Ose i stršljeni smetaju ljudima, uglavnom pri jelu, a njihov ubod je bolan i opasan, pa ih smatramo napasnim vrstama. Od samo jedne oplođene ženke do sredine kolovoza kolonije osa i stršljena su na vrhuncu, a tada započinje i traje dozrijevanje voća i grožđa. Naknadne štete mogu nastati kada početkom jeseni (rujan) bilježimo veće količine oborina,0 (>140 mm), pa se na oštećenom voću i grožđu naknadno razvija trulež (Monilinia) i plijesan (Botrytis).

Stršljeni mogu značajno ometati berbu voća i grožđa, jer napadaju i mogu ubosti berače. Toplina i vlažnost zraka povećavaju njihovu aktivnost.

Socijalni kukci (opnokrilci)

Kukci su najbrojnija skupina živih bića. Smatra se da ih ima milijun poznatih vrsta. Godišnje se otkrije do dvije tisuće novih vrsta kukaca. Samo manji dio kukaca ubrajamo u štetnike poljoprivrednih kultura (oko 10.000 vrsta). Među kukcima značajan je red opnokrilci (Hymenoptera), kojeg uz kornjaše (Coleoptera), dvokrilce (Diptera) i leptire (Lepidoptera) smatramo najbrojnijim. Opnokrilici su većinom korisni čovjeku kao prirodni neprijatelji štetnika ili oprašivači. Samo malo vrsta iz reda opnokrilaca pripada u biljne štetnike. Tijelo im je podijeljeno na glavu, prsište i zadak. Odlikuju ih dva para opnenastih krila isprepletenih nervaturom, a prema njihovim se značajkama mnogi mogu identificirati. Kod vrsta koje imaju suženi spoj zatka sa prsištem značajna (pod)skupina opnokrilaca su socijalni ili društveni kukci (npr. pčele, ose, bumbari i mravi). Umjesto odlaganja jaja kod ovih je vrsta leglica preobražena u žalac (“žalčari“), radi uštrcavanja otrova u tijelo žrtve.

Uz spomen osa i stršljena većinu voćara i vinograda povezuje njihovu neželjenu pojavu tijekom zriobe i berbe plodova voća i grožđa. Odrasli oblici izgrizaju i udubljuju plodove (slika lijevo i sredina) i bobice, koje naknadno za vlažna vremena naseljavaju gljivične bolesti! Pojava mrava na biljkama najčešće upućuje na njihovu povezanost s lisnim ušima (desno).

Najčešći žalčari iz porodice osa (ose i stršljeni)

Ose (Vespidae) su srednje veliki opnokrilci koje odlikuju upozoravajuće žute pruge na crnom tijelu. Oko 100 vrsta osa živi u srednjem dijelu Europe. Sve su velike oko 15 mm, jedino matica nekih vrsta naraste do 20 mm. Različitog su načina života. Samo neke žive solitarno, dok većina živi u društvima. Usni ustroj je “prilagođen” za lizanje i griženje (žvakanje). Za razliku od pčela ose imaju drugačiji žalac, kojim mogu ubosti nekoliko puta. Žalac ose je potpuno gladak poput igle. Na glavi imaju člankovita ticala, dva velika i složena oka, a na gornjoj strani i nekoliko malih – jednostavnih oka. Za razliku od pčela, tijelo im je slabo dlakavo.

Većina osa su združene i grade nastambe koje zovemo osinjacima, a najčešće ih grade na drveću, zapuštenim kućama ili barakama ili u zemljištu. Gnijezda su izgrađena od sažvakanih biljnih vlakana, koje su nakon njihove prerade nalik na papir. Iz tog materijala grade stanice koje spajaju u saće. Više redova takvih saća zajedno omataju lisnatom ovojnicom, dok s donje strane ostavljaju mali otvor za ulaz. Promjer osinjaka je 10-30 cm, a kod nekih vrsta osinjaci mogu imati 12 katova saća.

Stražnji dio tijela osa (zadak) je žuto-crno isprugan, a prsa i glava imaju velike žute površine. Crno-žuta boja osa i stršljena upozorava na opasnost, te signalizira njihovu spremnost na borbu.
Gnijezda (osinjake) (desno) grade na skrovitim mjestima, a zajednica naraste do nekoliko tisuća jedinki.

U umjerenom području samo sparena ženka ose koja preživi zimu ispod skrovitih mjesta (kamenja, lišća, mahovine i slično) u proljeće osniva mali osinjak i sama podiže prve generaciju potomstva. Njezini potomci kasnije proširuju osinjak u kojem hrane ličinke. Tijekom ljeta se javljaju nešto veće radilice koje nose neoplođena jajašca iz kojih se kasnije partenogenetski razviju mužjaci. Odrasli mužjaci i ženke pare se u svadbenom letu. Prezimljuju samo oplođene ženke. Zajednica osa ponekad dostiže brojnost od nekoliko tisuća jedinki. Traje godinu dana, a ugibaju sve ose osim matice. Ose samotarke grade svoja gnijezda u pijesku, na bilju, od gline ili sažvakanog biljnog materijala, te samo podižu svoje potomstvo. Nastambe rijetko napune medom, obično u njima ostavljaju kukce (osobito gusjenice) i pauke. Ose se maksimalno udaljuju od gnijezda 500-1.500 m.

