Posljednjih mjeseci gotovo da nije bilo hrvatskog medija koji nije objavljivao vijesti o prosvjedima nizozemskih poljoprivrednika. Prosvjedi su često bili i vrlo nasilni, uzrokujući kaos diljem Nizozemske. Ogorčeni nizozemski poljoprivrednici traktorima su blokirali ključne prometnice koje vode prema velikim gradovima, aerodromima i lukama. Nisu ostali pošteđeni niti prilazi velikim trgovačkim i distributivnim centrima hrane. Kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo, često su palili bale sijena, te po prometnicama i javnim prostorima razbacivali stajsko gnojivo.
Društvene mreže, pogotovo Facebook grupe koje su vezane uz poljoprivredu i hranu, bile su preplavljene raznoraznim komentarima. Čak su se i neki naši političari, ali i mnogi poljoprivrednici, uključivali u komentare. Iz njih se najčešće moglo uvidjeti da velikoj većini nije jasno zbog čega su se protesti uopće pojavili i eskalirali do te mjere.
Visokoproduktivna poljoprivreda
Nizozemska je poznata po svojoj visokoproduktivnoj poljoprivredi i prehrambenom sektoru. Ta zemlja je drugi najveći svjetski izvoznik hrane, odmah iza SAD-a i četvrti svjetski izvoznik mliječnih proizvoda.
Nizozemska uprihoduje od poljoprivrede više od Brazila koji je 205 puta veći po površini.
Zbog svoje relativno male površine, raspoloživog poljoprivrednog zemljišta i vrlo guste naseljenosti glad za vrijeme 2. svjetskog rata izazvana nacističkom blokadom na neki je način poticala i vodila nizozemske poljoprivrednike prema traženju rješenja kako proizvoditi više na što manjoj površini. Da bi to bilo moguće moralo se sve više i više oslanjati na tehnološka rješenja koja nesmiljeno troše prirodne resurse, zanemarujući pritom neizostavnu ulogu ekosustava u proizvodnji hrane.
Težnja za učinkovitom poljoprivredom je ekstremna verzija poljoprivredne ekspanzije koja se dogodila širom svijeta u posljednjih stotinjak godina. Naročito nakon 2. svjetskog rata sve većom upotrebom mineralnih gnojiva i kemijskih zaštitnih sredstava u biljnoj proizvodnji. Od nizozemskog poljoprivrednika se desetljećima tražilo da bude produktivan i konkurentan bez obzira na posljedice po okoliš i društvo u cjelini. Sada se od njega očekuje da preko noći usvoji održive načine poljoprivredne proizvodnje. Oni su najčešće u potpunoj koliziji s onim što je dosada radio i kako je to radio.
Intenzivno stočarstvo
Osim toga, Nizozemska je pretrpana stokom u intenzivnom uzgoju. To dodatno pogoršava njezin okolišni otisak i emisiju stakleničkih plinova.
Broj krava u Nizozemskoj po kvadratnom kilometru je enormnih 92 grla, po čemu je apsolutni rekorder na svijetu. Kad to usporedimo s brojem krava u Velikoj Britaniji i Njemačkoj jasno je koliko je ogromno opterećenje po jedinici površine. U Velikoj Britaniji je broj krava 38, a u Njemačkoj 31 grlo po kvadratnom kilometru. Isto tako i bruto bilanca dušika po hektaru korištene poljoprivredne površine je najviša u Europi. Iznosi 167 kg po hektaru. Intenzivna upotreba mineralnih gnojiva dovela je do pojave štetnih i otrovnih algi u vodenim tokovima, izazivajući česte pomore riba i riječne flore i faune. Neka jezera su čak vrlo opasna za kupanje.
Takav razvoj poljoprivrede nije prošao bez neprocjenjivih šteta koje su nanesene ekosustavu i dovodi u pitanje daljnji nastavak poljoprivredne proizvodnje. Nizozemske krave proizvode toliko stajskog gnojiva da poljoprivrednici muku muče s njegovim sigurnim zbrinjavanjem. Emisija amonijaka utječe na kvalitetu zraka i života u nekim područjima. Prema podatcima poljoprivreda je odgovorna za 86% emisije dušikovog oksida, kao jedan od plinova koji doprinosi globalnom zagrijavanju.
Devastirajući utjecaj na okoliš
Unatoč svim upozorenjima znanstvenika, od kojih su neka starija i više od pedeset godina, temeljena na istraživanjima i opažanjima u okolišu, intenziviranje industrijskog modela poljoprivrede je nastavljeno s pogubnim posljedicama. Politička volja i spremnost društva za promjenu modela nisu bili dovoljno snažni, iako je velika većina svjesna problema i devastirajućeg utjecaja na ekosustav i bioraznolikost. Poljoprivrednici se slažu da problem prekomjerne emisije plinova postoji. Ali, oni se ne mogu riješiti brzinom koja se od njih očekuje. Pokušaja da se utječe na promjenu ponašanja bilo je i prije. Međutim, svi su završavali bezuspješno pod snažnim utjecajem korporativnih lobija. Oni i dan danas zagovaraju model visoko intenzivne i super efikasne poljoprivrede.
