Izvorne pasmine ovaca uglavnom su brojnošću u povoljnom položaju u pogledu održivosti, budući da se ovčarska proizvodnja u Hrvatskoj zasniva na njima. Veći broj pasmina ovaca (paška ovca, dalmatinska pramenka, lička pramenka, istarska ovca, creska ovca, krčka ovca, rapska ovca, cigaja) je u gospodarskoj funkciji (mlijeko, sir, meso).

Dalmatinska pramenka najbrojnija je izvorna pasmina ovaca u Hrvatskoj (> 200.000), nastala upravo na području Dalmacije na kojem se i danas uzgaja. Pod selekcijskim nadzorom je oko 5% populacije, što je dostatno za učinkovit uzgojni rad. U gospodarskom smislu, većina stada dalmatinske pramenke koristi se u proizvodnji kvalitetne janjetine, no sve češće se u gastronomiji javlja i meso starijih dobnih kategorija, primjerice kao „kaštradina“. Manji dio ovaca je u programu proizvodnje mlijeka odnosno sira, premda evidentno postoji veliko tržište za ovakav tip sira.

Dalmatinska pramenka je kasnozrela i podneblju izvrsno prilagođena pasmina srednje veličine okvira. Trup dalmatinske pramenke je skladno građen, tjelesna masa ovaca je od 30 do 40 kg, a ovnova od 45 – 55 kg. Ovnovi imaju snažne rogove, ovce su uglavnom bez rogova. Runo je otvorenog tipa, s šiljastim pramenovima. Boja vune je uglavnom bijelo, iako se javljaju i grla s crnom bojom, te u manjoj mjeri sa smeđom i sivom bojom vune.

Dalmatinska pramenka na pašnjaku

Paška ovca pripada skupini meriniziranih pramenki otoka Paga. Populacija paške ovce broji više od 30.000 jedinki, te su obzirom na mliječnost, cijenu paškog sira te paške janjetine vrlo profitabilna pasmina. Glavni proizvodni cilj uzgajivača paške ovce je proizvodnja mlijeka koje se prerađuje u poznati i cijenjeni punomasni tvrdi paški sir. Ranije odbita janjad također imaju povoljnu cijenu, te donose značajan prihod uzgajivačima.

Paški sir kao i paška janjetina su prepoznati i cijenjeni proizvodi paške ovce. Paška ovca je manja otočka pasmina, uglavnom bijele boje. Tjelesna masa odraslih ovaca iznosi 30-40, a ovnova 40-50 kg. Trup paške ovce je skladno građen, s osrednje izraženim dubinama i širinama. U laktaciji dužine od oko pola godine paška ovca proizvede oko 150 kg mlijeka. Ovce su u pravilu bez rogova, dok ovnovi najčešće imaju dobro razvijene rogove. Paška ovce ima zatvoreno do poluzatvoreno runo.

Paške ovce na OPG-u Zvonimir Oliverić iz Kolana (foto: Goran Beinrauch)

Lička pramenka nastala je u područjima Like i Gorskog kotara. Pod selekcijskim nadzorom je više od 11.000 uzgojno valjanih jedinki, što je dostatno za uzgojni rad. Uglavnom se koristi za proizvodnju kvalitetne ličke janjetine. Lička pramenka je čvrsto građena i snažne konstitucije. Ovce su prosječne tjelesne težine 45-55 kg, a ovnovi 65-75 kg. Tijelo je prekriveno otvorenim runom miješane vune. Uglavnom je bijele boje, rjeđe s manjim crnim mrljama. Ovce ličke pramenke u laktaciji proizvedu  120 do 150 kg, a janjad u dobi od 3 do 4 mjeseca postižu masu od 25 do 30 kg.

