Melioracijska mjera – navodnjavanje, omogućuje dovod vode u tlo primjenom odgovarajućeg hidrotehničkog sustava. Sve s ciljem postizanja vlažnosti tla koje je potrebno za razvoj biljaka. Za uspješno navodnjavanje treba dobro odrediti odgovarajuću količinu vode i početak navodnjavanja.

Sustav navodnjavanja sastoji se od vodoopskrbe, distribucije mreža i opreme sustava za navodnjavanje pojedinih parcela. Navodnjavanje se provodi u trenutku kritičnog razdoblja. kritičnim razdobljem se smatra cvjetanje, porast lišća i mladica, formiranje zametaka i rast plodova te se provode četiri navodnjavanja u tijeku razvoja biljke.

Navodnjavanje povećava vrijednost poljoprivredne proizvodnje

Razlikuje se nekoliko tipova navodnjavanja: lokalizirano navodnjavanje (npr. „kap po kap“), navodnjavanje kišenjem, kao i solarni sustavi za navodnjavanje. Hrvatska se nalazi na vrhu EU prema raspoloživosti vode po stanovniku, no, naravno, valja težiti održivom navodnjavanju.

Neke od prednosti primjene navodnjavanja utječu na smanjenje proizvodnih rizika, na razvoj biljke i stabilnost prinosa u slučaju rasta broja sušnih godina. Navodnjavanje jača konkurentnost poljoprivredne proizvodnje i potiče stabilnost poljoprivredne proizvodnje. Između ostalog, navodnjavanje doprinosi ulaganju u tehnologije i inovacije. Služi kao mjera za upravljanje rizikom i posljedično povećava vrijednost poljoprivredne proizvodnje.

U razdoblju od 2005. do 2016. došlo je do pada površina za navodnjavanje i stvarno navodnjavanih površina za 3,5 % odnosno, 6,1 %. Prema dostupnim podacima, u 2016.g. 15,5 milijuna hektara korištenih poljoprivrednih površina u EU bilo je opremljeno za navodnjavanje (8,9 %). Samo 10,2 milijuna hektara se stvarno i navodnjavalo (5,9 %). Niti jedna zemlja u EU nije zabilježila 100 % navodnjavanih poljoprivrednih površina.

U Europi u 2016. g. vodeće zemlje s površinama za navodnjavanje poljoprivrednih kultura su Španjolska i Italija. Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, u 2016. najviše navodnjavanih površina je zabilježeno na Malti (31,4 %), u Grčkoj (23,6 %), Cipru (21 %) i Italiji (20,2 %). U Nizozemskoj je također visokih 29 % površina opremljeno za navodnjavanje, upravo zbog provedbe voćarske i povrćarske proizvodnje koja isto i zahtijeva.

Navodnjavanje površine u EU u 2016. godini (tamnija boja veći udio navodnjavanja)
Izvor: EUROSTAT baza podataka
Navodnjavanje povećava prinose kultura

Na razini Hrvatske, a u sklopu Nacionalnog projekta navodnjavanja, stavlja se naglasak na izgradnju, sanaciju i modernizaciju sustava za navodnjavanje, kao i usvajanje novih tehnologija navodnjavanja u poljoprivrednoj proizvodnji. Fokus je na sektorima koji su osjetljivi na klimatske promjene. Također i oni sektori koji ovise o pristupu vodi (voće i povrće).

Podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj 2,74 % obradivih površina pod navodnjavanjem. Oko 51 % površina je opremljeno za navodnjavanje (AQUASTAT, 2013). Podaci u Strateškom planu ZPP od 2023.-2027. pokazuju kako se navodnjava 1,9 % ukupno korištenih poljoprivrednih površina u Hrvatskoj. U 2020. godini navodnjavanih površina je 29.680 ha, dok je prvotni cilj od 65 tisuća hektara do 2030. godine ublažen. Prema Strategiji poljoprivrede do 2030. je planirano 50 tisuća hektara pod navodnjavanjem.

Kako bi se isto i postiglo, do sada, u Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. godine, omogućeno je korištenje sredstava Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, za ulaganje u izgradnju sustava javnog navodnjavanja. U sklopu operacije 4.3.1. „Investicije u osnovnu infrastrukturu javnog navodnjavanja“ jedinice područne samouprave mogu financirati projekt izgradnja cjelovitog sustava navodnjavanja u skladu s tehničkim rješenjima i građevinskom dozvolom. Posljednji natječaj od 2022. g. istaknuo je kako se za isto moglo ostvariti od minimalnih 15 tisuća EUR do 15 milijuna EUR.