Ekstremna cijena tkz. eksternalija koju za to plaćamo kao društvo je za njih potpuno sporedna. Vjerojatno bi se sve nastavilo po starom da se nisu digle nizozemske organizacije civilnog društva. Podnesena je tužba Europskom sudu pravde. Sud je 2018. godine presudio da Nizozemska krši europska pravila koja se tiču emisije dušikovih spojeva. U svibnju 2019. Državno vijeće presudilo je da je vladina strategija za smanjenje viška dušika prekršila direktive EU-a o očuvanju osjetljivih staništa. Nizozemska vlada nakon toga više nije imala načina, ni mogućnosti da zadrži status quo u poljoprivrednom sektoru.
Prve najave nove politike i prijedlog Vlade da se prepolovi stočarska proizvodnja kako bi se smanjilo zagađenje dogodile su se 2019. Već u zadnjem kvartalu te godine su ogorčeni poljoprivrednici započeli s protestima, izražavajući svoje nezadovoljstvo predloženim mjerama. Još i tada mnogi su vjerovali da se problem može eliminirati tehnološkim rješenjima, kao što su roboti u stajama, podovi s nagibom koji bi omogućili otjecanje urina i odvajanje od kravljeg izmeta, prehrana stoke s manje proteina i sl. Ubrzo se uvidjelo da ni nove tehnologije i inovativne prakse zajedno, ne mogu pomoći u ostvarenju zadanih okolišnih ciljeva.
Neizbježna tranzicija za poljoprivredu
Konačno, u lipnju ove godine je Nizozemska predstavila cilj kojim želi prepoloviti emisiju plinova, kao i drugih dušikovih spojeva koji dolaze iz gnojiva, do 2030. godine. Sve kako bi se uhvatila u koštac s njihovim utjecajem na okoliš i klimu. Vlada je najavila da želi voditi “neizbježnu tranziciju” za poljoprivredu.
Očekuje se da će cilj zahtijevati smanjenje ukupnog broja stoke za 30%, a stručnjaci kažu da će se mnoge farme u Nizozemskoj morati zatvoriti.
Iako je vlada predvidjela značajna sredstva za „neizbježnu tranziciju“, poljoprivrednici zahtijevaju da se ponovno razmisli o planu prije nego što kasnije ove godine plan bude ozakonjen. Vlada za tu namjenu planira utrošiti 25 milijardi eura do 2030. kako bi pomogla regijama i poljoprivrednicima u tranziciji.
Rudi Buis, predstavnik ministarstva poljoprivrede, predstavljajući novu politiku je izjavio da su ulozi visoki:
–Potrebno je poboljšati prirodu, za naše zdravlje, za čisti zrak, vodu, tlo, ali i za poljoprivredu jer trebamo biološku raznolikost. Trebamo kukce za naše usjeve… ako želimo neku gospodarsku aktivnost u budućnosti, također moramo poboljšati našu prirodu.
Predstavnici udruga za očuvanje okoliša smatraju da će ambiciozne, sveobuhvatne mjere omogućiti poljoprivrednicima da krenu u novom smjeru i budu dio rješenja i da poljoprivrednici ne slijede put kojim je nizozemski poljoprivredni sustav išao tijekom proteklih desetljeća, jer je to slijepa ulica.
Iako su predviđena izdašna sredstva za tranziciju prema održivijim oblicima poljoprivredne proizvodnje, nizozemski poljoprivrednici smatraju da su nove smjernice nejasne. Od nadležnih očekuju odgovore na mnoga otvorena pitanja. Prvenstveno se pitaju kako će biti raspoređena planirana proračunska sredstva. Isto tako ih brine kako će regije odlučivati tko može, a tko ne zadržati svoju stoku i hoće li se omogućiti otkup njihovih gospodarstava koja im život znače. Nesigurnost koja je pred njima izaziva dodatan bijes, ali i pitanje što će biti u budućnosti s njihovim farmama, koje im osiguravaju egzistenciju. Jedna od poljoprivrednica koja je sudjelovala na lipanjskim protestima, kaže da vlade i zagovornici klimatskih politika trebaju bolje komunicirati i ponuditi više podrške ako žele da poljoprivrednici naprave brzu promjenu.
–Svijet sada želi da sebe vidimo kao čuvare okoliša i prirode – a to je nama tako novo. Revizija prehrambenog sustava na koji se svi oslanjamo odgovornost je cijele zajednice, a ne samo farmera. Ne možemo ovo učiniti sami.
Priča o protestima nizozemskih poljoprivrednika je priča o (ne)održivosti postojećeg modela visoko intenzivne, ekstraktivne poljoprivrede. Razvoj takvog modela poljoprivrede bio je potaknut strahom od nestašica hrane nakon 2. svjetskog rata. Globalizacijski procesi, koji su naročito eskalirali posljednjih pedeset godina, dodatno su poticali tehno-industrijski pristup proizvodnji hrane. Rezultat takvog pristupa je zanemarivanje i sustavno negiranje svih drugih prirodnih čimbenika ključnih za zdravu i održivu proizvodnju hrane. Sporazumi o klimi i mjere koje bi države trebale poduzimati s ciljem ublažavanja i zaustavljanja klimatskih promjena nemaju alternativu. Klimatske promjene pokazuju koju cijenu kao društvo plaćamo zbog nesposobnosti i ne htijenja da osiguramo održivi razvoj koji će postojati u suživotu s prirodom, a ne raditi protiv nje. Ekstremni vremenski uvjeti rezultat su nekontroliranog i neodrživog rasta na kojemu takav model počiva. Kredit koji smo dobivali od prirode odavno smo potrošili.