Ose se hrane slatkim tvarima i medom koji neke skupljaju i čuvaju u saću. Ličinke hrane bjelančevinama sažvakanog ulovljenog plijena poput gusjenica, pauka, pčela, lisnih uši i ostalih kukaca koje uspiju uhvatiti. Odrasle ose ne mogu probaviti bjelančevine, pa ličinke izlučuju bistru tekućinu bogatu aminokiselinama čime se hrane odrasle jedinke.

Najčešće u našim krajevima su obična osa (Vespula vulgaris) i njemačka osa (Vespula germanicus). Obična i njemačka osa se isključivo hrane nektarom i drugim slatkim biljnim sokovima. Sve vrste osa vole kolače, sokove i ostalu slatku hranu. Tada napasno lete oko tanjura. Grabežljive su, ali plijen nose ličinkama za hranu. Obična i njemačka osa svoja gnijezda smještaju u zemlji, a piknjasta osa (Polistes gallicus) gradi viseće osinjake u obliku okrenutog kišobrana.

Ubod ose može biti bolan, mogu se javiti alergijske reakcije. Osobe alergične na ubod ose trebaju mjesto uboda tretirati čistom vodom i što prije javiti se najbližem liječniku radi stručne pomoći.

Najčešće vrste osa u našim krajevima često grade gnijezda u zemljištu (napuštena podzemna staništa glodavaca), ali privlačna su im i druga tamna mjesta.

Stršljeni su najveći žalčari

Stršljeni su najveći “žalčari“, a također spadaju u porodicu Vespidae (mnogo veći i agresivniji srodnici osa). Najveći su i najotrovniji među ovim kukcima, mogu narasti do 3,5 cm (mužjaci do 5 cm). Crno-žuta boja njihova tijela upozorava na opasnost i signalizira spremnost na borbu. Često s nekoliko metara čujemo njihovo zujanje, koje plaši čovjeka i veće domaće životinje poput konja. Lete danju i u sumrak, a aktivni su od lipnja do rujna. Gnijezda stršljena su puno veća od osinjih, široka 35 cm, a visoka do 60 cm. U zajednici može obitavati do 5.000 jedinki. U letu jakim čeljustima mogu hvatati druge kukce.

U pravilu se hrane plodovima i biljnim sokovima. Pored plodova u dozrijevanju, nagrizaju i koru mladog drveća, od kojeg prave materijal za gradnju svojih nastambi. Veliki su lovci, koji svoj plijen nose ličinkama. Štetnost stršljena povećava spoznaja da napadaju pčele. Ulovljenu pčelu nosi do prvog zaklona, sažvače tijelo i pomiješa sa slinom te tako sluzavom kašom hrani pomladak. Pčele lovi pred samim ulazom u košnicu. Jedan stršljen se može boriti s dvjestotinjak pčela.

“Stršljenake” pronalazimo u prirodnim šupljinama (poput rupa na stablima) i ljudskim građevinama (pod strehom, pod krovom, u starim dimnjacima). Imaju nekoliko katova saća, stanicama okrenutim prema dolje, omotanim s više slojeva tanko sažvakanim drvetom. Stršljen je socijalni kukac koji brani svoje potomstvo. Premda je manje agresivan od pčela, ako se čovjek previše približi stršljen napada i može ubosti. Njihovi višestruki ubodi mogu biti smrtonosni za domaće životinje i čovjeka. Svakog proljeća oplođena ženka stršljena, koja prezimi na skrovitim mjestima, gradi novo gnijezdo i nikad ne useljava u staro.

Stršljen je mnogo veći i agresivniji srodnik osa, a njihova gnijezda u blizini objekata gdje žive ljudi moraju ukloniti za taj posao obučene i specijalizirane osobe ili tvrtke (vatrogasna društva i/ili tvrtke za dezinsekciju).

Štete u poljoprivredi od osa i stršljena

Najveće štete nastaju tijekom dozrijevanja plodova voća (npr. breskva, kruška, jabuka, smokva) i grožđa (naročito nekih sorti: Kardinal, Afus Ali, Muškat žuti i dr.). Ose i stršljeni tada oštećuju kožicu plodova i boba, hrane se unutrašnjim sadržajem, te omogućuju naknadni razvoj gljivičnih uzročnika truleži (Monilinia) i plijesni (Botrytis). Gubitke od osa i stršljena bilježe i pčelari, jer mogu napasti pčele u košnicama.

