Najčešći insekti koji su stalno prisutni uz pčelinjake su mravi, pauci, ose i stršljeni. Mravi ne oštećuju pčele izravno nego se sakupljaju dok čiste i odnose sve nečistoće koje pčele izbace iz košnica ili koje propadnu na podnice. Pčelinju hranu rijetko diraju osim u slabim zajednicama i oplodnjacima.
Pauci također ne pričinjavaju veliku štetu, jedino što u jesen i za hladnijih dana hvataju pčele u svoje mreže. Ovo se događa u cijeloj prirodi, a uz pčelinjak kad je neuređen okoliš. Za razliku od njih stršljeni i ose mnogo su opasniji za pčele. Prisutni su svuda u prirodi i korisni zato što kao izvor proteina love manje kukce. Ipak, u potrazi za lakšim obrokom često napadaju i pčele, a naročito kad se namnože u većem broju u okolini pčelinjaka.
Izgradnja gnijezda i razvoj
Stršljeni svoja gnijezda, koja mogu biti velika poput košnica pletara, grade u potkrovljima, pod strehama, šupljim stablima, ponekad u zemlji i drugim zaštićenim prostorima. Grade ih od sitno sastruganog drveta koje miješaju sa svojim sekretima i tako dobiju materijal sličan papiru koji je osjetljiv na kišu i zato su gnijezda uvijek od nje zaštićena. Razvoj stršljena i stvaranje gnijezda koje kasnije postaje neka vrsta zajednice je specifičan. Oplođene ženke samostalno prezimljuju.
U proljeće kad nastupi toplije vrijeme one se bude i počinju letjeti u potrazi za pogodnim mjestom na kojemu će napraviti novo gnijezdo i na neki način postaju matice slične pčelinjima. Kad pronađu pogodno mjesto prvo naprave vanjski obod koji visi poput zvona. U njemu izgrade nekoliko desetaka stanica sličnih pčelinjem saću, ali su mnogo veće i najčešće poredane u dvije razine. U njih polažu jajašca iz kojih se izlegu ličinke koje hrane, a one kroz nekoliko faza razvoja narastu do stadija kukuljice. Iz kukuljice metamorfozom izlaze odrasli stršljeni.
Prva legla su ženke koje preuzimaju sve funkcije majke osim polaganja jajašaca. One dograđuju gnijezdo, hrane svoje sestre i tako se zajednica povećava do nekoliko stotina pripadnika. Tek kasnije, koncem ljeta, matica zanese neoplođena jajašca iz kojih se razvijaju muški stršljeni koji nemaju ulogu u hranjenju i izgradnji gnijezda. Oni u jesen oplode mlade ženke koje će postati matice sljedeće proljeće, a nakon toga ugibaju. Nikada ne nastanjuju stara, prošlogodišnja gnijezda, nego uvijek rade nova. Sličan razvoj je i kod bumbara, i samostalnih pčela koje također u proljeće često vidimo kako zuje oko različitih otvora i pukotina.
Hranjenje stršljenova
Zbog svoje veličine bez problema hvataju pčele na pojilicama, na letu i najčešće u zraku ispred leta. Aktivniji su od pčela, tako da za hladnijeg vremena mogu neometano ulaziti u košnice. Svoje proždrljive ličinke hrane dijelovima pčela ili njihovim ličinkama. Uhvaćene pčele usmrćuju, prenose na obližnje drvo ili slično odmorište, isišu medni mjehur i bjelančevine te tom smjesom hrane svoje ličinke. Zbog ulaza u različite košnice značajni su i kao prijenosnici pčelinjih bolesti. Kad pronađu pčelinjak obavijeste i druge članove zajednice tako da napadaju u velikom broju.
Sprječavanje napada stršljena
Zbog ovakvog načina razvoja, u proljeće, kad primijetimo velike trome stršljene što ranije postavimo zamke za hvatanje ili ih pojedinačno uništavamo jer svaka uništena matica predstavlja jednu buduću zajednicu. Na ovaj način smanjujemo njihov broj u okolini pčelinjaka. Kasnije tijekom godine kad su već formirale zajednice, hvatamo njihove kćeri koje hrane svoje sestre i dolaze u velikom broju. Zamke za hvatanje možemo nabaviti gotove u prodaji, a najjednostavnije izrađujemo sami. Uglavnom su to plastične boce koje na razne načine pretvaramo u klopke za hvatanje osa i stršljena.
Korisno je znati:
Jedna od klopki radi se tako da dvolitrenoj ili većoj boci odrežemo gornji suženi dio, skinemo čep i tako dobijemo lijevak koji umetnemo u donji dio boce. Drugi način je da na boci izbušimo više rupa, dovoljno velikih da kroz njih uđu ose ili stršljeni. Njih bušimo u visini donje trećine boce. Kao mamac u zamke ulijevamo smjesu piva, slatkog sirupa za pravljenje sokova i octa. Uloga octa je da odvraća pčele od ulaza u zamku. Postavljamo ih na sunčana mjesta oko pčelinjaka.
Prvu vrstu opisane zamke moramo držati pod krovom jer kiša koja pada kroz lijevak razrjeđuje mamac. Drugu možemo povješati na drveće ili stupove jer je čep na njoj. Dobro je da su na sunčanom i svjetlom mjestu jer ose i stršljeni ne vole ulaziti u tamne prostore. Kad se napuni dovoljno uhvaćenih insekata (često ima i muha) sadržaj izlijemo, bocu isperemo i napunimo svježim mamcem.
Sprječavanje napada na samom letu radimo postavljenjem različitih češljeva vodeći pri tome računa o veličini otvora na njima. Budući da su napadi najjači ljeti za toplog vremena kad je razvoj stršljena na vrhuncu, moramo paziti na snagu zajednice da što veći broj pčela može ulaziti u košnicu bez velikog zadržavanja na letu. Također, treba paziti i na ventilaciju košnice.
Izvor: Gospodarski kalendar
