Prestanak pčelinje paše krajem ljeta odražava se na rad pčela u košnici i izvan nje. U velikom dijelu naše zemlje u tom razdoblju nestaje pčelinje paše na koju bi mogli računati s ozbiljnijim unosima za razvoj zajednice ili za zimske zalihe.
Ponekad su iznimka područja uz rijeke gdje nakon jesenskih kiša znaju zamediti livade i pašnjaci. Ponegdje se na pašu može računati u poljoprivrednim krajevima gdje se uzgajaju postrni usjevi. Tako heljda može cvasti sve do pojave prvih mrazeva pa pčele imaju dovoljno hrane. U dobre jesenske paše moramo ubrojiti i cvatnju vrijeska i ružmarina. U ovom razdoblju izvori hrane su i raspucali plodovi voća.
Usporavanje razvoja u košnici
Na prave jesenske pčelinje paše koje osiguravaju dovoljno hrane mogu računati samo pčelari koji sele košnice. Ako zajednice ne prihranjujemo, u košnici se pčele počinju intenzivno spremati za zimu. Matica popušta u nesenju jajašaca i njihov broj svodi se na svega stotinjak dnevno. Površina legla naglo se sužava, a broj mladih novoizleženih pčela puno je manji od broja onih koje ugibaju. Svakodnevno pčele istjeruju trutove i ne dopuštaju im ponovni ulazak u košnicu.
U ovom razdoblju intenzivnije unose propolis kojim zatvaraju sve pukotine i otvore kroz koje ulazi propuh ili svjetlost. U središnjem dijelu košnice pripremaju prostor za zimsko klupko. Oko njega u prazne stanice unose med i pelud i tako povećavaju zalihe, a iznad tog prostora stvaraju takozvanu mednu kapu, odnosno vijenac meda na vrhu okvira spuštaju puno niže da im bude nadohvat prilikom zimovanja. Kako bi im u tom rasporedu prostora pomogli, moramo napraviti pregled košnice i razmještaj okvira.
Količina hrane
Svaka zajednica je zasebna cjelina. Tako u istim uvjetima na istom pčelinjaku imamo od jakih, preko osrednjih do slabijih. Da bi točno odredili treba li i kad započeti s dohranom za zimu, moramo svaku zajednicu pregledati najkasnije krajem ljeta. Ukupna količina zimskih zaliha meda u pojedinoj košnici jedan je od čimbenika na koji obraćamo pozornost prilikom jesenskog pregleda. Posljednjih nekoliko godina, a naročito 2020., na poticajnu prihranu za zimske pčele nastavila se dohrana za dopunu zimskih zaliha.
Ovisno o kraju u kojem ćemo uzimiti košnice, općenito se smatra da su količine od 15 do 25 kg meda dovoljne za uspješno prezimljavanje i rani proljetni razvoj jedne snažne zajednice. Uz te količine meda potrebna su još i 2 do 3 okvira peluda. Količina meda za uspješno prezimljavanje ovisi i o tipu košnice, jačini i dužini nadolazeće zime, uznemiravanju pčela prilikom zimovanja i ranoj proljetnoj paši oko pčelinjaka.
Ako smo ostavili i više meda nego što će pčelama biti potrebno tijekom zime, nećemo ga izgubiti niti će se on pokvariti jer se med najbolje čuva u košnici. U tom slučaju pronaći ćemo ga u proljeće u košnici i tada ga možemo upotrijebiti za poticanje proljetnog razvoja ili ga izvrcati. Naravno da je to moguće samo s kvalitetnim medom koji se neće kristalizirati.
Količinu meda najtočnije određujemo pčelarskom vagom, a stariji pčelari i iskustveno. Ako nemamo vagu niti dovoljno iskustva, zimske zalihe možemo procijeniti pomoću površine saća koju zauzima poklopljeni med. Računa se da jedan dm2 sadrži oko 1/3 kg meda. Potrošnja hrane tijekom zimskog mirovanja ovisi i o brojčanoj veličini same zajednice. Jake zajednice tijekom zime potroše ukupno manje količine meda od onih srednjih, dok slabe zajednice bez obzira na zalihe meda uspješno prezimljavaju samo za blagih zima. Za uspješno prezimljavanje važna je i kvaliteta meda.
Med od medljike, suncokreta, voćnog ili grožđanog soka nije prikladan za zimovanje. Medljikovac pčele obično ne poklapaju pa ga tako možemo prepoznati. Na takve vrste meda ne računamo za zimske zalihe. Klimatske promjene uvjetovale su produljenje aktivne sezone kad više nema hrane u prirodi, a pčele nisu u zimskom klupku nego svakodnevno izlijeću iz košnica. To dovodi do pojačane potrošnje hrane u jesen i trošenje zimskih zaliha. Nekada se znalo da nova pčelarska sezona započinje u drugoj polovici kolovoza, a svi radovi morali su biti završeni do kraja rujna. Kako se to promijenilo, za dopunu zimskih zaliha moramo znati stanje u svakoj košnici krajem kolovoza, a početak same prihrane prilagoditi jeseni svake pojedine godine.
Izvor: Gospodarski kalendar