U pravilu su ose i stršljeni mirni (ne napadaju prvi čovjeka), ali kad brane svoja gnijezda vrlo su agresivni i razdraženi. Mjere suzbijanja potrebno je provoditi ako se uoči najezda njemačke ose i ljutog stršljena koja može ugroziti čovjeka. Ako svoja gnijezda prave blizu ili u samim objektima gdje se povremeno zadržavaju ili žive ljudi (npr. vikendice, kuće, gospodarski objekti, staje i sl.), tada je najbolje pomoć potražiti kod osoba obučenih i opremljenih za uništavanje njihovih gnijezda (npr. vatrogasna društva ili ovlaštene tvrtke za dezinsekciju). Budući da napadaju zrelo voće i grožđe insekticide tada ne možemo primijeniti da bi spriječili štete. Prirodna alternativa sintetskim insekticidima/repelentima su eterična ulja lavande, eukaliptusa, bosiljka, metvice, limuna i citronele, jer odbijaju ose i stršljene. Možemo ih stavljati na terase, balkone ili druga mjesta na otvorenom gdje ose i/ili stršljene privlači konzumacija slatkih sokova, svježeg voća ili jela s roštilja.

Tablica 1. Mjere sprječavanja uboda od osa i stršljena te preventivno sprječavanje šteta na plodovima voća i grožđu prilikom dozrijevanja

Ne uznemiravati ove opasne kukce, ne mahati rukama jer zbog toga postaju agresivniji.
Ne tresti starije grane s drveća gdje ovi kukci imaju svoja gnijezda.
Rado borave u djetelini, oprezno hodati bosonog ili izbjegavati bosonogo hodanje po travi.
Ne nanositi na kožu intenzivne mirise.
Voćne sokove i slatke namirnice držati pokrivene
Ako u prirodi pijete iz otvorenih čaša – provjerite prije da u njima nema opasnih kukaca.
Na vrata i prozore kuća/stanova dobro je postavljati zaštitne trake/mreže.
Prirodna alternativa sintetskim insekticidima/repelentima su eterična ulja lavande, eukaliptusa, bosiljka, metvice, limuna i citronele (odbijaju ose i stršljene).
Masovni ulov osa i stršljena u klopke (tvorničke ili priručne).
Primjena insekticida (npr. “Effect”) (domet 4 m) protiv ose i stršljena. Ne tretirati ih u letu, već u ranim jutarnjim satima, dok ne lete, uništiti njihova gnijezda.
Pozvati DVD (vatrogasci) ili ovlaštene tvrtke za dezinsekciju (i uklanjanje gnijezda osa i stršljena) (https://www.huddd.hr).

Lovke za ose i stršljene (metoda masovnog ulova)

Kako u dozrijevanju i/ili berbi voća (grožđa) ne postoji mogućnost kemijskog suzbijanja osa i stršljena primjenom insekticida zbog neželjenih rezidua (ostataka) pesticida, metoda masovnog ulova vrlo je prikladna i opće raširena mjera koju primjenjuju voćari i vinogradari u svojim nasadima. Osim gotovih tvorničkih pripremljenih hranidbenih klopki, moguće je koristiti i priručne iz “kućne izrade”. Kao hranidbeni mamac koristi se jabučni ocat, pokvareno vino, pivo i izgnječeno voće. U plastične boce zapremine 1,5 litara stavi se otopina atraktivna tekućina, boca se zatvori čepom. Prethodno se u gornjoj trećini izbuše rupe kroz koje ulaze neželjeni kukci privučeni mirisom tekućine. Boce pričvrstimo na žicu armature ili u krošnju na 1,5-2 m visine i redovito praznimo te punimo novom tekućom smjesom. Ne koristiti med ili slatke ljepljive tekućine koje privlače pčele.

Na tržištu postoje tvornički izrađene klopke s atraktantom. Mamac dobiven u vrećici pomiješa se u zamci s vodom. Vješa se u krošnju voćaka ili armaturu žice u nasadu (voćnjaku ili vinogradu). Mamac sadrži ocat jer time odbija pčele (djeluje oko 3 tjedna). Lovke s atraktivnom tekućinom za ose i stršljene treba redovito prazniti i mijenjati tekućinu. Neka Istraživanja pokazuju da 10 lovki smanjuje populaciju osa 50 % na površini 1 ha

Različita izrada priručnih lovki od PVC boca za privlačenje osa i stršljena koje postavljamo u voćnjake i vinograde početkom dozrijevanja voća/grožđa. Tako pripremljene lovke punimo (jabučni ocat, pokvareno vino, pivo i izgnječeno voće) i vješamo u krošnju ili na armaturu (na visini 1,5-2 m).

Izgled grožđa početkom treće dekade rujna 2013. kod vinske sorte Muškat žuti koje su tijekom kolovoza napadale ose i stršljeni, a naknadno je idućeg mjeseca zabilježeno >140 mm oborina. Snažni razvoj sive plijesni (Botrytis) kao posljedica oštećenja bobica od osa i stršljena. Snimio M.Šubić.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPripremite se na vrijeme za sjetvu krmnih kultura
Sljedeći članakStrateški ciljevi u obnovi na Banovini
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.