U sjevernoameričkom društvu duhan se isključivo koristio kao lijek zbog blagih analgetičkih i antiseptičkih svojstava, te su ga primjenjivali prilikom zubobolje ili otvorenih rana. Primjena duhana od samih početaka kao lijeka se raširila. Duhan se inhalirao, žvakao, jeo, pio, pušio, mazao po tijelu, koristio u kapima za oči i napicima. Amerikanci su ga počeli konzumirati i pušenjem.
Svjetska proizvodnja duhanskih proizvoda, ponajprije cigareta procjenjuje se na više od 7 milijuna tona godišnje. Više od polovine ove količine proizvodi se u Kini i Indiji. Svjetskim tržištem duhana vladaju američke korporacije.
Povijest uzgoja duhana u Dalmaciji
Dr. sc. Marin Čagalj iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša objavio je znanstveni rad s povijesnim pregledom uzgoja duhana u Dalmaciji, sa suradnicima Josipom Gugićem i Franom Strikićem. Početne spoznaje o duhanu u Dalmaciji datiraju od 1632. i uvoza duhana iz Ancone u Dubrovačku Republiku.
Prema odluci Senata Dubrovačke Republike iz 1648. uvodi se i povećava carina na uvoz duhana u Dubrovačku Republiku. 1663. uveden je monopol na duhan u Dubrovačkoj Republici. Trajao je sve do 1808. kad je došlo do kraha Republike. Od 1665. Mletačka Republika je proizvodnju i prodaju duhana dala u zakup. Do 1670. u Austriji se duhan mogao slobodno uvoziti i saditi, dok 1701. Car Josip II. nije carskim dekretom odredio monopolska pravila za sadnju, preradu i proizvodnju duhana koji su od tada pripadali državi.
Dubrovnik je postao središte tranzitne trgovine duhana 1721., a duhan je dolazio s Balkana. Trgovina duhana trajala je sve do kraja Dubrovačke Republike. Trgovina duhana bila je moguća zahvaljujući odluci Senata prema kojoj se na sve duhane primjenjuje povlastica slobodnog i nesmetanog tranzita. Ne postoje podaci o proizvodnji duhana na području Dubrovačke Republike (Bauk, 2015).
13.080 gospodarstava uzgajalo duhan
Prema navodima dr.sc. Marina Čagalja 1895. godine duhan je uzgajalo 13.080 gospodarstava, zasadivši otprilike 36 milijuna sadnica. U razdoblju od 1909. do 1913. godine broj sadnica duhana se popeo na oko 70-80 milijuna sadnica koji se uzgajao na oko 1.400 ha. S propasti Austro-Ugarskog carstva i pripojenjem Dalmacije u kraljevinu SHS (Srba-Hrvata-Slovenaca), na Dalmaciju su se počeli odnositi monopolski državni propisi. To je dovelo do propadanja i zatvaranja otkupnih stanica u Biogradu, Drnišu, Splitu, Zadvarju i Dubrovniku. Nakon završetka drugog svjetskog rata proizvodnja duhana se zadržala u području unutrašnjosti Dalmacije i to posebno u okolici Drniša, Sinja, Imotskog i Vrgorca. Tamo je predstavljala značajan izvor prihoda za mnogobrojna poljoprivredna gospodarstva.
Zbog maćehinskog odnosa države prema proizvođačima te favoriziranjem duhana iz Makedonije proizvodnja se u ovom području smanjivala da bi konačno nestala sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kroz povijest, s promjenama vlasti i različitih monopolističkih odredba i zabrana uzgoja duhana koji su se primjenjivali i na Dalmaciju, uzgoj duhana je oscilirao, sukladno zabranama i odredbama. Prvi službeni podaci o proizvodnim količinama i površinama pod duhanom datiraju iz 1884. Tad se na području Dalmacije duhan uzgajao na površini od 3,3 ha, a uzgojem se bavilo 89 gospodarstava. Uzgoj duhana je bio u konstantnom porastu do 1903. Tad se uzgajao na 1.257,2 ha i uzgojem se bavilo 19.793 gospodarstva.
Sukladno povećanoj proizvodnji i potražnji na tržištu duhana, u Dalmaciji su osnivane i duhanske stanice u Vrgorcu i Imotskom. Nedugo zatim i u Drnišu, Biogradu, Splitu, Trogiru, Zadvarju, Metkoviću, Gružu, Vrlici i Kotoru.
Otkupna cijena duhana niža od troškova uzgoja
Od 1931., uslijed velike ekonomske krize u Kraljevini SHS i odredbe o zabrani i ograničenju uzgoja duhana u Dalmaciji, te svrstavanjem duhana uzgojenog u Dalmaciji u niže kategorije i smanjenja otkupne cijene koja je bila niža od troškova uzgoja, za uzgajivače duhana u Dalmaciji su uslijedila teška vremena i duhan se sve više počeo napuštati. Sukladno tome, poraslo je krijumčarenje i šverc duhana. Nakon epidemije plamenjače 1960. i 1962. i značajnog pada proizvodnje duhana počele su se zatvarati i duhanske stanice. Duhanska industrija u Dalmaciji potpuno je iščezla krajem 1970-ih godina. U svijetu, pa tako i u Dalmaciji, duhan je bio zaslužan za gospodarski razvoj i iznimno važna gospodarska grana. Duhan je othranio mnoge obitelji i spriječio njihovo iseljavanje s ruralnih područja.
Čagalj je, sukladno istraživanju, došao do kategorije duhana koja datira još iz 1955. Tad se duhan dijelio u četiri kategorije; Ekstra kategorija, I. kategorija, II. a, b i c kategorija, III. a, b,c i d kategorija, te IV. Kategorija. Dalmatinski duhan je otkupljivan od 1931. po II. B i III. kategoriji (Ožanić, 1955.), a otkupne cijene duhana u tim kategorijama su bile niže od troškova proizvodnje duhana. Trgovačko-industrijska komora iz Splita je 1938. izdala izvještaj po pitanju duhana te prigovorila na niskim otkupnim cijenama duhana, o nepravednom svrstavanju u niže kategorije dalmatinskih i hercegovačkih duhana.
Osnivanjem banovine Hrvatske 1939. godine dalmatinski duhan se otkupljivao prema II. a kategoriji sve do 1941. i početka II. Svjetskog rata. Ekstra kategoriju su činili dobro dozreli, potpuno zdravi i besprijekorno sređeni vršni listovi plemenitih sitolisnih sorata turskog podrijetla, proizvedenih na najbrižljivije obrađenim tlima u Makedoniji.
Problem je nastao jer je broj odobrenih biljaka duhana za sadnju konstantno opadao. Od najviših 88.793.000 (1909. godine) do 42.000.000 (1932.). Međutim, za usporedbu od 1932. godine i monopolističke odredbe o ograničenju broja strukova pao je na najnižih 11.000.000. Kraljevina SHS je odredbu o ograničenju sadnje duhana pravdala činjenicom da su dalmatinski i hercegovački duhan lošije kvalitete od Makedonskog, te ne zadovoljava pušače. Ograničavanjem duhanske proizvodnje i otkupne stanice u Splitu, Drnišu, Biogradu, Zadvarju i Dubrovniku su prestale sa radom, istaknuo je u radu Čagalj.