Potpora za sustave javnog navodnjavanja

U Strateškom planu Zajedničke poljoprivredne politike 2023. – 2027. definirana je „Potpora za sustave javnog navodnjavanja“. Sustave navodnjavanja na samim poljoprivrednim gospodarstvima za potrebe primarne proizvodnje financirat će se kroz intervencije 7.3.10 Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, 73.12. Potpora malim poljoprivrednicima i 75.01 Uspostava mladih poljoprivrednika. Planirana sredstva su u iznosu od 82,3 milijuna EUR.

Javni sustavi za navodnjavanje omogućit će poljoprivrednicima dostupnost vode za navodnjavanje na samom poljoprivrednom gospodarstvu. U sklopu prijašnje operacije 4.3.1. ugovoreno je 17 projekata, te se očekuje 6.959,70 ha pod navodnjavanjem. Dodatno se planira 27 projekata koje omogućuju navodnjavanje dodatnih 19.452 ha.

Isplativost navodnjavanja

Prijašnji podaci javno objavljenih studija pokazali su kako je trošak sustava za navodnjavanje mandarina bio manji od 2.000 EUR. Povrat investicije navodnjavanja očekivao je već u trećoj godini. Isto i u slučaju maslina, trošak navodnjavanja je bio niži od 2.000 EUR. Povrat uloženog se mogao očekivati u četvrtoj godini. Slični su i troškovi navodnjavanja za rajčicu. Izračuni su pokazali da su troškovi navodnjavanja bili nešto viši od 2.000 EUR, ali bez navodnjavanja dohodak je bio negativan. Za očekivati je da danas troškovi investicije u navodnjavanje su nešto viši obzirom na promjene na tržištu i neizvjesnost.

Nadalje, trošak navodnjavanja Hadelan i sur. prikazali su na primjeru izračuna pokrića varijabilnog troška (PVT) proizvodnje kukuruza po hektaru. Kao troškovi navodnjavanja uzeti su u obzir cijena vode (ili naknada za navodnjavanje). Trošak amortizacije sustava i njene nabave nisu uzeti u razmatranje. Prinos kukuruza uz navodnjavanje očekuje se oko 11,8 t/ha. Prosječni prinos kukuruza 9 t/ha, a u sušnoj godini 6,3 t/ha. Podaci su pokazali kako je uz cijenu kukuruza od 0,97 kn/kg i 1,81 kn/kg, navodnjavanje isplativo i doprinosi pozitivnom PVT-u u slučaju prosječnog prinosa, kao i u slučaju sušne godine.

Navodnjavanje ratarskih kultura (pr. pšenica i ječam) nije isplativo, kao što je isplativo navodnjavanje voća i povrća. Za područje općine Erdut istraživanje Hadelan i sur. pokazalo je kako dolazi do porasta dohotka u proizvodnji krumpira, rajčice, kupusa, kelja, mrkve i luka od 12 % do čak 85 % u slučaju navodnjavanja. Autori su u istraživanju iz 2018.g. prikazali kako investicija ulaganja u navodnjavanje nije isplativa ako trošak vode bude veći od 2,20 kn/m3.Tada troškovi prelaze očekivane dohotke u investiciju.

Podaci Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva pokazuju kako trošak navodnjavanja u proizvodnji pojedinih kultura se kreće od minimalnih 0,86 % udjela ukupnih varijabilnih troška kod uzgoja paprike (na otvorenom) do maksimalnih 10,90 % udjela troška navodnjavanja za slučaj uzgoja cvjetače na otvorenom.

Minimalni udio troška navodnjavanja u zaštićenom prostoru kreće se od 0,87 % za rajčicu do 1,43 % za uzgoj krastavaca. Trošak navodnjavanja je viši u slučaju proizvodnje na otvorenom nego u zaštićenim prostorima, što je za očekivati. Ovisno o trošku navodnjavanja, sve proizvodnje, neovisno je li riječ o proizvodnji na otvorenom ili u zatvorenom pokazuju pozitivno pokriće svih varijabilnih troškova u proizvodnji.

Navodnjavanje na otvorenom je skuplje i manje isplativo nego u zatvorenom prostoru
Navodnjavanje na farmi
Navodnjavanje povrća u plasteniku

Tablica 1. Udio troška navodnjavanja po izabiranim kulturama

ProizvodnjaUdio troška navodnjavanja u ukupnom varijabilnom trošku (%)
Američka borovnica1,78
Jagoda2,35
Lubenica5,75
Grožđe, stolno2,70
Rajčica na otvorenom1,65
Rajčica na otvorenom – za preradu6,57
Rajčica – zaštićeni prostor0,87
Paprika na otvorenom0,86
Paprika – zaštićeni prostor0,90
Cvjetača na otvorenom10,90
Krastavac na otvorenom – za konzerviranje1,61
Krastavac salatni – zaštićeni prostor1,43
Salata kristalka na otvorenom5,23
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, 2022.

Prethodni članakKakva nas klima čeka u budućnosti?
Sljedeći članak„Strip-till“ i „strip-plant“ metode za poboljšanje plodnosti tla
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.