Lička pramenka u svojem zimskom ambijentu

Istarska ovca je mediteranski tip ovce koji se uzgaja primarno na području Istre. Krupnija je pasmina, skladne građe, jake konstitucije. Tijelo je bijele boje, prošarano pjegama, a trbuh i noge su najčešće crni. Uglavnom služi za proizvodnju mlijeka i mesa. Ovce su prosječne mase oko 70 kg, a ovnovi dostižu do 100 kg. Tjelesna masa janjadi u dobi od dva mjeseca je oko 18 do 20 kg. Tijekom polugodišnje laktacije ovce prosječno proizvedu od 180 do 200 kg mlijeka. Punomasni tvrdi ovčji sir je cijenjen na tržištu.

Rapska ovca jedna je od hrvatskih otočkih pasmina ovaca u kojoj je zamjetan utjecaj inozemnih finorunih pasmina. Najvećim dijelom uzgaja se radi proizvodnje janjetine. Tjelesna masa janjadi u dobi od 3 do 4 mjeseca je 25 do 30 kg. Rapska ovca je sitna, skladne i čvrste tjelesne građe. Odrasle ovce teške su 35-40 kg, a ovnovi 55-60 kg. Runo je poluzatvoreno, najčešće bijele boje.

Krčka ovca uzgaja se na otoku Krku. Pasmina je kombiniranih proizvodnih osobina, no uglavnom se koristi za proizvodnju janjećeg mesa. Janjad u dobi tri do četiri mjeseca postižu masu od 25 do 30 kg. Sitne je, skladne i čvrste tjelesne građe. Ovce su uglavnom bez rogova, dok su ovnovi u pravilu rogati. Ovce su mase oko 35 kg a ovnovi 50 kg. Najčešće su bijele boje, a runo je poluzatvoreno.

Creska ovca uzgaja se na otocima Cresu i Lošinju a njena vanjština ukazuje da se u prošlosti vršila određene merinizacija ove otočke pasmine. Creska ovca je mala, otporna i prilagodljiva pasmina. Uglavnom se koristi za proizvodnju janjećeg mesa a tjelesna masa janjadi u dobi dva do tri mjeseca je 20 do 25 kg. Mliječnost ove pasmine je oko 100 kg u laktaciji.

S obzirom na ukupnu veličinu populacije dubrovačka ruda je najugroženija pasmina ovaca. Uzgaja se na uskom pojasu dubrovačkog priobalja, od Konavala do poluotoka Pelješca. Ta je pasmina nastala za vrijeme Dubrovačke Republike križanjem lokalne pramenke s merino ovnovima. Osrednje je razvijena i skladno građena pasmina. Prosječna masa ovaca je oko 45 kg, a ovnova oko 60 kg. Uglavnom je bijele boje runa.

Dubrovačka ruda

Cigaja je regionalna pasmina koju dijelom baštini i Hrvatska. Uzgaja se uglavnom na području Slavonije i Baranje. Krupnija je pasmina ovaca, čvrste građe tijela i snažne konstitucije. Pasmina je kombiniranih proizvodnih osobina, no uglavnom se uzgaja radi proizvodnje janjećeg mesa. Odrasle ovce teške su 50-65 kg, a ovnovi od 70 do 100 kg. Tjelesna masa janjadi u dobi od 3 do 4 mjeseca je od 30 do 35 kg.

Cigaja

Izvorne pasmine ovaca čine okosnicu domaće proizvodnje janjećeg mesa i ovčjih sireva, proizvoda visoke dodane vrijednosti. Tržište prepoznaje vrijednost ovih proizvoda te ih u potpunosti prihvaća. Treba zadržati razinu proizvodnje i kakvoću proizvoda, te time očuvati prepoznatljivost lokalne ponude hrane.

Foto: Ante Ivanković

Pročitajte povezane članke:

Izvorne hrvatske pasmine – blago novog sjaja

Očuvanje, revalorizacija i komercijalizacija izvornih pasmina

Izvorne pasmine goveda 

Izvorne pasmine koza

Izvorne pasmine konja i magaraca

izvorne pasmine svinja

Izvorne pasmine peradi 

Prethodni članakIzvorne pasmine goveda
Sljedeći članakIzvorne pasmine koza
prof.dr.sc. Ante Ivanković
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.