U Hrvatskoj obitavaju tri izvorne pasmine peradi. Zagorski puran i kokoš hrvatica priznate su kao pasmine prije dva desetljeća, dok je izvornost posavske kukmaste kokoši priznata prošle godine. Zagorski puran i kokoš hrvatica su gospodarski konkurentne u određenim sustavima držanja, te je već dosta napravljeno na njihovoj gospodarskog valorizaciji i afirmaciji.
Zagorski puran izvorno potječe od purana s područja Amerike i Meksika koji su u Europu uvezeni na prijelazu iz XV. u XVI. stoljeća. Iz prvotno napučene Španjolske purani su se brzo proširili na područje zapadne Europe, uključujući i Hrvatsku. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj uzgajaju se četiri soja purana, a prvenstveno se razlikuju po boji perja – brončani, crni, sivi i svijetli soj. Purani brončanog i crnog soja krupniji su od svijetlog i sivog. U dobi od 28 tjedana purice postižu prosječnu tjelesnu masu od 4,0 kg, a purani 6,5 kg. Populacija je stabilna, no vrijedno je spomenuti programe gospodarske aktivacije pasmine. Uzgojno područje zagorskog purana ponajviše je Krapinsko-zagorska i Varaždinska županija.
Kokoš hrvatica je pasmina peradi nastala početkom XX stoljeća planskim križanjem domaćih kokoši podravskog soja s Leghorn pasminom. Nakon toga obavljana su križanja s Wellsummer pasminom i na kraju se pristupilo standardizaciji pasmine. Kokoš hrvatica je izdržljiva i otporna, dobrih instinkta, pogodna za slobodni sustav držanja. S obzirom na boju, u uzgoju su zastupljena tri tipa hrvatice: crni, crveni i jarebičasti. Tjelesna masa pijetlova je od 3,5 do 4 kg, a koka od 2,5 do 3 kg. Meso kokoši hrvatice vrlo je kvalitetno i umjereno sočno. Može snijeti i više od 200 jaja godišnje, a osobito je vrijedno spomena zadržavanje instinkta za sjedenjem na jajima i dobra briga za potomstvo.
Posavska kukmasta kokoš je pasmina kombiniranih svojstava, pogodna za proizvodnju jaja i mesa. Spolno zrela postaje s pet mjeseci starosti, a u sezoni snese oko 200 jaja. Pijetlovi, kroz četiri do pet mjeseci postižu masu do 3 kg, odnosno oko 2,5 kg očišćene mase. Svjedočimo minulih godina sve većoj potražnji za mesom zagorskog purana, ali i drugim lokalnim pasminama peradi. Meso zagorskog purana već je definirano i oznakom zemljopisnog podrijetla, te je kao takvo prisutno na tržištu. Jaja i meso kokoši hrvatice sve je traženije, no zasigurno se dijelom ponuda može diversificirati i kroz primjerice „meso kopuna“ ili druge sve popularnije programe prodaje.
Foto: Ante Ivanković
Pročitajte povezane članke:
Izvorne hrvatske pasmine – blago novog sjaja
Očuvanje, revalorizacija i komercijalizacija izvornih pasmina
Izvorne pasmine konja i magaraca
