i uvjeta za korištenje podmjere 17. – potpora za osiguranje usjeva, životinja i biljaka iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. godine.
Podsjetimo, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je u svibnju objavila natječaj za provedbu Mjere 17 – Upravljanje rizicima, Podmjere 17.1 Osiguranje usjeva, životinja i biljaka iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020., koji je otvoren do 31. prosinca 2020. godine. Navedenim natječajem se osigurava dodjela sredstava bespovratne potpore za financiranje prihvatljivih troškova premije osiguranja za police osiguranja, kako bi se potaknulo postojeće i buduće poljoprivrednike na ugovaranje osiguranja radi smanjivanja ekonomskih gubitaka prouzročenih nepovoljnim klimatskim prilikama i životinjskim bolestima. Ukupan iznos raspoloživih sredstava javne potpore za navedenu mjeru iznosi 100.000.000,00 HRK, s tim da maksimalni iznos godišnje potpore po korisniku iznosi 75.000 eura što obuhvaća do 70% prihvatljive premije osiguranja na način da Europska unija sudjeluje s 85 % udjela, a Republika Hrvatska s 15 % udjela.
Osiguranje šteta od divljači
S obzirom na nastalu štetu od divljači, prisutni su problemi kod utvrđivanja, praćenja i evidencije šteta, odnosno pronalaska optimalnog rješenja za sprječavanje ili nadoknadu nastale štete. Kako bi se ublažile negativne posljedice nastalih šteta, Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske je tijekom tri godine putem Državnog proračuna financiralo policu osiguranja u ukupnom iznosu od 52,7 milijuna kuna. Nastavno na navedeno, Ministarstvo poljoprivrede je po prvi put pristupilo primjeni optimalnog modela osiguranja koje obuhvaćai štete na poljoprivrednim usjevima i nasadima, gdje je ukupna procijenjena godišnja vrijednost premije osiguranja koja je u potpunosti financirana iz Državnog proračuna RH 60 milijuna kuna kako bi se navedenim modelom omogućili ravnopravni uvjeti za sve sudionike te sačuvala poljoprivredna proizvodnja koja trpi štete od divljači.
Budući da odredbe ovog osiguranja tek trebaju stupiti na snagu, poljoprivredni proizvođači koji su godinama trpili štete od divljači i sudskim putem tražili odštetu od lovozakupnika, a koje smo upitali za komentar nisu se željeli javno izjasniti, već će to učiniti kad odredbe budu “pretočene u ugovore o osiguranju”. Smatraju da su nepravedne odredbe o odštetnoj odgovornosti važećeg Zakona o lovstvu najveći teret prebacile na leđa poljoprivrednika i ne vjeruju da je moguće očekivati da bi odredbe ugovora o osiguranju mogle biti protivne Zakonu o lovstvu, tj. povoljnije za provedbu u korist poljoprivrednika.
